Pijana generalska noć

Dan prije skandala tuče 26.rujna u kojoj je sedam pripadnika njegove postrojbe devastiralo bjelovarski disko Sedmicu, automobil zapovjednika Prvoga gardijskog zbora Mile Ćuka skrivio je prometnu nesreću na putu u blizini Vrbovca. Tjednikov izvor, blizak bjelovarskom MUP-u, tvrdi da se nesreća dogodila kasno navećer, dok se zapovjednik elitne gardijske postrojbe s nekoliko svojih kolega vozio na proslavu Dana policije u Bjelovaru. Policajci, koji su se uskoro našli na uviđaju, osim štete na luksuznom BMW-u sa žutim tablicama primjetili su i to da se general bojnik Ćuk zajedno sa prijateljima, među kojima je navodno bio i načelnik stožera Hrvatskog gardijskog zbora (HGZ) general Skender, nalazio u "vrlo alkoholiziranom stanju". Ćuk se, prema tvrdnji očevica iz MUP-a, ponašao prilično bahato, iako je bilo očito kako je njegov automobil skrivio sudar u kojemu na sreću nije bilo ozlijeđenih. Kako je do sudara došlo i tko je bio s druge strane moćnoga MORH-ovog BMW-a, to nismo mogli saznati, jer je čitav događaj obavijen velom "čuvane tajne". Zapovjednik PU Bjelovar, Mate Sičaja, djelomično nam je potvrdio ovu informaciju, rekavši kako je riječ o lakšoj prometnoj nezgodi koja je u osnovi "beznačajna".

No, zid šutnje ipak nije mogao zaustaviti nezadovoljstvo koje su uBjelovaru izazvali pripadnici Ćukove postrojbe priredivši masovnu tučnjavu sa specijalcima MUP-a, u kojoj je moglo doći i do pravoga uličnog rata! Naime, u noći s petka na subotu, 26. na 27. rujna, neposredno prije negoli je Bjelovar trebao proslaviti praznike Sv. Mihovila i Dana policije te Dana grada (29. rujna), u Clubu 7 vlasnika Željka Jandrokovića planula je žestoka svađa između sedam pijanih pripadnika HGZ-a i skupine građana albanske nacionalnosti. Svađa je brzo prerasla u tučnjavu koju je pokušao prekinuti gost kafića Zoran Maras, dozapovjednik Omega, ogranka specijalne policije PU Bjelovar.

Par korpulentih gardista obrušilo se i na njega razbijajući mu pivske boce o glavu, a u trenutku kad je jedan od pripadnika Zbora na Marasa krenuo grlićem razbijene boce, nekoliko pripadnika Marasove jedinice krenulo je u obračun s gardistima. Tučnjava kakvu po divljaštvu Bjelovar ne pamti završila je tako što su gardisti uskoro slavodobitno napustili kafić, ukrcavši se u džipove MORH-a, te nestali iz grada u pravcu nekadašnjeg poligona JNA Gakovo, gdje je smješten dio njihove posrojbe, dok su tri građanina Bjelovara i dva policajca iz Omega, časnici Zoran Maras i Darko Palata, završili u Gradskoj bolnici.

U tučnjavi je ozlijeđen i vlasnik Sedmice Željko Jandroković koji je pokušao pomiriti strane u skukobu, a koji, što je znakovito, ne želi davati nikakve izjave za novine, preko noći uklonivši sve ostatke devastacije u svom objektu. Jandroković je, inače, jedan od uglednijih ljudi gradskoga HDZ-a, čiji je klub jedno od omiljenih okupljališta pripadnika HGZ-a i njihovog zapovjednika generala Ćuka. Gje je u vrijeme tučnjave bio Mile Ćuk i je li do incidenta došlo samo zbog cjelonoćnog alkoholiziranja njegovih vojnika, nismo mogli otkriti u vrijeme našeg posjeta Bjelovaru.

Svjedoci odbijaju govoriti

va dana nakon spomenutih događaja sve je učinjeno da iz grada ne izađe ni jedna informacija. Nitko od svjedoka tučnjave ne želi ništa reći za javnost, na kućne telefone ranjenih policajaca Marasa i Palate uporno se javljaju ženski glasovi tvrdeći u ime spomenute dvojice da "za javnost nema nikakvih izjava", dok šef PU Bjelovar smatra da je riječ tek o sitnom incidentu koji nije mogao poremetiti svečanosti proslava. Službenici bjelovarske bolnice ne žele davati nikakve izjave. Samo je Branko Stojković, nezaposleni Bjelovarčanin i povremeni suradnik lokalnog lista Naše vrijeme, uspio telefonski, gotovo konspirativno, nazvati nekoliko zagrebačkih redakcija, poslavši im hitne faks poruke u kojima ih obavještava o stanju u gradu.

Neka vrsta gradskog "borca protiv vjetrenjača", Stojković već mjesecima vodi privatni rat protiv nepravdi u Bjelovru, za koje uglavnom optužuje generala Ćuka. Bivši vozač kamiona u PPK-u, kojega je u orbitu ratnih zapovjednika gurnula uloga Tuđmanova tjelohranitelja, već je otprije poznat u gradu kao osoba koja ima problematičnu narav. "Volio je posjećivati kavane, a volio se i potući. Živio je kao i sve kamiondžije, prilično boemski", tvrdi za Ćuka Stojković, koji ga osobno vrlo dobro poznaje. Zatišje koje je uslijedilo nakon Ćukova konspirativnog odlaska uskoro je zamijenila priča o njegovom podvigu na predizbornom skupu u Benkovcu 1990., kada je nekadašnji kavanski štemer tijelom zaštitio dr. Tuđmana pri navodnom atentatu. Tada su ga Bjelovarčani prvi put upoznali u ulozi Tuđmanova tjelohranitelja.

Oslobađanje kasarne JNA u Bjelovaru 1991. upravo je završilo kada se Ćuk s nekolicinom svojih momaka iz Zagreba pojavio da preuzme stvar u svoje ruke, pokupivši svu slavu akcije, ali, prema tvrdnjama Stojkovića, i velike količine naoružanja iz kasarne. U gradu kolaju priče kako je preuzimanje tog oružja financijski znatno ojačalo bivšega transportnog radnika, tako da je, uz funkciju gradskog načelnika SZUP-a, postao i jedan od utjecajnijih ulagača u Bjelovaru.

Nakon odlaska na mjesto zapovjednika predsjednikove garde u Zagrebu, Ćuk je učinio sve da u HGZ dovede i desetak Bjelovarčana. Na njegovu incijativu prošle godine pokrenute su i brojne akcije uređenja bjelovarskih cesta, u kojima su sudjelovali kamioni sa žutim registraciskim oznakama, za koje neki tvrde da su pripadali 66. inžinjerskoj pukovniji generala Ljube Ćesića Rojsa, a drugi opet smatraju kako je riječ o ukradenim kamionima koji su našli svoje utičišće u voznom parku MORH-a. Bjelovarski ured za obranu inače danas raspolaže sa petnaestak službenih automobila, od kojih je nekoliko superluksuznih opela i audija. Kamioni su uredno razvozili šljunak par tjedana, a onda misteriozno nestali, ostavivši nedovršene puteve iza sebe. Neki od naših sugovornika iz Ćukova boravišta - obližnjeg sela Rovišće, tvrde kako su spomenuti kamioni dovozili građevinski materijal do zemljišta na kojemu se, navodno, gradi nova kuća Mile Ćuka. Velika katnica je još u gradnji, a iza nje se proteže preko dva hektara ograđenog zemljišta. Unutar ograde nalaze se još tri objekta. Kolni ulaz do imanja širok je osam do 10 metara i seže stotinjak metara u dubinu gradilišta, koje s bagerima i valjcima u pogonu djeluje impresivno. Čitavo područje uokviruju raskošni čempresi na ulazu. 100 metara niže od Ćukovoga velebnog imanja gradi se također velebna kuća njegovog rođaka i bivšeg zapovjednika SIS-a za Bjelovar, Luke Markešića.

Pritisci na dogradonačelnicu Šafarik

Sam grad Bjelovar, međutim, primjer je zapuštenosti i siromaštva. Nekoliko obnovljenih objekata, među kojima zgrada Merčepove udruge dragovoljaca, zgrada općine i uprava pošte, ne mogu poništiti opći dojam devastacije i zapuštenosti grada u kojemu je više od četvrtine stanovništva (gotovo 12 tisuća) nezaposleno. Iz upravne zgrade bjelovarske pošte nedavno je izbačena smijenjena ravnateljica mr. Maja Šafarik. Danas ona obavlja dužnost dogradonačelnice, a još je i predsjednica Gradskog odbora HDZ-a koji je, pod njenim vodstvom, na zadnjim izborima do nogu potukao oporbu. Svoju smjenu u upravi pošte koju je naložio v.d. direktora Hrvatskih pošta Mladen Šutalo, a u srpnju potpisao predsjednik Upravnog odbora HPT-a Ivica Mudrinić, gospođa Šafarik stavlja u konteks njenog sukoba s generalom Ćukom.

"Razriješili su me dužnosti, bez i jedne riječi objašnjenja. Na razgovoru u Zagrebu, tajnik stranke Ivan Valent rekao mi je da se ne mogu tek tako suprotstavljati generalu Ćuku. Već tada mi je sve bilo jasno. U Bjelovaru jeMile Ćuk čovjek koji može sve, a njegov ramskimentalni sklop vlada gradom", tvrdi predsjednica gradskoga HDZ-a aludirajući na Ćukovo porijeklo, ali i porijeklo čelnih ljudi županije: bivšeg SIS-ovca Markešića, načelnika financijske policije i predsjednika županijskog odbora Vinka Jelića, načelnika PU Sičaje. Svi su, naime, porijeklom iz Rame. "Sve ih je ustoličio Mile Ćuk, formirajući jednu tvrdu grupu unutar bjelovarskog HDZ-a koja pokušava smijeniti legalno izabrane članove sranke", tvrdi mr. Šafarik.

"S njihovom samovoljom sukobljavam se već nekoliko mjeseci, nakon što sam ostala uporna u zahtjevima da se stvari u gradu ne mogu rješavati na mig generala Ćuka". Maja Šafarik dalje kaže: "Osim moje smjene na mjestu ravnateljice u pošti, Ćukovi ljudi, u koje treba ubrojiti i župana Marijana Conera, postavili su svoje ljude na još nekoliko mjesta. Osobito je važno mjesto direktora Informativnog centra, na koje je, nakon grubog upada u prostorije IC-a, postavljen priučeni konobar i ugostitelj Ivan Butković". "Nekompetencija je temeljna karakteristika Ćukovih ljudi", napominje ona, "direktor IC-a je konobar, župan je čovjek koji se lažno predstavlja kao fakultetski obrazovan inženjer, iako ima završenu samo višu strojarsku školu, što je vidljivo i iz broja njegova osiguranja, a i sam general Ćuk se predstavlja kao inženjer, iako je bivši kamiondžija. Kakav je to fakultet on mogao završiti ako je uz učenje morao obavljati i zahtjevne generalske zadaće u ratu? To su partizanske metode!" zaključuje dogradonačelnica. Župana Conera, još je nadopunila, Ćuk u svemu otvoreno podržava kao svoju produženu ruku, a zauzvrat mu je Coner zaposlio ženu u jednoj od svoje četiri ljekarne, Ćukova žena, koja se sada vodi kao farmaceutkinja, inače je kuharicai uglavnom ne dolazi na posao.

Obraćanje Šariniću

Raščišćavanju računa u gradskome HDZ-u priključio se i dr. Nenad Majcan, brat gospođe Šafarik i član gradskoga HDZ-a. On je na adresu predstojnika Ureda Predsjednika RH, inž. Hrvoja Šarinića, 30. kolovoza uputio zahtjev za ispitivanje odgovornosti Mile Ćuka i skupine njegovih ljudi, tražeći da Šarinić, "temeljem najviših državnih funkcija" koje obnaša, hitno ispita "odgovornost Mile Ćuka i ljudi oko njega za nastalo društveno-političko sanje koje već više mjeseci potresa društvenu i političku scenu Bjelovara".

U zahtjevu dr. Majcan tvrdi kako su Ćuk i "njegovi ljudi" u Bjelovaru "zlouporabili autoritet svog položaja, autoritet Predsjednika RH i drugih državnih dužnosnika te postojećih institucija vlasti", pa od Šarinića traži da se "ispitaju okolnosti i činjenice vezane uz nedavne smjene političkih i javnih djelatnika Bjelovara s funkcija rukovodećih ljudi Informativnog centra, Croatia osiguranja i TKC Bjelovar. Mimo institucija demokratskog sustava, zlorabeći položaj, gosp. Ćuk i njegovi ljudi pokušavali su i pokušavaju svo postizborno vrijeme, a u bolesnoj težnji za vlašću, utjecati na tijek demokratskih procesa u gradu... služeći se metodama pritisaka i prijetnji, od telefonskih prijetnji i vrijeđanja do otvorenih prijetnji na javnim mjestima, smjenjivanjima, otkazima, dizanjem i miniranjem kuća i automobila, ugrožavanjem i sigurnosti djece javnih djelatnika". Ovu skandaloznu kroniku bjelovarskih događaja predstojnik Šarinić je očito primio, jer je ubrzo protiv dr. Majcana pokrenuta i krivična tužba Općinskom sudu u Bjelovaru "zbog krivičnog djela klevete". Pokrenuo ju je general Mile Ćuk.

Prijetnje Ivića Pašalića

U obračun protiv neposlušnih HDZ-ovaca, prema riječima dogradonačelnice Šafarik - od skora se uključio i Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku i glavni čovjek za stranačka pitanja, poručivši joj posredno kako će se s njom "grubo obračunati". Zaprijetio joj je i ex-sisovac Markešić kako će se s njom obračunati "kao što su to radili sa Srbima u Bjelovaru - likvidacijom ili dizanjem kuća u zrak". Obasuta prijetnjama i ucjenama gospođa Šafarik obratila se i bjelovarsko-bilogorskome zastupniku, generalu Mladenu Markaču, koji je jednom prilikom prije dvije godien na skupu u Bjelovaru izrazio nezadovoljstvo guranjem njegovih postrojbi u drugi plan zaslužnih za ratne pobjede (prvi plan je bio rezerviran za Ćukove gardiste).

Markač, slavni osnivač Specijalnih snaga MUP-a i legenda Domovinskog rata, navodno je obavijestio Maju Šafarik da protiv Ćuka nema ništa i kako se protiv njega ne može boriti. Nekadašnji "rukovoditelj transportne mehanizacije", a potom i bedem za navodne atentatore na Predsjednika RH, general Mile Ćuk očito ne preza ni od koga. Kako prolaze njegovi protivnici jasno je još od vremena kad je raščišćavao račune u bjelovarskim kavanama. Danas njegovu nezgodnu naviku da ne trpi otpor, plaćaju nevini sudionici prometa, neposlušni članovi HDZ-a, ali i policajci zaduženi da čuvaju red i mir.

Naime tučnjavu u diskoteci 7 neki Bjelovarčani smatraju hirom Ćukovih gardista koji su uporno na Markačevim specijalcima odlučili pokazati čije su zasluge u ratu veće. Istragu o čitavom slučaju preuzela je Vojna policija HGZ, baš kao što je to svojedobro bio slučaj i s atentatorom na Vladu Gotovca - satnikom Brzovićem koji danas, usred istrage, slobodno šeće Pulom.

U međuvremenu pripadnici najelitnije jedinice Hrvatske vojske,u Bjelovaru žive kao i obično. Njihovi luksuzni audiji i moćni džipovi, iz kojih predveče, odjeveni u trenirke s amblemima HGZ-a izlaze zaposjedajući gradske kafiće, postali su simboli uzurpacije grada, koji je Mile Ćuk, navodno, oslobodio od JNA.

Tjednik, 03. listopada 1997. str. 27., 28. i 29.

Novinar: Gordan Malić

Pijana generalska noć

Dan prije skandala tuče 26.rujna u kojoj je sedam pripadnika njegove postrojbe devastiralo bjelovarski disko Sedmicu, automobil zapovjednika Prvoga gardijskog zbora Mile Ćuka skrivio je prometnu nesreću na putu u blizini Vrbovca. Tjednikov izvor, blizak bjelovarskom MUP-u, tvrdi da se nesreća dogodila kasno navećer, dok se zapovjednik elitne gardijske postrojbe s nekoliko svojih kolega vozio na proslavu Dana policije u Bjelovaru. Policajci, koji su se uskoro našli na uviđaju, osim štete na luksuznom BMW-u sa žutim tablicama primjetili su i to da se general bojnik Ćuk zajedno sa prijateljima, među kojima je navodno bio i načelnik stožera Hrvatskog gardijskog zbora (HGZ) general Skender, nalazio u "vrlo alkoholiziranom stanju". Ćuk se, prema tvrdnji očevica iz MUP-a, ponašao prilično bahato, iako je bilo očito kako je njegov automobil skrivio sudar u kojemu na sreću nije bilo ozlijeđenih. Kako je do sudara došlo i tko je bio s druge strane moćnoga MORH-ovog BMW-a, to nismo mogli saznati, jer je čitav događaj obavijen velom "čuvane tajne". Zapovjednik PU Bjelovar, Mate Sičaja, djelomično nam je potvrdio ovu informaciju, rekavši kako je riječ o lakšoj prometnoj nezgodi koja je u osnovi "beznačajna".

No, zid šutnje ipak nije mogao zaustaviti nezadovoljstvo koje su uBjelovaru izazvali pripadnici Ćukove postrojbe priredivši masovnu tučnjavu sa specijalcima MUP-a, u kojoj je moglo doći i do pravoga uličnog rata! Naime, u noći s petka na subotu, 26. na 27. rujna, neposredno prije negoli je Bjelovar trebao proslaviti praznike Sv. Mihovila i Dana policije te Dana grada (29. rujna), u Clubu 7 vlasnika Željka Jandrokovića planula je žestoka svađa između sedam pijanih pripadnika HGZ-a i skupine građana albanske nacionalnosti. Svađa je brzo prerasla u tučnjavu koju je pokušao prekinuti gost kafića Zoran Maras, dozapovjednik Omega, ogranka specijalne policije PU Bjelovar.

Par korpulentih gardista obrušilo se i na njega razbijajući mu pivske boce o glavu, a u trenutku kad je jedan od pripadnika Zbora na Marasa krenuo grlićem razbijene boce, nekoliko pripadnika Marasove jedinice krenulo je u obračun s gardistima. Tučnjava kakvu po divljaštvu Bjelovar ne pamti završila je tako što su gardisti uskoro slavodobitno napustili kafić, ukrcavši se u džipove MORH-a, te nestali iz grada u pravcu nekadašnjeg poligona JNA Gakovo, gdje je smješten dio njihove posrojbe, dok su tri građanina Bjelovara i dva policajca iz Omega, časnici Zoran Maras i Darko Palata, završili u Gradskoj bolnici.

U tučnjavi je ozlijeđen i vlasnik Sedmice Željko Jandroković koji je pokušao pomiriti strane u skukobu, a koji, što je znakovito, ne želi davati nikakve izjave za novine, preko noći uklonivši sve ostatke devastacije u svom objektu. Jandroković je, inače, jedan od uglednijih ljudi gradskoga HDZ-a, čiji je klub jedno od omiljenih okupljališta pripadnika HGZ-a i njihovog zapovjednika generala Ćuka. Gje je u vrijeme tučnjave bio Mile Ćuk i je li do incidenta došlo samo zbog cjelonoćnog alkoholiziranja njegovih vojnika, nismo mogli otkriti u vrijeme našeg posjeta Bjelovaru.

Svjedoci odbijaju govoriti

va dana nakon spomenutih događaja sve je učinjeno da iz grada ne izađe ni jedna informacija. Nitko od svjedoka tučnjave ne želi ništa reći za javnost, na kućne telefone ranjenih policajaca Marasa i Palate uporno se javljaju ženski glasovi tvrdeći u ime spomenute dvojice da "za javnost nema nikakvih izjava", dok šef PU Bjelovar smatra da je riječ tek o sitnom incidentu koji nije mogao poremetiti svečanosti proslava. Službenici bjelovarske bolnice ne žele davati nikakve izjave. Samo je Branko Stojković, nezaposleni Bjelovarčanin i povremeni suradnik lokalnog lista Naše vrijeme, uspio telefonski, gotovo konspirativno, nazvati nekoliko zagrebačkih redakcija, poslavši im hitne faks poruke u kojima ih obavještava o stanju u gradu.

Neka vrsta gradskog "borca protiv vjetrenjača", Stojković već mjesecima vodi privatni rat protiv nepravdi u Bjelovru, za koje uglavnom optužuje generala Ćuka. Bivši vozač kamiona u PPK-u, kojega je u orbitu ratnih zapovjednika gurnula uloga Tuđmanova tjelohranitelja, već je otprije poznat u gradu kao osoba koja ima problematičnu narav. "Volio je posjećivati kavane, a volio se i potući. Živio je kao i sve kamiondžije, prilično boemski", tvrdi za Ćuka Stojković, koji ga osobno vrlo dobro poznaje. Zatišje koje je uslijedilo nakon Ćukova konspirativnog odlaska uskoro je zamijenila priča o njegovom podvigu na predizbornom skupu u Benkovcu 1990., kada je nekadašnji kavanski štemer tijelom zaštitio dr. Tuđmana pri navodnom atentatu. Tada su ga Bjelovarčani prvi put upoznali u ulozi Tuđmanova tjelohranitelja.

Oslobađanje kasarne JNA u Bjelovaru 1991. upravo je završilo kada se Ćuk s nekolicinom svojih momaka iz Zagreba pojavio da preuzme stvar u svoje ruke, pokupivši svu slavu akcije, ali, prema tvrdnjama Stojkovića, i velike količine naoružanja iz kasarne. U gradu kolaju priče kako je preuzimanje tog oružja financijski znatno ojačalo bivšega transportnog radnika, tako da je, uz funkciju gradskog načelnika SZUP-a, postao i jedan od utjecajnijih ulagača u Bjelovaru.

Nakon odlaska na mjesto zapovjednika predsjednikove garde u Zagrebu, Ćuk je učinio sve da u HGZ dovede i desetak Bjelovarčana. Na njegovu incijativu prošle godine pokrenute su i brojne akcije uređenja bjelovarskih cesta, u kojima su sudjelovali kamioni sa žutim registraciskim oznakama, za koje neki tvrde da su pripadali 66. inžinjerskoj pukovniji generala Ljube Ćesića Rojsa, a drugi opet smatraju kako je riječ o ukradenim kamionima koji su našli svoje utičišće u voznom parku MORH-a. Bjelovarski ured za obranu inače danas raspolaže sa petnaestak službenih automobila, od kojih je nekoliko superluksuznih opela i audija. Kamioni su uredno razvozili šljunak par tjedana, a onda misteriozno nestali, ostavivši nedovršene puteve iza sebe. Neki od naših sugovornika iz Ćukova boravišta - obližnjeg sela Rovišće, tvrde kako su spomenuti kamioni dovozili građevinski materijal do zemljišta na kojemu se, navodno, gradi nova kuća Mile Ćuka. Velika katnica je još u gradnji, a iza nje se proteže preko dva hektara ograđenog zemljišta. Unutar ograde nalaze se još tri objekta. Kolni ulaz do imanja širok je osam do 10 metara i seže stotinjak metara u dubinu gradilišta, koje s bagerima i valjcima u pogonu djeluje impresivno. Čitavo područje uokviruju raskošni čempresi na ulazu. 100 metara niže od Ćukovoga velebnog imanja gradi se također velebna kuća njegovog rođaka i bivšeg zapovjednika SIS-a za Bjelovar, Luke Markešića.

Pritisci na dogradonačelnicu Šafarik

Sam grad Bjelovar, međutim, primjer je zapuštenosti i siromaštva. Nekoliko obnovljenih objekata, među kojima zgrada Merčepove udruge dragovoljaca, zgrada općine i uprava pošte, ne mogu poništiti opći dojam devastacije i zapuštenosti grada u kojemu je više od četvrtine stanovništva (gotovo 12 tisuća) nezaposleno. Iz upravne zgrade bjelovarske pošte nedavno je izbačena smijenjena ravnateljica mr. Maja Šafarik. Danas ona obavlja dužnost dogradonačelnice, a još je i predsjednica Gradskog odbora HDZ-a koji je, pod njenim vodstvom, na zadnjim izborima do nogu potukao oporbu. Svoju smjenu u upravi pošte koju je naložio v.d. direktora Hrvatskih pošta Mladen Šutalo, a u srpnju potpisao predsjednik Upravnog odbora HPT-a Ivica Mudrinić, gospođa Šafarik stavlja u konteks njenog sukoba s generalom Ćukom.

"Razriješili su me dužnosti, bez i jedne riječi objašnjenja. Na razgovoru u Zagrebu, tajnik stranke Ivan Valent rekao mi je da se ne mogu tek tako suprotstavljati generalu Ćuku. Već tada mi je sve bilo jasno. U Bjelovaru jeMile Ćuk čovjek koji može sve, a njegov ramskimentalni sklop vlada gradom", tvrdi predsjednica gradskoga HDZ-a aludirajući na Ćukovo porijeklo, ali i porijeklo čelnih ljudi županije: bivšeg SIS-ovca Markešića, načelnika financijske policije i predsjednika županijskog odbora Vinka Jelića, načelnika PU Sičaje. Svi su, naime, porijeklom iz Rame. "Sve ih je ustoličio Mile Ćuk, formirajući jednu tvrdu grupu unutar bjelovarskog HDZ-a koja pokušava smijeniti legalno izabrane članove sranke", tvrdi mr. Šafarik.

"S njihovom samovoljom sukobljavam se već nekoliko mjeseci, nakon što sam ostala uporna u zahtjevima da se stvari u gradu ne mogu rješavati na mig generala Ćuka". Maja Šafarik dalje kaže: "Osim moje smjene na mjestu ravnateljice u pošti, Ćukovi ljudi, u koje treba ubrojiti i župana Marijana Conera, postavili su svoje ljude na još nekoliko mjesta. Osobito je važno mjesto direktora Informativnog centra, na koje je, nakon grubog upada u prostorije IC-a, postavljen priučeni konobar i ugostitelj Ivan Butković". "Nekompetencija je temeljna karakteristika Ćukovih ljudi", napominje ona, "direktor IC-a je konobar, župan je čovjek koji se lažno predstavlja kao fakultetski obrazovan inženjer, iako ima završenu samo višu strojarsku školu, što je vidljivo i iz broja njegova osiguranja, a i sam general Ćuk se predstavlja kao inženjer, iako je bivši kamiondžija. Kakav je to fakultet on mogao završiti ako je uz učenje morao obavljati i zahtjevne generalske zadaće u ratu? To su partizanske metode!" zaključuje dogradonačelnica. Župana Conera, još je nadopunila, Ćuk u svemu otvoreno podržava kao svoju produženu ruku, a zauzvrat mu je Coner zaposlio ženu u jednoj od svoje četiri ljekarne, Ćukova žena, koja se sada vodi kao farmaceutkinja, inače je kuharicai uglavnom ne dolazi na posao.

Obraćanje Šariniću

Raščišćavanju računa u gradskome HDZ-u priključio se i dr. Nenad Majcan, brat gospođe Šafarik i član gradskoga HDZ-a. On je na adresu predstojnika Ureda Predsjednika RH, inž. Hrvoja Šarinića, 30. kolovoza uputio zahtjev za ispitivanje odgovornosti Mile Ćuka i skupine njegovih ljudi, tražeći da Šarinić, "temeljem najviših državnih funkcija" koje obnaša, hitno ispita "odgovornost Mile Ćuka i ljudi oko njega za nastalo društveno-političko sanje koje već više mjeseci potresa društvenu i političku scenu Bjelovara".

U zahtjevu dr. Majcan tvrdi kako su Ćuk i "njegovi ljudi" u Bjelovaru "zlouporabili autoritet svog položaja, autoritet Predsjednika RH i drugih državnih dužnosnika te postojećih institucija vlasti", pa od Šarinića traži da se "ispitaju okolnosti i činjenice vezane uz nedavne smjene političkih i javnih djelatnika Bjelovara s funkcija rukovodećih ljudi Informativnog centra, Croatia osiguranja i TKC Bjelovar. Mimo institucija demokratskog sustava, zlorabeći položaj, gosp. Ćuk i njegovi ljudi pokušavali su i pokušavaju svo postizborno vrijeme, a u bolesnoj težnji za vlašću, utjecati na tijek demokratskih procesa u gradu... služeći se metodama pritisaka i prijetnji, od telefonskih prijetnji i vrijeđanja do otvorenih prijetnji na javnim mjestima, smjenjivanjima, otkazima, dizanjem i miniranjem kuća i automobila, ugrožavanjem i sigurnosti djece javnih djelatnika". Ovu skandaloznu kroniku bjelovarskih događaja predstojnik Šarinić je očito primio, jer je ubrzo protiv dr. Majcana pokrenuta i krivična tužba Općinskom sudu u Bjelovaru "zbog krivičnog djela klevete". Pokrenuo ju je general Mile Ćuk.

Prijetnje Ivića Pašalića

U obračun protiv neposlušnih HDZ-ovaca, prema riječima dogradonačelnice Šafarik - od skora se uključio i Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku i glavni čovjek za stranačka pitanja, poručivši joj posredno kako će se s njom "grubo obračunati". Zaprijetio joj je i ex-sisovac Markešić kako će se s njom obračunati "kao što su to radili sa Srbima u Bjelovaru - likvidacijom ili dizanjem kuća u zrak". Obasuta prijetnjama i ucjenama gospođa Šafarik obratila se i bjelovarsko-bilogorskome zastupniku, generalu Mladenu Markaču, koji je jednom prilikom prije dvije godien na skupu u Bjelovaru izrazio nezadovoljstvo guranjem njegovih postrojbi u drugi plan zaslužnih za ratne pobjede (prvi plan je bio rezerviran za Ćukove gardiste).

Markač, slavni osnivač Specijalnih snaga MUP-a i legenda Domovinskog rata, navodno je obavijestio Maju Šafarik da protiv Ćuka nema ništa i kako se protiv njega ne može boriti. Nekadašnji "rukovoditelj transportne mehanizacije", a potom i bedem za navodne atentatore na Predsjednika RH, general Mile Ćuk očito ne preza ni od koga. Kako prolaze njegovi protivnici jasno je još od vremena kad je raščišćavao račune u bjelovarskim kavanama. Danas njegovu nezgodnu naviku da ne trpi otpor, plaćaju nevini sudionici prometa, neposlušni članovi HDZ-a, ali i policajci zaduženi da čuvaju red i mir.

Naime tučnjavu u diskoteci 7 neki Bjelovarčani smatraju hirom Ćukovih gardista koji su uporno na Markačevim specijalcima odlučili pokazati čije su zasluge u ratu veće. Istragu o čitavom slučaju preuzela je Vojna policija HGZ, baš kao što je to svojedobro bio slučaj i s atentatorom na Vladu Gotovca - satnikom Brzovićem koji danas, usred istrage, slobodno šeće Pulom.

U međuvremenu pripadnici najelitnije jedinice Hrvatske vojske,u Bjelovaru žive kao i obično. Njihovi luksuzni audiji i moćni džipovi, iz kojih predveče, odjeveni u trenirke s amblemima HGZ-a izlaze zaposjedajući gradske kafiće, postali su simboli uzurpacije grada, koji je Mile Ćuk, navodno, oslobodio od JNA.

Tjednik, 03. listopada 1997. str. 27., 28. i 29.

Novinar: Gordan Malić

DIŽU SE KIPOVI MRTVIMA, A ZA ŽIVE SE NE MARI

Politika posvećena propaloj ideologiji

Da u Bjelovaru žive građani „nitkovi“ dobro pokazjue ovaj primjer. Gradska uprava obnovit će spomenik Vojinu Bakiću i postaviti spomen ploču na rodnu kuću. Za rekonstrukciju spomenika i postavljanje ploče 18. prosinca, kada se i obilježava godišnjica Bakićeve smrti, potrošit će se 320.000,00 kuna. Vojin Bakić je rođen 1915. godine, te on je bio komunistički partijac i umjetnik. Za vrijeme Socijalističke Republike Hrvatske, u Bjelovaru je (najprije) bio postavljen taj spomenik na Tgru Stjepana Radića. Zatim je premješten u park „Borik“, nazvan Vojnović.

Građani vi ste vođeni slijepim bezumljem

To učestalo premještanje spomenika Vojina Bakića, dobro plača narod. Za vrijeme nacionalističkog i relegioznog rata 1991. godine, miniran je i srušen Bakićev spomenik na „Boriku“. Tim činom rušenja je pokazano, da je srušen i komunizam - kao totelitarna ideologija. Jer u „novoj Hrvatskoj“ je porušeno oko 3000 komunističkih spomenika. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, za mnoge takve spomenike i njihovu obnovu potrošilo je ogroman novac iz državnog proračuna.

Pljačkaju vas građane raznim izmišljotinama

U Bjelovaru je za to glavna gradonačelnica Đurđa Adlešić, za udahnjivanje života kipovima, dok mnoge obitelji nemaju od čega živjeti. Preći su im kipovi od živih ljudi. Adlešić istišće i ubjeđuje građane, kako smo mi europski grad – zato se i vračaju spomenici. Više to nije bitno - ni čiji mramor, željezo, ili bakar... Izgleda, da to, nikoga ne interesira, što skuplje živimo i što inflacija divlja. Novo poskupljenje i rast hrane, koji je udar na obiteljski i kućni život građana. Vračanje u II. svjetski rat, u komunizam i antifašizam, će nas spasiti. To su sve bolesne laži, putem kojih se i dalje manipulira.

Počinitelje zločina, jednih i drugih – skrivaju na vlasti

Adlešić tobože traži od glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, da istraži i da napokon sud kazni sve one koji su spomenike u „Domovinskom ratu“ rušili. Isto tako od Bajića ona traži – da ju izvijesti – hoće li biti podignuta optužnica protiv osobe koja je dignula „Barutanu“ u zrak. Adlešić istišće – taj čovjek nije živ, ali bez optužnice nama ni ratne oštete. Meni je osobno smiješno kad gradonačelnica Đurđa Adlešić govori o ratnoj ošteti. U GRAĐANSKOM RATU KOJI JE IZBIO U JUGOSLAVIJI, nitko nije – niti kome do sada platio takvu odštetu. No, ali sve su to „zakuhali“ ti (bivši) komunisti, koji su isti, opet na vlasti. I dalje od naroda prave „majmune“.

Oni to vama rade narode – a vi šututite ?

Glupo je kad gradonačelnica okuplja razne timove, kao što je ovaj za povratak spomenika i promjenu naziva ulica... Lažnom propagandom političari tipa - kao Đurđe Adlešić barata u javnosti; „Obnovljeni Bjelovarac vraća se kući“. Tako s druge strane troši se novac za proširenje gradskog muzeja, kojega je ravnatelj Mladen Medar. Grad je pokrovitelj svih tih „cirkusarija“, narod plača i štampanje raznih knjiga – kao što je npr. knjiga od Dušana Matića „Moj prijatelj Vojin Bakić“. Đurđi Adlešić je samo to bitno - da se osobno pronovira uz medijsku pompu. Nju ne zanima stvarni napredak grada i građana Bjelovara.

Političke stranke raznih predznaka, podijelije su narod

Da bi se hrvatski narod izvukao iz duboke duhovne i gospodarske krize, potrebno je, da na „političku pozornicu“ pojave se novi ljudi. Ljudi koji su izgrđeni na duhovnim i materijalnim vrijednostima. Oni su potrebni današnjem vremenu. Uljudi ispunjeni mudrošću, spoznajom, razumom i znanjem. Koji bi u svim segmentima unaprijedili razvoj hrvatskog društva. Ni lijevi ni desni, ni crveni, žuti, crni,.., neće ovaj narod uzdignuti. Nego, naprotiv, će ga samo dijeliti i svađati. Nažalost sve te stranke; HDZ, SDP, HSS, HSLS, HSP, HNS, IDS,.., i tako dalje - donesle su veliku nevolju narodu. One iza sebe nisu ništa normalno ostavile, već samo pustoš, pljačke, mržnju, nepravdu...

Novi uvrijeti za spas Hrvatske

Neophodno je, da se pojave nove zdrave snage, oslobođene vlastitog grijeha, čiste savjesti, bez sudioništva u destrukciji građana i naroda. Nov ljudi trebaju biti puni pravednosti i ljubavi prema istinskom životu na Zemlji. Zato je osnovan pokret „ŠTIT“ sa ciljem - da ljudi kreneu na put „novog svijeta“ i zajedništva, na kojemu bi bila vidljiva sreća čovjeka. A ne ovakva nesreća i patnje, koje vam priređuju „zločinački političari“.

U Bjelovaru, 11.12.2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
TELEFON:
095/814-82-90
091/797-65-56

 HRVATSKOJ JOŠ UVIJEK RATUJU USTAŠE I PARTIZANI

U svim medijima vodi se rat, dok u banskim dvorovima sprema se uklanjanje spomenika koji su postavljeni po cijeloj Hrvatskoj - Mili Budaku imenovanom doglavnika Ante Pavelića u vrijeme NDH. Franjo Tuđman kada je došao na vlast, izrekao je najveću glupost, kako je pomirio dvije zavađene ideologije; ustaše i partizane.

Uz Sveti Rok, Budakovo ime nosi čak šest ulica u naseljima Zadarske županije: Zadar, Pag, pakoštan, Jasenice, Draga i Gračac. Ulicom Mile Budaka diče se u Ličko-senjskoj županiji još Gospić i korenica, a u ostatku Hrvatske: Slavonski Brod, Gvozd, Knin, Komiža, Virovitica, Sisak i Sveti Ivan Žabno, te Dubrovnik i Split...

Zoran Pusić i Žarko Puhovski bili su komunisti, a danas su aktivisti za ljudska prava koji se bune što se podižu spomenici onima koji su između ostalog osuđeni za rasne zločine. O Budakovim spomenicima , objavili su vjesti i svjetski mediji poput CNN-a, britanskog BBC-eja, izrelskog lista Ha-aretza, te Srbija i Crna Gora.

Stjepan Mesić, predsjenik komentirao je apel od 120-ak potpisnika koji traže reviziju sudskog postupka Mili Budaku i drugima kojima se sudilo u bivšoj Jugoslaviji. Mesić je rekao: "Nema nikakvog smisla obnove procesa jer Mile Budak u Drugom svjetskom ratu je bio na strani kvislinškog režima, tj. na strani Osovine zla. Nemože se zaboraviti kada su ljudi odvođeni u Jasenovac, Staru Gradišku, Jadovno...

Dok se danima vode polemike o ustašama i partizanima, hrvatski građani sve teže i lošije žive, bez posla, a vlada ne intervenira u takvim situacijama. Svakodnevno tvrtke i poduzeća propadaju, unutarnji i vanjski dugovi rastu...

Propalim ideolozima je bitno, samo čiji će spomenici stajati. Uništavanje spomenika, svih vrsta, temelji se na mržnji i netrpljivosti. Zagrebačka policija nije pronašla do sada ni jednog počinitelj. Ostale su na stotine srušenih i uništenih spomenika; Starčevića, Oltar domovine, Đakovića,..itd.

Bjelovar, 13.10.2004.
Branko Stojković

TKO TO GURA NAPRIJED - IZNAD SVEGA  - U BJELOVARU LEBDI SOTONSKA PSEĆIJA UDRUGA "ŠAPA"

Grad Bjelovar nam je postao pun "psećijih govana", jer mnogi su postali vlasnici pasa i neodgovorni ljudi.

Zanimljivo je - da gradska uprav financira takav "sotonski inžinjering" i da iz gradske blagajne daje se 

ogroman novac za psećije udruge, dok mnogi ljudi ne rade i nemaju nikakva primanja. Ono što je sad najsramotnije

- da na ulasku u grad Bjelovar, odnosno na izlasku iz grada Bjelovara - stoje velike "bombastične" reklame

o likovima psa i logotipu Udruge "Šapa" iz Bjelovara. Udruga za zbrinjavanje ili bolje rečeno "kotenje" pasa

postala je važnije od mnogih drugih udruga, kao što je naprimjer: bilo koja udruga za ljudska prava i zaštitu okoliša.

Pitam se: zašto grad Bjelovar uporno forsira i financira, odnosno daje takovo mjesto "udruzi Šapa", dok sve druge važne stvari se

zanemarivaju u našem gradu. Za mene je to odviše bolesno i morbidno*, dok salonski psi uhranjeni leže po kaućima i foteljama,

a dvore ih i služe ljudi. Takva lažna ljubav je pataloški izopačenost. Gradska uprava je dala svoje reklamne velike panoe za reklamiranje

psećijih udruga - kao što je udruga "Šapa" iz Bjelovara. Mislim da to nisu čista posla i da nije realno ponižavati ljude, i ne prihvačati istinu

gdje bi plemeniti čovjek trebao imati prvo mjesto. Po parkovina u Bjelovaru, se izmišljaju punktovi koji sadrže najlonske vrečice za izmete od pasa

Ono što najviše bode u oči - kad ljubitelji pasa brišu guzicu sa maramicom i skupljaju za njima govna. Da je čovjek kao največe biće

spao na to da - skuplja govna za psom.

To je veliki duhovni i fizički pad čovjheka. Osuđujem muškarce i žene koji vrše perverzne radne sa psima. Mislim da takvi nisu ni zaslužili

da upoće postoje na ovoj Planeti zemlja. Ljudi u svom srcu su ugnjezdili sve vrste životinje - samo ne Boga (sebe) što je najsramotnije i

poraznije od posdstanka čovjeka. Ljubitelji pasa su postali nasilnici jer uznemiravaju i druge ljude. Imamo u gradskoj upravi šest komunalnih

redara - koji ne rade svoj posao - a primaju redovito ito solidnu plaću. Komunalni redar Franjo Blažek, nikada nije ništa poduzeo, isto tako i policija

ne radi u tom pogledu svoj posao..Kada će početi kažnjavati vlasnike pasa. koji se neodgovorno ponašaju, ili bolje rečeno krše sve uredbe zakona.

Imamo i veterinarskog inspektoraNadu Pejić, koja je bogom dana - jer dvadeset godina je na ispekcijskom mjestu. Kada će ona nešto

poduzeti - što pun Bjelovar je govana od pasa, pišaju i seru po zelenim javnim površinama, gdje bi se mogla i djeca zaraziti.

U Bjelovaru, 18. svibanj 2011. godine

ČAČIJA UČESTALO LOČE GEMIŠTE PO UGOSTITELJSKIM OBJEKTIMA,

A SAD HOĆE REĆI DA JE STALNO TREZAN !?

Pročitao sam u Bjelovarskomlistu novinski članak "afera puhaljka", od 6. lipnja 2011., na stranici 3., kako Miroslav Čačija,

župan Bjelovarsko-bilogorske županije demantira: da vozio je u pijanom stanju. Te da je odbio "puhanje" u policijsku puhaljku.

Kako bi se ustanovilo koliko ima promila alkohola u sebi. U kuloarskoj priči stoji kako je župan Miroslav Čačija nedavno

u sitnim satima uhvaćen pijan za volanom svog vozila.

Te da je odbio alkotest, o tom događaju priča i bruji cijeli Bjelovar. Prometni policajac je zaustavio Čačiju i ubrzo uoćio

da je ovaj vidno pijan. Župan je rekao da ne želi puhati u "frulu", jer nije muzički talentiran. Policijska predstavka o noćnom

događaju navodno je završila u stolu više rangiranih policijskih službenika. Za policajca, koji je na glasu kao strog, govori se

da je prebačen iz prometne policije u sasvim drugi odjel u krim-policiju Kolege za njega kažu da kao prometni policajac je vrlo

pedantan i strog u .obavljanju svog posla. I da nikome nije progledao kroz prste, kada se radi o prometnom prekršaju.

Da je iznimno profesionalan i (ne)podmitljiv. Očito informacije o pijanom županu za volanom nisu smjele izači van.

Jer Miroslav Čačija je od uvijek bio i u bivšem komunističkom sistemu ", kao zaštičena "sveta krava", bez mane i grijeha.

Čačija se i sad najivno pravi kako su to silne gluposti - da je uhvačen pijan za volanom. Mnogi bjelovarčani su puno puta vidjeli

Miroslava čačiju, kao sa svojim vozilom obilazi gostionice i caffiće, i kako stoji za šankom i pije svoje omiljeno piće gemišt.

Čačija sad ne želi priznati da kritične večeri je bio pijan.

Župan, Čačija na objede da je odbio alkotest odgovara kako su to neistine i nemaju veze s pameću. Između ostaloga u svojim

demantima on sugerira građanima: "nemojte to vjerovati, to su gluposti. Izgovara se Čačija, da osim toga ima i vozača po

službenoj dužnosti. A o govorkanju o odbijanju alkotesta jednostavno kaže - da je riječ o političkom podmetanju.

Eto, popularni Miro nije u policijsku frulu odsviro, jer čovjek ne pije. A nam koji koji ne ločemo gemište, hoće reči

da mi to sve krivo viidimo i da on nije taj.

U Bjelovaru, 7.lipnja 2011. godine

HRVATSKI NEZAVISNI KANDIDAT

i predsjednik Udruge "ŠTIT"

(za ljudska prava)

BRANKO STOJKOVIĆ

095/814-82-90

brankostojkovic152@yahoo.com

stojkovic1958@net.hr

---------------------------------------------------

http://crostojkovic1958.blog.hr

JOŠ GRAĐANI NISU POTPUNO SIGURNI - DA LI JE VODA NA BJELOVARSKOM

GRADSKOM BAZENU POTPUNO SIGURNA ZA KUPANJE

PRAVA ILI LAŽNA UZBUNA?

Neki tvrde - kako prenosi gradski list "Bjelovarac" od 14. srpnja 2011. godine, na stranici 7., "da voda je ispravna i sigurna za kupanje".

Dr. Vladimir Halauk, ravnatelj županijskog Zavoda za zdravstvo, je kazao: "Prema mojim saznanjima, voda na gradskom bazenu zdravstveno

je ispravna, a nemamo nikakvih saznanja o navodnoj epidemiji svraba.

Anonimna predstavka je pristigla u redakcije bjelovarskoh medija - naime autor navedene predstavke tvrdi kako je 29 Bjelovarčana

zbog epidemije svraba prošlog vikenda potražilo pomoć u bjelovarskoj Općoj bolnici. Prema anonimnim optužbama, oboljelo je i nekooliko djece,

a uzrok tomu navodno je slaba briga o ispravnosti vode. Međutim, čini se da iza anonimne optužbe krije se neki grugi razlozi, jer o navodnoj epidemiji

kožne bolesti nemaju saznanja niti na Odjelu za kožne i spolne bolesti Opće bolnice u Bjelovaru.

Iako su ljeti kožne infekcije češće, pa je veća mogućnost napada virusa i bakterija, stanje na našem odjelu za sada je sasvim uobičajno,

te nismo zabilježili veći broj intervencija - kazala je dr. med. Vesna Bubanj.

Saznanja o navodnoj epidemiji nema ni rukovoditelj Djelatnosti za zarazne bolesti, Maja Majetić-Sekovanović.

Marija Devčić, koja u Zavodu za javno zdravstvo provjerava ispravnost vode na Gradskom bazenu, također je izjavila kako su posljednji nalazi pokazali

kako je voda zdravstveno ispravna.

--------------------------------------------------------

http://crostojkovic1958.blog.hr

HRVATSKI POKRET "ŠTIT"

Bjelovar / Croatia

TIHOMIR PURDA JE BIO INŽINJERING JADRANKE KOSOR (HDZ)

Suđenje Velku Mariću (58) u Beogradu, je lakrdija i farsa za hrvatsko pravosuđe i pravni sitem Hrvatske..

Svaki dobar oznavatelj zakona i Ustava jedne države - kao što je Republika Hrvatska, zna da Veljku Mariću

ne može se suditi u Srbiji, za počinjene ratne zločine na hrvatskom teritoriju. A plus tome radilo se je

o žrtvi s nacionalnosti -Srbin, koji je hrvatski državljanin. Marić je isto hrvatski državljanin, koji je navodno

ušao neku kuću, zatim su se začuli pucnjevi, te je on izašao van.

Tako je svjedoćio i suborac Drago Černi protiv Marića u procesu pred sudom u Beogradu. Rekao je da -

kako Veljko Marić mu je rekao;  da se je morao braniti, da ubijeni Petar Sljepčević je rekao svojoj ženi

"daj mi nož da ubijem ustašu." U Beogradu su ispitani petorica nekadašnjih suboraca od Veljka Marića,

četvorica su svjedoka izjavila kako neznaju ništa, dok je peti svjedok, optuženog Marića izravno prozvao

i povezao sa ubojstvom. Černi je nadalje dodao kako je bataljon predhodnog jutra krenuo  iz Ivanovog sela, kraj

Grubišnog Polja, sa zadatkom da pretraže teren i obave "čišćenje" terena od pobunjenih Srba.

Marić je u cijelosti prigovorio iskazu svjedoka Černija, kazavši da černi nije bio nikada u akciji "čiščenja,

i zapretio mu u sudnici, da iako se sakrije u mišiju rupu da će ga već nači. Među četvoricom svjedoka našli su se:

Ivan Frental, Ivan Pospišil, Zdenko Pavić i Zlatko Mađaruh (HDZ), današnji gradonačelnik Grubišnog Polja,

koji je bio zapovjednik bataljuna kojem je pripadao Veljko Marić. U mjesecu rujnu zakazano je sljedeće novo ročište.

Na kojem će se izvesti novi dokazi. Zanimljivo je hrvatski branitelj Veljko Marić, je napušten od braniteljskoh udruga.

dok Tihomiru Purdi dok je bio pritvoren u BiH-a je Jadranka Kosor i HDZ-ove udruge pomogli, da bude pušten na slobodu.

Eto, to je pravda za tetu Jadranku, i to je primjer da nisu u Hrvatskoj svi isti pred zakonom. Ni jedna žena od uspostave

"nove Hrvatske", nije imala takav tretman kao Jadrank Kosor. Koja je na čudan način postala predsjednica Vlade RH.

Sjećam se Jadranke Kosor još 2002. godine kada se je pojavila na jednom našem satanku - nevladinih udruga u Zagrebu.

Pito sam sve nazočne - što će ova HDZ-ovka ovdje? Što ona ima tu tražiti? Svi su tada šutili i nije nitko ništa komentirao.

Več onda Jadranka Kosor se je gurala svagdje i u svašta zabadala svoj nos. Najsramotnije je bilo to - što je HDZ-ova najveća

propaganda bila sukob sa Srbima. Danas oni sasvim drugačije prićaju.

Jadranka Kosor je za svoje predsjedničke izbore potrošila 20-tak milijuna kuna. Pitam vas - odakle njoj i HDZ-u toliki novac

za kampanju? Da nije bilo ratova, krvi,.., suza i pljački i općeg društvenog kaosa, Jadranka Kosor nebi bila ono što sad je;

premijerka hrvatske vlade. No, i to isključivo zahvaljujući svojoj kriminalnoj i zločinačkoj stranci HDZ-u. Stranci koja je

pokrala hrvatski narod, rasprodala i uništila Hrvatsku. I sad im je najbitnije - izbori 4. prosinca i ulazak u EU.

A poslije će nam uzeti još veču mjeru u iskorištavanju i pljački. Danas hrvatska zbog mnogih lažne i ništavne politike živi

sasvim drugim životom, od života - od onog kojeg bi trbali. Pokazalo se je - da usljed slijepog sljeđenja mistifikatorske

politike, pokojnog diktatora Franje Tuđmana (HDZ) hrvatska je postala "šuplja i trula" lipa - koja više ne cvate i ne miriši.

U Bjelovaru, 16. srpnja 2011. godine

HRVATSKI NEZAVISNI KANDIDAT

i Predsjednik Udruge "ŠTIT"

(za ljudska prava)

BRANKO STOJKOVIĆ

095/814-82-90

brankostojkovic152@yahoo.com

------------------------------------------------

http://crostojkovic1958.blog.hr

stojkovic1958@net.hr

PAKLENI REP MESIĆEVE DESETOGODIŠNJE ZLOČINAČKE I LOPOVSKE TVOREVINE

Bivša Županijska državna odvjetnica želi valjda da joj ja budem njezina produžena „pedagoška batina“?!

Ta gospođa, Branka Merzić je otišla u mirovinu sa mjesta Županijske državne odvjetnice u Bjelovaru. A to znači da su i mnogi gospodarski kriminali otišli s njom u penziju. No, jer nikada oni nisu ugledali svjetlo dana, ili bolje rečeno pravde. Isto tako i kriminalna pretvorba i privatizacija mnogih radničkih poduzeća u našem kraju ostala je neriješena farsa*.  Dana 13. srpnja 2011. godine, u 10.30 sati, gospođa Merzić me je presrela u blizini bjelovarskog suda, tj. kod palače pravde, na Šetalištu dr. Ivše Lebovića. Tada ona mi je rekla: „Čitam ja o svemu što vi pišete“. Između ostaloga u kratkom razgovoru, napomenula mi je: „Napišite nešto i o predsjednici suda Milenki Slivar. Pogledajte što njezini ljudi rade – sjede pod radnim vremenom po kafićima i terasama. Tko to plaća? Ja to nisam nikada radila!“

Eto, gospođa Merzić misli da mene može svatko nagovoriti da ja protiv nekog pišem. I da sam ja olaki predmet manipulacije. Ona misli da ja mogu biti njezina produžena „pravednička batina“. Nisam ja zaboravio koliko gospodarski i ratni kriminali su ostali zataškani samo zahvaljujući gospođi. Bivša Županijska odvjetnica gospođa Branka Merzić, sad vodi brigu i pokazuje se kao savjesna žena, koja vidi suce i odvjetnike koji dobro ne rade – jer sjede za vrijeme radnog vremena i piju kavu.

Gospođa Merzić toliko je godina provela na najvišem mjestu u (našoj) Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, i sada se čudi nekom naslijeđenom bezakonju. Kada sam slučajno jednom se našao nekim poslom u njezinom uredu – ista gospođa mi je tada rekla: „Vidite gospodine Stojković u onom ćošku onaj predmet od Čazmatransa, gotovo da ga ima jedan metar visine. Neznamo gdje više da papire odlažemo. Sve sami kriminal!“ Od gospođe Merzić su djelatnici hodali po trgovinama i placu za vrijeme radnog vremena, sada bi ona tu praksu htjela ukinuti.

Uzmimo naprimjer da Erste banka postala je vlasnik mnogih bjelovarskih nekretnina. Nisu to bili sve čisti poslovi. Stare priče se povlače još iz bivšeg sistema, kada je ta banka se zvala „Bjelovarska banka“. Na početku 1991. godine, veliki broj društvenih poduzeća propao je, odnosno njeni direktori su se zadužili kod banaka i podigli su kredite. Većinu novca su pokrali, a radnici su izgubili sva prava nad sredstvima za proizvodnju i rad: halama, strojevima,…, i drugim sredstvima i pomagalima. Jer preko noći „Bjelovarska banka“ je uknjižena u registar kao vlasnica imovine.

Direktori i šefovi poduzeća nikada nisu odgovarali za kriminale i za novac koji su ukrali. Svi u Bjelovaru znanom da direktor Informativnog centra Ivan Butković, bavi se nezakonitim radnjama, a gospođa Merzić prije mi je rekla, kako je u njegovom poslu s nekretninama sve legalno i zakonski. Isto tako prije desetak godina gospođa Merzić mi je tvrdila kako je: „Ta mala Sandra Hančić dobra sutkinja, a sad ispred suda mi priča sasvim drugu priču – kako je ona korumpirana.“ Očito je, da gospođa Merzić otkako je u mirovini bolje vidi stvari kako stoje. I sve bolje zna.

Kada je bila na važnoj funkciji, ja sam joj se požalio da me neki sudi i odvjetnici u montiranom procesu proganjaju. Niti me je zaštitila niti me je podržala, u borbi protiv zla i nepravde. Imao sam osjećaj da i ona radi mi iza leđa i progoni me. Kao što sad radi i svojim kolegama, i to sad kad nema nikakvu moć i utjecaj. Gospođa Merzić je putem telefaxa, kad je bila šefica, protuzakonito slala „materijale o ratnim zločinima“ u Srbiju. I na kraju ću samo reći da dotična gospođa Branka Merzić nije zaslužila časno i dostojanstveno svoju mirovinu.

U Bjelovaru, 14. 07. 2011.

HRVATSKI NEZAVISNI KANDIDAT i

Predsjednik Udruge „ŠTIT“:

BRANKO STOJKOVIĆ

095/814-82-90

brankostojković152@yahoo.com

http://crostojkovic1958.blog.hr

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi
• Administracija

• SREĆKO KOLJIĆ PIJANI ŠEF CAFFE BARA "ART" U BJELOVARU BRANI SVOG PIJANOG KONOBARA MATIJU VRAGOVIĆA?
• LEGENDA KOJA VJEČNO ŽIVI I NE UMIRE - BRANKO STOJKOVIĆ ŠTIT IZ BJELOVARA
• BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT: LJUDI KOJI SE DRUŽE SA PSIMA SU PSIHIĆKI BOLESNI.
• Stalno se vodi velika trka za materijalnim bogatstvima
• PIŠE: BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT - BAVIM SE VEĆ OKO 50-GODINA (NE)PROFESIONALNO SA MUZIKOM - TO MI JE VIŠE HOBI - ŠTO ZNAČI DA SE RAZUMIJEM U MUZIKU. JA, IZMEĐU OSTALOGA SAMOUKO SVIRAM NEKOLIKO INSTRUMENATA...
• INDIRA LEVAK JE "PEVALA" KUKURUZIMA NA KRAMU U NOVOJ RAČI !!!
• LEGENDE NE UMIRU - VJEČNO NJIHOVA DJELA ŽIVE.
• Ako se ikada sjetiš da postoji negdje čovjek koji je vrhunski igrač na svim prostorima.
• BRANKO STOJKOVIĆ: ŠUTNJA PREMA NEPRAVDI JE MASOVNO ZLO A TAKVO JE I OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ.
• Predmet: LAŽNO SU ME PRIJAVILI DJELATNICI KTC-a

• http://crostojkovic1958.blog.ht [1202]
• Generalna [2195]
• http://crostojkovic1958.blogspot.com/ [192]
• http://www.zaslike.com/viewer.php?file=4m9wa9xh9ronhw1tdx.jpg [72]
• http://crostojkovic1958.blog.hr [4]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom