"ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA" HDZ NUDI ANTIKRIMINALNI PROGRAM U HRVATSKOJ?

Vrijeme i prostor za čovjeka je određeno jer čovjekova misao kreće se usporeno i površno. I zbog toga što čovjek je većinom determiniran, odluke u mišljenjima donose oni važniji koji u rukama imaju vlast.

Koliko god to apsurdno zvučalo, ni nakon sedamnaest godina hrvatska nacija nema državu. (1989. – 2006.) Gotovo pola stoljeća hrvatsko je stanovništvo (prije toga) bilo prisiljeno živjeti u komunističkom društvu. Franjo Tuđman, bivši partizan i general JNA, te onda i osnivač HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice) izvukao iz pučke mašte, mitologije ili predaje oživljenu nacionalističku ideju – poput Adolfa Hitlera, antisemitizam.

Taj „veliki predsjednik“ javno je, i to s ponosom izjavio: „kako je sretan što mu žena nije Židovka ni Srpkinja!“ Pa je onda naknadno svoje antisemitske i rasističke izjave morao brisati iz svojih knjiga, da bi se one mogle objaviti u inozemstvu (USA). Iz današnje perspektive gledano – da je ovakva „Hrvatska“ stvarana samo za 200-tinjak HDZ-ovih obitelji.

Tuđman je ozakonio pljačku stoljeća, tzv. „pretvorbu“ radničke, tj. državne imovine, po njegovoj direktivi i napucima, zajedno sa svojim tajkunima, oni ostavili su hrvatske građane osiromašenim.

Mile Ćuk, bivši šofer, funkcionirao je najprije kao osobni tjelohranitelj Franje Tuđmana, potom mu je dodijeljen kancelarijski posao, po prijedlogu ravnatelja SZUP-a Josipa Manolića (HDZ), Ćuk postaje načelnik bjelovarskog SZUP-a. Iako je Ćuk imao samo svršenu osnovnu školu i dva razreda zidarske škole (tzv. ŠUP-a), koju je vanredno pohađao, uz rad. Njegova obitelj bila je vrlo siromašna. Obitelj Ćuk je doselila iz Buškog Blata kod Rame (BiH), u naselje Rovišće, koje se nalazi na cesti Bjelovar – Zagreb. Od Bjelovara je udaljeno prema zapadu 12 kilometara, od Rovišća do Zagreba ima oko 70 kilometara. U „Domovinskom ratu“ Mile Ćuk je postao pravi bogataš, staru blatnjavu kuću je pretvorio u velebnu vilu, izgradivši i druge objekte i gospodarske zgrade. Imovina Mile Ćuka (HDZ) vrijedna je sada oko 10 milijuna eura. Rovišće se nalazi na nadmorskoj visini 118 m kod željezničke stanice, a dalje prema sjeveru oko 120 do 140 metara. Geografski mu je položaj 45°56' sjeverne širine, a 16°44' istočne duljine po Grenwichu. Mjestance do Rovišća nalazi se Žabjak u koji su doselili Ćukovi zemljaci iz Rame, Markešići, i oni su postali kumovi.

Markešići su dobili razne dužnosti. Tako je kum Luka Markešić (HDZ) postao zamjenik načelnika Policijske uprave Bjelovar, on je sudjelovao u likvidaciji srpskih civila, oficira JNA i određenih Hrvata. Naselje Rovišće (danas je općina) leži na izdanku Bilogore koji se pruža od sjevera prema jugu. Padine izdanka dobre su oranice. U dolinama, uz rijeke i potoke, prostiru se livade i pašnjaci. Zbog ovakvog prirodnog položaja stanovnici su se oduvijek ovdje doseljavali radi bavljenja ratarstvom i stočarstvom.

U Rovišću, danas u tom kraju ostalo je sve isto – jedino su se Ćukovi i Markešićevi obogatili. Ćuk je promoviran u generala i imenovan šefom Tuđmanovih „pretorijanaca“ nad predsjedničkom gardom. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je godinama igrao ulogu neslužbenog bjelovarskog gubernatora, postavljajući svoje ljude, i miješajući se u politička zbivanja unatoč svojoj visokoj vojnoj funkciji.

Mile Ćuk postao je zagovaratelj genocida, kao nečeg po njemu pozitivnog, pa su njegovi ljudi to i provodili u praksi, rušili su tuđe kuće i ubijali … Vojna i policijska akcija čišćenja terena na „Bilogori“, u istočnom dijelu Slavonije, zvala se „Otkos 10“. Što dokazuje se, da je to bila akcija kao dio zvjerstva nad civilima srpske nacionalnosti.

Prve velike obitelji počele su nicati završetkom „Domovinskog rata“, tako je iz garaže Zdravko Pevec i Višnja (HDZ) postali su pravi vlasnici trgovačkih lanaca „Pevec“. Prije toga ta obitelj bavila se je sađenjem paprike i krumpira. Zdravko Pevec radio je u Tvornici traktora „Tomo Vinković“, i u Ljevaonici Bjelovar, a uz rad je završio višu strojarsku školu. Višnja Pevec radila je u „Bjelovarskom vrtu“. Tvrtka „Pevec“ sada ima oko tisuću zaposlenih. Jedan centar „Pevec“ je izgorio u požaru na Radićevom trgu u Bjelovaru, 26. studenog 2002. godine. Poslije toga Pevec je poslovanje proširio i na transportu, kupio je za vozni park i 50-tak kamiona šlepera, licenciranih za međunarodni promet.

Isto tako u Hrvatskoj, šofer Luka Rajić (HDZ) zaposlen u „Dukatu“ Zagreb, postao je jedan od bogataša čija imovina vrijedi 200-tinjak milijuna eura. Iza Luke Rajića stoji rođak Borislav Škegro (HDZ), bivši ministar financija RH. Naime, hrvatski veleposlanik u BiH, Damir Zorić te Milan Kovač i Borislav Škegro, bili su članovi Nadzornog odbora Hrvatskog mirovinskog osiguranje iz kojega je isisan veliki dio novca. Bili su umiješani i u prodaju „Večernjeg lista“.

Dok su radnicima „Name“ zatvarali robne kuće i blokirali promet u Hrvatskoj, ratno profiterstvo je cvalo, bilo to i u „crnoj trgovini“. HDZ-ova vlada po završetku svog mandata 1999. godine, obećala je 2000 Kuna plaće tisućama radnika „Name“ u roku sedam dana iz državne blagajne, kako bi smirila štrajk uposlenika. Poslije toga Vlada je preuzela 75 % „Naminih“ dionica. Danas su poslovni prostori „Name“ preimenovani u trgovine „Konzum“, kojih je većinski vlasnik Ivica Todorić. U sjeni crvenog totalitarizma, nastao je divlji kapitalizam.

Da se i ne spominje Josip Gucić (HDZ), Miroslav Kutle (HDZ), Ivan Katavić (HDZ), i ostali … Koji je apsurd, dok danas obični građanin neplati potrošenu struju, oni mu je iskopče, taj dug ne oprosti se. A predsjednik Vlade Ivo Sanader (HDZ) u ime države oprosti dug Vladi Zecu od 300 milijuna Kuna, te još obećava narodu antikriminalni program.

U Bjelovaru, 13. 02. 2006.

Branko Stojković

ŠTITONOŠA br. 7

RASPAD HRVATSKE PRED VRATIMA EVROPE

Kako i s kim bi se hrvatska privreda trebala sad najbrže povezati kako bi preskočila sve širi jaz što je dijeli od suvremenog i znanstvenog svijeta.

Bez obzira na to kakve su diplomatske mogućnosti da se uključimo u "Evropsku uniju", ne možemo biti izvan tehnološke Evrope.

Hrvatsko društveni privredni ambijent opterečen je još mnogim političkim predrasudima i barijerama.

No, put u "Evropsku uniju" treba voditi bez iluzija da se učlanjenjem u EU rješava naša tehnološka zaostalost, te da ćemo time dobiti neke projekte i novce iz zajedničkih "Evropskih fondova".

U Evropi biti ćemo najtjesnije vezani uz trgovinsku razmjenu i cirkulaciju ljudima i idejama, uz to morat ćemo joj pridonositi. Neradnici Evropi ne trebaju.

Kroz tržišnu orjentaciju i interese radnih poduzetnika, samo tako stvarat će se organizacija ekonomskog instrumentarija - koji će biti Evropski.

Evropska nija, nije više tako lak partner, iako s pravom ona zahtjeva norme i principe. Ili bolje rečeno određene ciljeve.

Zapad neće rješavati naše probleme: nezaposlenost, sve je to mnogo slikovitije i ilustriranije statističkim podacima.

Hrvatska je veliki uvoznik, i to svih proizvoda, a ponajviše hrane. U tom pogledu nemožemo se usporediti, ni pohvaliti sa našim izvozom. Kako da se prilagodimo, a još uvijek je u Hrvatskoj koji neće raditi.

Hrvatska ne može pratiti nove revolucijonarne trendove, i tehnološke metode. Koliko je takvo evropsko "stizanje i prestizanje" održivo, i novi, kvalitetniji, skok u nagrađivanju produktivnosti rada? I usmjeriti se na pravce razvoja, od svih grana industrije.

U Evropskoj uniji nema igre skrivača, između korupcije i policije... A što je još gore, igralo bi se na pogrešnu kartu.

Evropske su integracije pojam koji u hrvatskom jeziku obuhvaća sve pravce institucionalne, gospodarske, političke,.., u suradnji i integraciji država na evropskom kontinentu.

Ta ideja o jednoj Evropi javila se je u različitim oblicima tijekom povijesti. Evropska je unija udruženje država koje rade na postizanju zajedničkih ciljeva, definiranih u Ugovoru koji hrvatska još nije potpisala.

Da Hrvatska bude primljena u partnerstvo zemalja, ona najprije mora da ispuni uvijet, da ustabili sve svoje državne segmente: ekonomiju, gospodarstvo, politiku,..itd. Ista pravila vrijede za sve.

Kada će Hrvatska imati zastupnike u zajedničkom Evropskom parlamentu? To je pitanje: kad je kod nas sve slabija stabilnost u zemlji. A poduzeća gotovo da i ne postoje.

Također, prema istraživanju Hrvatske narodne banke (HNB), Hrvatska trenutačno ne udovoljava ni sa jednim gospodarskim kriterijem koje EU postavlja pred članice i kandidate.

PREDSJEDNIK UDRUGE "ŠTIT"
Branko Stojković

U Bjelovaru, 16.12.2004.

ŠTITONOŠA br. 6

2. sabor HDZ-a u Bjelovaru prošao je jadno

U petak 10. prosinca 2004., navečer u 19 sati započela je javna tribina HDZ-a, na kojoj je došlo oko 400ljudi. Uglavnom, ako se od toga broja oduzmu dva autobusa ljudi koji su došli kao pojačanje iz Zagreba. Ako se oduzmu specijalna i druga policija u civilu koja je bila nazočna na skupu HDZ-a, redari u plavim kišnjačama i oni plačeni ljudi iz privatnih osiguranja. Tko je onda nazočio skupu?

Ne treba zaboraviti dacijela bjelovarska policija je bila digna na noge. A grad je bio pod cijelom opsadom jake policije, koja je vrvila na svakom čošku. Dr. Ivo Sanader došao je iz Zagreba sa državnim kolima i šoferom, na automobiu, s registracijskim oznakama - na kojima je pisalo (samo) POLICIJA.

Za građane, bilo ovako ili onako, njima je sve svijedno, jer kažu; posljedica je napromjenjiva. Gotovo redovito posvemašnja ravnodušnost, okretanje očiju od svega što se najposrednije građana tiće. Kod Bjelovarčana, HDZ-e nije izazvao nikakvu reekciju, odnosno ni najmanje zanimanje za tu tribinu. No, i skup koji se održao, izgledao je vrlo jadno. Na skupu su gostovali Jadranka Kosor, Vladimir Šeks i Luka Bebić.

Lako je HDZ-u raditi tribine i skupove, kad su oni o državnom trošku. Naše "propalo" društvo sve to plaća. Na TV-u to sve izgleda drugačije, oni ljudi koji togledaj ništa ne sumnjaju. I šator vide kao da je pun građana. Imamo deset sportskih dvorana u Bjelovaru, one zjape prazne. A HDZ-e je podigao šator na otvorenom rukometnom igralištu. I to tako rečno u zimi? Naši pijanci, navikli su ići pod "kramarske" šatore.

Govor dr. Ive Sanadera zvučao je: da on nije ni na nebu ni na zemlji. Pametnim ljudima bi se gadilo.


Naša sudbina ovisi, doslovice, o tipu kakav je lajt-političar dr. Ivo Sanader. Povećava se broj kršenja zakona, oni ostaju nekažnjeni, pretvaramo se u sistem "antidemokracijskog zoantropa*". Kad vladajuća tijela provodepolitiku, koja se večini stanovništva protivi. Ljudi gube živce u dućanima, na šalterima, u prometu...

Mnogi građani u ništa više ne vjeruju, jer ne postoji nada u bolju budućnost. Sutrašnjica je sve više neizvjesna. Firme nestaju iz dana u dan, a ljudi postali su samo brojevi s kojima se manipulira. Vrijeme u kojem živimo je sablasno. Ostati bez posla nije ništa lakše. Dr. Ivo Sanader je na skupu pričao gluposti, kako je on osnivao 1991. godine ogranke HDZ-a po Njemačkoj. I kako je Jadranka Kosor zaslužila u ovoj izbornoj trci - predsjednica Republike Hrvatske, jer je ona "Hrvatska Majka Tereza".

Pitamo: Gdje su ti silni branitelji i obitelji koje nju podržavaju? Sila (mistifikacije) je u rukama onih ljudi, koji su već nekoliko puta na izborima prevarili i izdali građane. A i fingirali* izborne rezultate. Dr. Ivo Sanader i njegovih "400 hajduka" u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji kroje sudbinu 144.000 stanovnika.

Skupu su prisustvovali i neki prepoznatljivi doseljenici BiH-a, i Kosova, penzioneri i sirotinja koja je došla na pivo..Na skupu je bilo i daruvarskih i koprivničkih registracijskih oznaka. Što znači, nama iz susjednih županija,..itd. Na kraju skupa - procurile su bačve s pivom. Koga briga što je država pridana, i za što su ginule žrtve?

Srdžba prevarenog, izdanog i prodanog naroda je sve veća. U Bjelovaru je, nekada 1991. godine bilo najjaće uporište HDZ-a, a danas je jad i bijeda. Sve je palo, jer bilo je građeno na krivim temeljima. I što se sad "mrtvac" forsira, uz demostriranje policije?! Ljudi su shvatili politiku HDZ-a, i grijeh njenog podržavanja. HDZ+SDP=SKH. Dok se god iste laži uporno ponavljaju - što je to drugo, nego dresura? A i ljudi se slabo bune, niti traže posao, mnoge socijalne službe rade; Caritasi i javne kuhinje,...Iza čega se vlast krije?

PREDSJEDNIK POKRETA "ŠTIT"
Branko Stojković

U Bjelovaru, 11. prosinca 2004.

ŠTITONOŠA br. 5

Tko je 1989. izdao Hrvate?

Tek što su se iščupali iz Titovog komunističkog obruča, za predsjednika je izabran bivši Jugo-general dr. Franjo Tuđman, koji je imao tri mandata za predsjednika RH, treći mandat nije uspio dovršiti, jer je preminuo.

HRVATSKI MOŽDANI UDAR

Onda je poslije postao predsjednik RH, Stjepan Mesić, čovjek, koji je bio treća osoba kraj Tuđmana, u stvaranju "nove hrvatske države". Mesić sad treba dobiti i drugi mandat za predsjednika. Zato nije nikakvo iznenađenje što je predsjednikom postao upravo čovjek od kojeg se ne očekuje nikakve koristi...

HRVATSKA NA PSIHIJATRIJI

Po ustaljenoj političkoj metodi, održavaju se izbori za predsjednika države, svakih pet godina. Tako je u trku se dalo 15 kandidata za predsjednika Republike Hrvatske. U Hrvatskoj se vodi bespoštedan medijski rat. A analitičari i mediji već su predvidili Mesića kao totalnog pobjedničkog kandidata. Izgleda hrvatskim građanima treba staro-novi manipulator...

SIDROM U KINU "GORICA" BJELOVAR

Izborna kampanja dr. Ivića Pašalića za predsjedničkog kandidata RH, odigrala se je 8. prosinca 2004., u sali kina "Gorica" u Bjelovaru. Na tribini je Pašalić sebe predstavio kao zagovornika i sljedbenika ideologije dr. Franje Tuđmana, s predznakom i identitetom katoličkog mentaliteta. On je rekao da se napadaju sami temelji "novo-stvorene hrvatske države". I kako je Mesić samo "fikus" od predsjednika, a umiješan je u sve glavne kriminale... A za kandidatkinju Jadranku Kosor, rekao je da je raspuštenica bez muža. Ništa bolje nije prošla ni Đurđa Adlešić, gradonačelnica grada Bjelovara, koja se je isto kandidirala, da spašava svoju stranku HSLS, koja stane u jedan autobus. Eto toliko da se malo i ona slika. Pašalićev govor je bio suhoparan, kao po liniji - više je zvučao kao melankoličan*. No, on je spomenuo na tribini, kako je ogorčen, i kako je danas dopodne bio u Koprivnici, da je bio tamo bio i Mesić - a da je bilo toliko policije koja je blokirala cijeli grad. Na što su građani pa i neki novinari negodovali. Veliko je iznenađenje bilo kad je na tribini Pašalića samo došlo oko 50-tak ljudi. Na tribini su govorili Vinko Jelić-Balta i Milan Kovač, koji je spomenuo, da je inozemni dug Hrvatske već 33,5 milijarde dolara. A kao primjer spomenuo je (Rusiju) državu Ukrajinu, koja ima 51 milijun stanovnika, a dužna je 14 milijardi dolara, a već je panika u Narodnoj banci. Mi imamo nešto više od 4 milijuna stanovnika, a deset puta više smo dužni nego Ukrajina, i nitko ništa ne poduzima...

RAZUMJEVANJE VREMENA KOJE JE PRED NAMA

Zapamtite dobro riječi Branka Stojkovića, njegovo je pitanje: Kako to, da umjesto neki ljudi iz UDB-e, budu obuhvaćeni zakonom o Lustraciji te da i završe u zatvoru.
Bivšim članovima UDB-e omogućeno je da postanu "uglađeni" i "ugledni" veleposlanici, ministri, uspješni poslovni ljudi, pa čak i predsjednici države.

KAKVA JE TO ONDA BILA DEMOKRACIJA 1989. GODINE U HRVATSKOJ?

Interesantno je također spomenuti da su danas među najistaknutijim borcima za ljudska prava i slobode tiska, upravo ti nekadašnji suradnici i službenici Jugoslavenskih tajnih službi: UDB-e, KOS-a, OZN-e, SDB-a, SUP-a, SOV-e,..., itd.

U političkom vrhu Republike Hrvatske nalaze se dokazani agenti i špijuni: Josip Manolić, Josip Perković, Vladimir Šeks, Vice Vukojević, i drugi... Oni su još uvijek članovi Jugoslavenske mreže, i još rade po "ključu" Ivana Krajačića-Steve, koji su neprijatelji naroda.

OBAVJEŠTAJCI TITOVOG KOVA

Obavještajci su stvarali goleme arhive u 45-godišnjem sistemu SFRJ-a. Gdje je to? Ista UDB-a nalazi se u Hrvatskoj birokraciji. I mi to gledamo, kako se oni sastaju i dalje na Brijunima i drugim Titinim vilama. Kako nije onda ugrožena nacionalna sigurnost i budućnost Hrvatske? Kad Hrvatskom šefuju bivši članovi Saveza komunista, koji su, upravljali tim svim tajnim službama i špijunskim organizacijama.

IZGUBLJENIH 15 GODINA

I dalje isti ljudi su pri vlasti, i to ljudi: Iz propale ideologije - Ivica Račan, Stjepan Mesić,... Hrvatskom vlada UDB-a, KOS, i PETA KOLONA, a Hrvatski građani su samo talac veleizdaje.. Hrvatska ima kao novu pozornicu? Hrvatski građani dobro služe ovima koji "šibaju", koji drže uzde, pa sada stenju "pod novim jarmom".

KAKO SU KOMUNISTI POSTALI FAŠISTI?

Rasprodali su Hrvatske hotele, banke, poduzeća, otoke,..., i nacionalizmom se zaodjenuli. A bolesni narod sve to gleda, šuti,.., umjesto da im zavrnemo šiju.. Tuđman kaže da je pomirio Ustaše i Partizane, jesu li Hrvati zaboravili, kako su robijali na Golom otoku, Staroj Gradišci i drugim kaznionicama?...

ROBLJE ISPRANOG MOZGA

Tito je postao ikona. A njegovi komunisti: Dušan Bilanžić koji je u II. svjetskom ratu, dao poubijati Hrvate po Koprivnici, Josip Manolić u Bjelovaru, Franjo Tuđman u Čazmi, Vladimir Bakarić na Blajburgu, Janko Bobetko na Baniji..,i tako redom. Bivša UDB-a i danas proganja hrvatske disidente*. Postoje dokumenti kako je UDB-a iskoristila "Domovinski rat" da pobije sve prave Hrvate, koji su nešto značili.., Antu Paradžika, Miru Barešića, Blaža Kraljevića, ...i dr.

NEKE POVIJESNE PORUKE

Tuđman je javno rekao prije nego što je umro - "da će Hrvatski narod ponovo završiti na Blajburgu".

UDB-o mafija sve je redom opljačkala i uništila, te uvukla se u Crkvu. Sve su to "sinovi" UDB-e, koji programirano lažu i uništavaju Hrvatski narod. Govore da imaju program, a nemaju ga ...

PREDSJEDNIK POKRETA "ŠTIT"
Branko Stojković

U Bjelovaru, 09.12.2004.