PIŠE I KOMENTIRA: BRANKO STOJKOVIĆ
BILOGORA: Zločini bez kazne-Voćin 1991. godine
Zašto se ovaj stravičan pokolj uporno prešućuje? Zato što u njemu je sudjelovala Jugoslavenska narodna armija čiji je bio Vrhovni komandant Stjepan Mesić (15.05.1991. - 24.12.1991.)
Četnički lider na Bilogori
Početkom siječnja 1991. u Voćin stiže Jovan Rašković i sa nekoliko lokalnih velikosrpskih orijentiranih Srba na skupu u Kometniku jasno je dao do znanja svojim sljedbenicima, kako će u Voćinu “stvarati novi Knin, koji treba da bude na čast i slavu srpskom narodu”.
Plan velika Srbija - neka nova Jugoslavija
I da “zbog toga Srbi ne trebaju prihvatiti hrvatsku državu. Tada je skinut hrvatski barjak sa općinske zgrade šumarije, a nekoliko mjeseci kasnije, već u lipnju formiraju tzv. “oslobodilačku jedinicu teritorijalne obrane SAO Krajine” za zapadnu Slavoniju.
Srpskeb-četničke barikade i noćne straže
U isto vrijeme, potaknuti ponašanjem svojih srpaskih susjeda, Voćinski Hrvati osnivaju krizni štab u kojem je bilo dvadesetak mještana koji su, za razliku od naoružanih Srba i JNA, imali samo lovačke puške.
Srbi su tih dana uglavnom puškarali navečer plašeći, a istodobno provocirajući pa su tako palili pojedine hrvatske objekte.
Četnici potpomognuti od strane JNA
Kako nisu naišli na reakciju kakvu su očekivali, ubrzo su četnici sa kokardama na glavi - poslali Hrvata Stevu Bozaka da kaže Hrvatima da predaju svoje oružje i prijave se u “milicijsku stanicu SAO Krajine”, gdje im se ništa ne će dogoditi. S obzirom da su znali kako se ne mogu braniti od brojčano jačih, ali i neusporedivo bolje naoružanih Srba, nekolicina Hrvata predala je oružje dok su neki pobjegli kući sa ostalim naoružanjem, odakle su nasilno odvedeni nakon čega im je naređeno da se moraju pokoravati novoj vlasti “ SAO Krajine”.
Počinju ubijanja i likvidacije Hrvata
Nakon toga, život u Voćinu za Hrvate postaje nepodnošljiv. Stanovništvo je u potpunosti izolirano bez prava na slobodno kretanje i komunikaciju. Četnici su tada već uhitili nekoliko hrvatskih branitelja, ali i stanovnika okolnih mjesta i o njima više nitko nije ništa znao, neki su pokušavani biti razmjenjeni, a neke su nakon višednevnih maltretiranja poslali u selo, kako bi ostali vidjeli što ih čeka ako se ne pokore njihovim naredbama. To je bilo već na početku…
Žrtve četničkog masakra u Voćinu
Pobijeni Hrvati civili od 14.08. 1991. do 13. 12. 1911. godine
1 .Ilić Branko rođen 1956. -14.08.1991. Lager Sekulinci nestao
2. Galović Željko rođen 1949. - 26.08. 1991. Lisičine zaklan
3. Banovac Franjo, rođen 1938. -28.09. 1991. Lager Gudnoga ubijen
4. Vučeta Mirko rođen 1959. -5. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
5. Volf Antun rođen 1956. -15. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
6. Dorić Drago rođen 1959. -22.10. 1991. Industrija “Gaj”, Voćin nestao
7. Bon Ivica rođen 1954. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj” Voćin ubijen
8. Ivanković Drago rođen 1960. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
9. Salač Goran rođen 1972. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
10. Supan Vlado rođen 1939. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
11. Šimić Ivan rođen 1932. -6. 12. 1991. Prevenda Voćin zaklan
12. Šimić Marija rođena 1934. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
13. Ament Veronika rođena 1914. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
14. Đuzel Marijan rođen 1931. -13.12. 1991. Hum ubijen
15. Ridl Roman rođen 1932. -13.12.1991.Hum ubijen motornom pilom pa spaljen
16. Banovac Ivan rođen 1934. -13.12.1991. Hum ubijen motorkom pa spaljen
17. Vuković Marko rođen 1934. .13.12.1991. Hum zaklan pa spaljen
18. Martinović Tomo rođen 1934. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
19. Martinović Katica rođena 1936. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
20. Jorgić Mile rođen (nema podataka) 13.12.1991. Kometnik ubijen
21. Ojkić Teodor rođen (n.p.) 13.12.1991. Voćin ubijen
22. Majić Stipan rođen 1909. -13.12.1991. Voćin Pašina ulica ubijen
23. Majić Ana rođena 1918. - 13.12. Voćin Pašina ul. ubijena
24. Šimić Jaga rođena 1929. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
25. Peršić Franika rođena 1928. -13.12.1991 Voćin Pašina ul. ubijena
26. Matanči Marija rođena 1939. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
27. Medić Branko rođen 1959. -13.12. Voćin Pašina ul. ubijen
28. Matanči Stjepan rođen 1932. -13.12.1991. Voćin Pašina spaljen
29. Jurmanović Stjepan rođen 1933. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
30. Štimac Stjepan rođen 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
31. Štimac Mirjana rođena 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklana
32. Štimac Jakob rođen 1911. -13.12.1991. Voćin Pašina ubijen
33. Štimac Angela rođena 1915. -13.12.1991 Voćin Pašina ubijena
34. Buljevac Antun rođen 1907. -13.12.1991. Voćina Pašina ubijen
35. Peršić Alojz rođen 1922. -13.12.1991. Vočin Karanova ul. ubijen
36. Tomolo Rozalija rođena 1921. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijena
37. Volf Dragutin rođen 1922. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijen
38. Matanči Franjo rođen 1926. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijen
39. Matanči Marija rođena 1927. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
40. Šimić Julka rođena 1932. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
41. Ivanković Mara rođena 1900. -13.12.1991. Voćin Prevenda zaklana
42. Dorić Paulina rođena 1911. -13.12.1991. Voćin Prevenda Spaljena
43. Medved Mirko rođen 1929. –13.12.1991.Voćin Prevenda ubijen
44. Pajtl Josip rođen 1965. -13.12.1991. Voćin Trg Gospe ubijen
45. Laich Željko rođen 1958. -13.12.1991. Voćni Trg Gospe spaljen
46. Nenadović Stojan rođen 1914. 13.12. 1991. Bokane ubijen
Napomena: ovaj popis nije konačan, ovo su samo osobe za koje postoje sigurni i pouzdani podaci, nema podataka na koji način su stradali:
- Majdandžić Metod,
- Majdandžić Marija,
- Runje Zorica,
- Bartolović Marko,
- Scheitl Frane,
- Gehringer Johan,
- Hamerbacher Franz,
- Vogler Franz.
U prosincu 1991. Godine ivicu Bona, Dragu Ivankovića, Gorana Salača i Vladu Supana dočekali su Šešeljavi četnici, tukli ih i maltretirali, natjerali ih da sami iskopaju grobove a zatim ih ubili.
Nekoliko dana ranije, Srbi su predvođeni Rajkom Bojčićem, koji je tada bio “komandant štaba” u Voćinu upali u dom Ivana Šimića te poklali i masakrirali njega, njegovu suprugu Mariju i njegovu punicu Veroniku Ament.
I to samo zato što su znali da je njihov sin pripadnik Hrvatske vojske. Jedan od Srba koji su sudjelovali u tom pokolju, Stevo Šimić, danas prima mirovinu Republike Hrvatske.
U Humu, pripadnici tzv. “specijalne jedinice SAO Krajine” provodili su pretrese kuća i odvodile zarobljenike.
Tako je uhićena i obitelj Marijana Đuzela, njegova supruga, dvojica sinova, snahe I djeca. Marijanov sin Jozo danima je zlostavljan u zatvoru, a zatim ga je na svoju odgovornost pustio milicajac Vlajko Tomašević koji danas živi u Iloku.
Grupa od nekoliko Srba djelovala je po Humu danima, terorizirajući stanovništvo. Dolaze u kuću obitelji Đuzel, prijete im nazivajući ih ustašama, a zatim su ih izbacili vani i zapalili kuću.
Marijana Đuzela tada sa nekoliko hitaca u glavu ubio Vlado Savić, koji je također živio u istom selu.
Druga grupa četnika isti je dan ispred kuće ubila Romana Ridla, kojem su motornom pilom odsjekli ruku.
Ivana Banovca kojeg su istom pilom sasjekli na komade I Marka Vukovića, a zatim ih zapalili ispred kuće.
Susjeda Katica Tomić bila je nazočna kad je Ranko Lukić masakrirao Marka Vukovića davši nakon toga “svojoj braći” da ližu krv s noža govoreći: “Probajte kako je slatka ustaška krv”. Nakon toga su ga stavili na cestu, polegli pored strvina ubijenih svinja, polijevali benzinom i zapalili.
U panici od Hrvatske vojske ZNG-a prilikom povlačenja , naoružani četnici natjrali su Srbe i Hrvate na povlačenje, a kako stariji ljudi, koji su smatrali da se nikome ništa neće dogoditi, nisu htjeli otići s ognjišta, ubrzo su ubijeni.
Tomo Martinović i njegova supruga Katica nisu htjeli napustiti kuću, a Srbi su ih zavezali za drvo u dvorištu i sjekirom im odrubili glave, a zatim su te iste glave nogom nabijali po dvorištu.Da tim četnicima ništa nije sveto pokazali su ubojstvima starijih srpskih mještana koji nisu htjeli napustiti svoj dom. Četnici su ih ubijali i ostavljali na kućnim pragovima.
U svom povlačenju četnici su bili odlučni da pobiju što više Hrvata, pa su tako u Voćinu u ulici Pašina bacili bombu u kuću Stipana Majića, nakon čega su ubili njega i suprugu Anu. U isto vrijeme druga grupa četnika tražila je veterinara Josipa Antunovića, a kako ga nisu pronašli u kući, istu su zapalili.
U istoj ulici nastradala je i obitelj Mirka Šimića. Oni su imali veliki podrum u koji su se sakrili pred najezdom četnika, ali kako ih nisu našli u kući, jedan od Šešeljavaca primjetio je kako se kriju u podrumu odakle su istjerane Jaga Šimić I Marija Matanči, koje su odmah streljane.
Četnici nakon toga izvode Branka Medića kojeg su mučili, i na kraju ubili, a zatim su ga zapalili, nakon čega su minirali i digli u zrak gospodarske objekte. Za to vrijeme, u podrumu, odakle su izvučeni ubijeni Hrvati, skrivala se 81-godišnja starica Jelena Dorić, koja je u naručju držala šestogodišnjeg Danijela Medića, sina ubijenoga Branka, a kako su bili zatrpani vrećama i kutijama tako ih četnici nisu primijetili pa su na svu sreću preživjeli taj stravičan pokolj.
Na cesti prema Voćinu četnici su uhvatili Stjepana Jurmanovića i ranili ga. Stjepan je nekako dopuzao do svog dvorišta, gdje ga hvataju Obrad i Mitar Simić, te Rade i Milan Ivković, koji su Stjepana zaklali, odrezali mu grkljan, iskopali oba oka i nožem mu razvalili usta. Takvog ga je pronašao sin Miroslav dva dana kasnije, kad je Voćin oslobođen.
Nakon ubojstva Jurmanovića četnici nastvaljaju svoj krvavi pir, pa su nedaleko od tog mjesta zaklali Stjepana i Mirjanu Štimac te ih zapalili zajedno s kućom. Nekoliko kuća dalje ubili su i Stjepanove roditelje Jakoba i Angelu Štimac, koje je pronašao sin Miško, kad je stigao u oslobođeno selo. Poznato je - da se njihov ubojica Obrad Simić često znao hvaliti s time, ali i sa ostalim svojim stravičnim zločinima.
Na kućnom pragu četnici su ubili i 84-godišnjeg starca Antuna Buljevca, a zatim nastavili dalje prema Alojzu Peršiću, kojeg je na kraju ubio susjed Duško Samac.
Strahujući za svoj život, Rozalija Tomolo spavala je kod prijateljice, ujutro se uputila kući da bi nahranila stoku i zatekla četnike kako ubijaju sve pred sobom. Vračajući se prijateljici, rafalom ju je pogodio četnik Milan Ivanović.
U kuću obitelji Dorić također upadaju Četnici, razbijjau I lome sve pred sobom. Na krevetu sječivom za mesu ubijaju 81-godišnju nepokretnu staricu Paulinu Dorić, a zatim ju pale. Rušeći, paleći i ubijajući od ulice do ulice dolaze tako do kuće obitelji Božičković, koja se brinula o Mari Ivanković, koja pak nije htjela otići iz kuće pa su je četnici zaklali i odrezali joj glavu.
Nekoliko metara dalje, četnici upadaju u kuću obitelji Matanić, gdje žive 65-godišnji supružnici Franjo i Marija. Grupa Srba, sumještana, znajući da im je sin Darko pripadnik HV-a, ispalili su (ručni bacač) "zolju" na njihovu kuću, a nakon što su izašli iz kuće pokosili su ih rafalnom paljbom. Isto se dogodilo i Julki šimić, koja je živjela sama.
Četnici upadaju u kuću u kojoj žive Dragutin Volf i njegova supruga Ana, koja je netom prije toga na nagovor supruga pobjegla, a Dragutin je ubijen hicem u lice i iznesen je na ulicu kao opomena ostalima.
Susjed je kao počinitelja prepoznao Milana Ivanovića, koji je ubio starca zato što su mu sinovi bili u HV-u.
Po nalogu Steve Šimića (istog onog koji danas prima hrvatsku mirovinu) četnici su upali u kuću Antuna Volfa, kojin je bio ispitivan i mučen na lageru Sekulinci, odakle mu se gubi svaki trag. Mirko Medved se u svojoj obiteljskoj kući skrivao sa nekoliko mještana kada su uletjeli Srbi. Njegova supruga Lizika zajedno sa majkom ubijenog Gorana Sakača I Milanom Sabljakom pobjegli su kod susjede a Mirko je ubijen.
Grupa četnika, među kojima su bili Drago Starijaš, Sreto Vasiljević, Slobodan Bosanac i Rajko Vučković, uhitili su Hrvate Franju Banovca i Dragu Jurića te ih mučili sve do dolaska na lager Sekulince gdje im je svakodnevno prijećeno smrću. Ondje je Jurić razmjenjen, dok su Banovca likvidurali četnici Zoran Miščević, Slobodan Bosanac i Dragan Starijaš.
Prilikom akcije Hrvatske vojske kod Mokrog polja zarobljeni su pripadnici ZNG-a Mirko Vučeta i Tomislav Šimanović, koji su mučeni od strane četnika u Voćinu. Šimanović je zamjenjen za Savu Tanovića, a Vučeti se nakon što je prebačen na lager Sekulince gubi svali trag.
U listopadu 1991.godine Voćinski četnici provodili su raciju na predjelu Prevenda i uhitili 33 mještana među kojima se nalazio i Drago Dorić kojeg si izdvojili iz grupe, vezali za stablo, mučili i tukli, a o njegovoj sudbini se ni danas ne zna. Josip Pajtl bio je početkom listopada uhićen i nakon maltretiranja oslobođen, ali pred povlačenje Srba “komandir milicijske stanice” u Voćinu, Milan Crnobrnja naredio je njegovo ponovno zatvaranje.
Josip je tada zamolio stražara da skokne po cigarete što mu ovaj dopušta, ispred trgovine nailazi na grupu Srba među kojima je i Đoko Obradović, koji ga provocira, a potom i ubija.
Slično se dogodilo i Željku Galoviću, koji je samouvjereno, jer je bio dobar prijatelj sa nekoliko Srba, krenuo prema Humu, ne slušajući upozorenja. Tu su ga uhvatili četnici Veselko Petrušić i Ranko Lukić, koji je bio njegov prijatelj, pa su ga odveli u jednu kuću gdje ga je taj “prijatelj” Lukić zaklao.
Četnici su na Budimu kod Huma zarobili i Željka Lajcha, koji je odveden na ispitivanje i mučen. Prema sjećanju Nikice Ivezića, Lajch je doveden i pretučen, a imao je i rane od metaka. Potom je došao četnik po nadimku “Kizo”, psovao mu majku ustašku, uzeo nož od stražara, zgrabio Lajcha za uho I rekao: “Taman mi je ovo za zalogaj” i potom mu uho odrezao. Spaljeno tijelo Željka Lajcha pronađeno je 15. Prosinca 1991. Godine pored razorene voćinske crkve.
Što se tiče same crkve, Pohoda Blažene Djevice Marije u Voćinu, nju su srbi najprije opljačkali, a zatim su je koristili za držanje oružja I streljiva. Pred odlazak su na zapovijed generala JNA, Milana Trbojevića istu okružili eksplozivom i srušili, a detonacija je bila toliko jaka da su stradale i sve obližnje kuće.Također, nakon toga svi gospodarski objekti su poravnati sa zemljom.
Majka Gorana Salača ispričala je nakon okupacije Voćina što se sve događalo tijekom srbočetničke i jugokomunističke okupacije. Prisjetila se je kako je Hrvatima bio zabranjen odlazak u trgovinu i kupovanje kruha, a kad bi se to i dogodilo, dobivali bi onaj star i po nekoliko dana.
Njezin sin Goran često se s njom skrivao po kući, a nakon što su Srbi upali u njihovu kuću četnik Drago Starijaš odveo je Gorana sa sobom. Nakon što je pušten kući Goran se morao javljati na raznu obvezu gdje je zajedno sa još trojicom mještana tovario i razvozio streljivo.
Nakon toga mu se gubi svaki trag. Njegova majka u svojoj je izjavi kazala kako se raspitivala o sinu i uvijek je dobivala oprečne informacije, dok nije srela stanovitog Voju iz Popovaca, koji joj je kazao da je pobijeno nekoliko mještana među kojima se očito nalazio i njezin sin.
Marija Ivezić iz Huma također jedna od preživjelih koja je govorila o zločinima, ispričala je kako su četnici upali u njenu kuću, izvukli njezina oca ispred kuće gdje ga je pred njom zaklao sumještanin Ranko Lukić.
Ona je dobila kundakom po glavi, i vraćena je u kuću gdje se uskoro pojavljuje pripadnik “belih orlova” Slobodan Vasilić iz Slavonskog Broda, govoreći joj da obuče djecu i napusti kuću.
Marija je u svojoj izjavi rekla da joj je Vasilić rekao da takva zvjerstva kakva su radi domaći Srbi nikada nije vidio i da u tome ne želi sudjelovati. Zahvaljujući Vasiliću, Marija se zajedno sa djecom spasila, a kasnije se pridružila suprugu Nikici koji je bio zatočen i svjedok mnoštva ubojstava i mučenja njegovih susjeda i ostalih žitelja Voćinskog kraja.
Nikica Ivezić je u svojoj izjavi nabrojio imena ostalih Hrvata koje je viđao u zatvoru, ali i imena njihovih ubojica, od kojih - nitko do sada nije priveden pred lice pravde.
Evo, nakon ovog članka, u kojem tražim odgovore na neka pitanja koji me ljudski zanimaju:
- Da li je ikad itko čuo da netko iz HHO-a spominje ove zločine I imena ovih žrtava?
- Da li ikad itko čuo da netko iz Documente spominje ove zločine i imena ovih žrtava?
- Da li je ikad itko čuo da netko iz GOLJP-a spominje ove zločine i imena ovih žrtava?
- Da li je ikad itko pročitao u Feralu tribune nešto o ovim strašnim zločinima?
- Da li je ikad itko pročitao nešto u Globusu, Nacionalu, Novom listu, Jutarnjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Zadarskom listu, Narodnom listu, Večernjem listu…ikad išta o ovim zločinima?
- Da li je netko čuo da Amnesty internacional traži da se procesuiraju ovi zločini?
- Da li ste ikad gledali neku TV-e latinicu HRT-a koja obrađuje temu o ovim zločinima?
- Da li ste gledali neku drugu emisiju na državnoj televiziji HTV-a u koj se spominju ovi zločini?
- Da li ste ikad čuli Aleksandra Stankovića, Mislava Bagu, i slične da su u svojim emisijama spomenuli ove zločine?
- Da li ste pročitali koju kolumnu Borisa Dežuloviča, Miljenka Jergovića, itd., gdje bise oni referirali na ove zločine) I da li su isti izdali zbirku pjesama pod nazivom “Pjesme iz Voćina?
- Da li ste ikad pročitali neki tekst Drage Pilsela, Vjerana Grkovića ili Zvonimira Carlosa o ovim zločinima?
- Da li ste ćuli Mesića, Josipovića ili Milanovića, nedaj po Bogu - Josipa Manolića, i dr.
U hrvatskoj svi znaju kako se zovu ona dva srpska terorista koji su ubijeni kad su htjeli pobjeći iz zatvora u Lori, svi znaju kako se preziva obitelj Zec koja je ubijena u Zagrebu, a što nikakve veze sa ratom nema, svi znaju kako se zove onaj Srbin koji je skočio u Dravu kod Osijeka, a tko zna za ove žrtve?
A našim braniteljima se sudi za ono što se svugdje zove kolateralna šteta, koja je u operacijma “Džep 93” i “Oluja” bila potpuno zanemariva s obzirom na opseg tih informacija.
Umjesto toga imamo izmišljene zločine, koje je izmislio bolesni um Vjerana Grkovića, a koji se nikad nisu dogodili, isto kao što se nikad nije dogodila bitka između kanadskog bataljuna UNPROFOR-a, i Hrvatske vojske.
Ja ovdje navodim konkretne žrtve, imenom prezimenom i godinom rođenja, mjestom i okolnostima- pogibije, kao i imena nekih od izvršitelja ovog krvavog masakra.
Shvaća li netko uopće razliku, i vidi li tko koliko je bolesna ta ideja o izjednačavanju krivnje koju je prvi put preko Novosadskog radija spomenuo Stjepan Mesić, riječima da smo svi krivi, i da se svi svima trebamo ispričati, a što se nažalost, i nauštrb pravde provodi u praksi?
Zašto jedan branitelj koji je poubijao neke četnike u samoobrani, I tri puta je oslobođen ponovo mora na suđenje? I zašto ti revni moralisti, a u stvari truli moralisti tipa Žarko Puhovski, Vesna Pusić, Teršelić i slični ne traže progon i procesuiranje ovih notornih krvoloka i glavosjeka?
HHO, po našem Helsinški odbor za ljudska prava, revno popisuje i pripisuje hrvatskoj strani čak i one zločine koje nije počinila, poput gaženja kolone civila od strane Jugokomunističke kukavice Mile Novakovića, na njihovim popisima žrtava stoje samo ubijeni Srbi.
Zašto nemaju popis ljudi ubijenih u Voćinu? Ili Hrvati možda po njima nisu ljudi nego kako je volio govoriti pokojni Milan Kankrga - gori od životinja? Stipe Šuvara i Svetozar Livada, Milan Bastašić, Veljko Džakula, Vojislav Stanimirović, Srećko Bijelić, Milan Đukić, i Milorad Pupovac,.., i drugi istaknuti četnici - sole nama pamet Hrvatima.
I zašto se onda taj odbor ne zove helsinški odbor za srpska (pitanja) prava, jer očito da ih ubijeni Hrvati ne zanimaju, a pošto su Hrvati definitivno ljudi, a ne životinje, oni slobodno mogu ono “ljudska bića” iz svog naziva izbrisati.
-------------------------
PRESUDA - PEZER DRINA (DRINA STOJKOVIĆ)
crostojkovic | 14 Decembar, 2012 11:07
Broj: 468/1944
PRESUDA
U ime naroda Jugoslavije
Sudsko vijeće vojnoga suda X. korpusa vojne oblasti Zagrebačke NOV i POJ pri komandi Bjelovarskog područja, pod predsjedanjem Lončar Ivana, zamjenika komandanta Bjelovarskog područja, te članova vijeća Leskovar Slavka, komandanta mjesta Virije i Kitarnaš Đure, redova NOV u KBP. u prisustvu sekretara suda Podobnjak Božidara, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv Pezer Drine iz Lasovca, radi špijunaže u korist neprijatelja, na glavnom usmenom pretresu 1. rujna 1994.
presudilo je
Pezer Drina, seljanka iz Lasovca, hrvatica, udata, majka jednog djeteta, rođena 1920. godine u Donjim Mamićima, neosuđivana.
KRIVA JE
Što je odlazila u Bjelovar i tamo se satajala sa svojim mužem ustašom, kao i Zglavnikom i sa Bačijom namještenicima ZEMPRA i davala im podatke o partizanima, te odbornicima NOO-a u njenom selu. Time je počinila djelo narodnih neprijatelja iz čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima, te je zločin špijunaže u korist neprijatelja, iz čega se temeljem čl. 5 i 16 citirane Uredbe,
presuđuje
Na imovinsku kaznu podavanja jedne svinje u korist NOP, te 6 mjeseca prisilnog rada i gubitak građanskih prava u trajanju od 1 godine dana. Ova presuda postaje izvršena odmah.
OBRAZLOŽENJE
--------------------------
Prijava opisuje inkriminirano djelo.
Okrivljena se brani da je podatke o partizanima davala sporadično, da je svega par puta bila s navedenim licima, kojima je na njihovo interesovanje o partizanima rekla što je znala, da nije mislila da time škodi NOB. Sud je stekao uvjerenje, da okrivljena nije svjesno i planski špijunirala u korist neprijatelja, što se vidi i iz činjenice da je navedenim namještenicima ZEMPRA svakome po jednome pričala o partizanima, a mužu radi toga da ga obavijesti kakvo je stanje kod kuće, pa da se prema tome znade ravnati, tj.da ne dolazi kući, jer bi ga partizani mogli uhvatiti.
Sud je uzeo u obzir, što je okrivljena majka 19 mjesečnog djeteta, te joj
je stoga i odmjerio gornju blagu kaznu.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
Položaj 1. rujna 1944.
ZAPISNIČAR
Podobnik Božidar
PREDSJEDATELJ:
Lončar Ivan, v.r.
Da je ovaj prijepis vjeran
originalu tvrdi:
Velagić Savo
--------------------------------------------
NAPOMENA: Ovu presudu od Drine Pezer, javno objavljuje sin Branko Stojković iz Bjelovara.
HRVATSKI POKRET ŠTIT
-------------------------------------------- |
HRVATSKA OPET POČINJE POPRIŠTE ŠTRAJKOVA
crostojkovic | 14 Decembar, 2012 00:55
I Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u Bjelovaru ide u ŠTRAJK
I Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u Bjelovaru ide u ŠTRAJK
Znači do-gorilo je i birokraciji i ona se diže. Razlog je tome što su im za 10% smanjili plaće. U hodniku zgrade HZZO-a u Bjelovaru na zidu je postavljeno šest plakata u obliku letka. Koji pozivaju na ŠTRAJK.
Prosvjed radnika HZMO-a zbog Kolektivnog ugovora: Za ponedjeljak, 17.12.2012., najavili "bijeli štrajk"
Predstavnici Nezavisnog sindikata radnika u mirovinskom osiguranju i Radničkog sindikata HZMO-a okupili su se u četvrtak,13.12.2012., u 8 sati ujutro u Splitu, Zagrebu i Dubrovniku na prosvjedu zbog novog Kolektivnog ugovora kojeg su potpisala dva manjinska sindikata, a kojim su smanjena njihova radnička prava. Prosvjed je potrajao sat vremena. Traže veće plaće i prava....
HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta, broj 159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90
http://crostojkovic1958.blog.hr
URED: Masarykova 8
brankostojkovc152@yahoo.com
———————————
1211. Članaka |
SVE VIŠE GUBIMO IDENTITET
crostojkovic | 13 Decembar, 2012 23:41
TKO ĆE TU POŠAST ISTJERATI IZ LIJEPE NAŠE?!
KINEZI TIHO NAPALI NAŠ GRAD BJELOVAR
Naš grad gubi sve više svoje prirodno naličje. Jer u svakoj ulici u centru postoji Kineski dućan. Ne bi tu bilo ništa čudno što niču novi dućani. Kinezi dovoze svoju robu - koja je ravna otrovu. U njihovim trgovinama nema gotovo ništa što valja. Tako ja dođem u njihov dućan i kupim natikače (šlape), taj dan sam ih nosio do navečer. Operem ja noge i legnem u krevet spavati - kad nešto smrdi užasno. Pitam ja ženu Živku, je li ona osjeti kakav smrad. Njušim ja svoje noge i njezine i ništa ne osjetim. Kad ja zavirim pod krevet i ponjušim natikače, a ono one smrde neopisivo. Kažem ženi da ih odmah baci u smeće. I tako sam džabe dao novce.
Prošlo je jedno vrijeme, opet ja skrenem u kineski dućan. Svidi se meni majica crne boje sa nekim kineskim slovima. Kupim ja tu majicu za 10 eura. Pitam kineza trgovca - da li se ta slova prilikom pranja neće isprati? Taj trgovac sa "krivookim očima" kaže mi - ne povezano na hrvatskom jeziku - da treba majicu prati u mlakoj vodi i to ručno. Tako ja dva dana u ljeti proveo u novoj majici. Između ostaloga sam rekao ženi kako majicu treba prati. Treći dan žena (o)prala tu kinesku majicu i od nje je poslije ostao obični "spirak". Uzeo sam ja majicu i sjeo u auto i otišao u kineski shop. I baš nađem tog kineza (trgovca) kojim mi je prodao tradicijsku majicu. Pitam ga: Što je ovo? On gleda i šuti,.., bacim mu ja majicu pod noge i izađem van.
Opet je prošlo neko vrijeme, i ja s gospođom Nadom uđem u kineski dućan. Ništa nismo pametno našli ali na kraju ipak kupim jedne crne cipele. Iako mi je Nada rekla; da to ne kupujem - jer cipele smrde. Ja sam rekao - da će se prilikom nošnja izvjetriti... Međutim, poslije cipele su smrdjele još više. Meni ih je bilo žao baciti, pa sam te cipele koje su imale lijepi dizajn poklonio jednoj sirotinji...
Četvrti put sam opet "najbao" kad sam za bicikl kupio svjetlo koje po noći žmirka,... mislio sam - to valjda neće smrdjeti.. To svjetlo nakon par dana "rasulo se" samo od sebe. Napokon sam odlučio da više ne ulazim u njihove dućane. Njihova roba ne samo što smrdi nego je najlošije kvalitete. Ja mislim da taj najlon i plastika od koje rade tu robu potječe sa smetlišta i da je to - kao što sam rekao otrov...
Ljudi se jagme jer ti proizvodi su jeftiniji, oni nisu svjesni što kupuju. Škrtac dva puta plaća i to je istina. Gledam neke u Bjelovaru privatne poduzetnike koji su iz pohlepe dali svoje lokale u najam Kinezima; Stevo Gustović, Zdravko Remuš i Milan Štefanac, i dr. Zanimljivo je da naši mladi ljudi služe u Kineskim dućanima i da mi u Hrvatskoj ne možemo imati našu robu i dućane. Da u svojoj državi gospodare nam tuđini.... Gustović, Remuš i Štefanac trljaju ruke i njih baš ih briga za nas.
HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta, broj 159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90
http://crostojkovic1958.blog.hr
URED: Masarykova 8
brankostojkovc152@yahoo.com
———————————
1210. Članaka |
NEŠTO U TOME TEŠKO SMRDI
crostojkovic | 12 Decembar, 2012 11:34
IZ GODINE U GODINU SVE JE ZAPOSTAVLJENA ISTINA
MI HRVATI SMO IZDANI, PREVARENI, ZADUŽENI I POKRADENI
U prolazu ovih dana slušam kado mediji pišu i govore da je Mile Dedaković – Jastreb ozbiljno bolestan. Pa sam odlučio napisati ovaj (svoj) članak o njemu i cjelokupnom mom gledištu. Prvi put upoznao sam se sa Dedakovićem na ratnoj tribini HSP-a u Bjelovaru 1991. godine. Bilo je to za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj. A tada je pala JNA vojarna u Bjelovaru. Tribina se je održala pod oružjem nas HOS-ovaca, koji tada ujedno smo bili i osiguranje našem vodećem političkom tijelu stranke. Onda sam tu saznao da Mile Dedaković – Jastreb – je prebjeg iz JNA na našu stranu. Na tribini je govorio Dedaković o ratnim događanjima u Vukovaru i o padu toga hrvatskog grada.
Te kako su se on i Branko Borković “mlađi Jastreb” uspjeli probiti se iz okupiranog Vukovara. Dedaković je u jednom trenutku sa sebe skinuo crnu majicu i pokazao neke masnice na svom tijelu, između ostaloga rekavši – da mu je to učinili Josip Manolić i njegova UDBA. Da su ga tri dana držali zatvorenog i tukli. Bilo je to malo poslije od kako je Vukovar pao 18. 11.1991. godine.
Ja sam bio u Bjelovaru jedan od najstarijih članova po rednom broju u HSP-u, jer imao sam broj članske iskaznice 78., dok je Bjelovar imao oko 10.000 članova. Nije mi bilo drago to – što u naše redove predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga primao je prebjege; partizane, komuniste i oficire JNA. Poslije sam to prigovorio nekoliko puta Paragi i rekao mu: zašto ne provjeravamo one ljude koji dolaze u naše redove. Predsjednik Dobroslav Paraga mi je odgovorio; “Nismo mi Manolićeva UDB-a da provjeravamo ljude”. Ja nisam htio šutjeti – pa sam kazao da će to štetiti našoj stranci i da će je može koštati…
Mogu reći da mi je tada to bio malo čudan odgovor. Ali danas složene su sve kockice tog mozaika, tj. cjelokupna slika je lijepo vidljiva. Došli su na kraju svi odgovori. Mogu reći da sam bio gotovo sve u pravu. U našem HSP-u su došla previranja i podjele 1993. godine, jer Anto Đapić je uspio ocijepiti većinu ljudi iz stranke. Ja sam u HSP-u ostao uz Paragu do kraja 1994. godine, kada sam razočaran istupio iz stranke.Tada je Paraga optužio Đapića da je “rascijepio” stranku i da to učinio po UDB-aškom nalogu Franje Tuđmana i HDZ-a. Iako ja nisam više bio u HSP-u pratio sam i dalje rad te stranke.
Stranka je osnovana 18. veljače 1995., kada su Paragini pristaše u dvorani Zagrebačkog velesajma održali “2. sabor HSP-a”, na kojem je odlučeno da se Paragina frakcija stranke preimenuje u HSP 1861. Kao gost na saboru je sudjelovao i STJEPAN MESIĆ. Koji je održao svečani govor. Vidi: http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&v=r1MjQMbM0zM&NR=1 (2.Sabor HSP-a,1995.godine,dio XIII.) Trajanje snimke 8,16 minuta. Mesić je nazočnim pravašima tu pričao bajke i prodao im par svojih srpskih štosova i kratkih viceva. Stvarno se pitam – je li hrvatski čovjek toliko glup i lud? Na saboru HSP1861., više su “pljeskali” Mesiću, koji je krvnik i izdajnik Hrvatskog naroda nego Paragi. Mesić je u uroti sa Srbijom i tadašnjom JNA u prvom u planu zacrtali slomiti Hrvatsku. To su bile njihove početne procjene i razmišljanja. Međutim, Mesić i JNA napadali su na Vukovaru, u tome je čak bilo angažirano 25 brigada Jugoslavenske narodne armije. /JNA). Zanimljivo je, da Hrvati i Hrvatice “plješću” glavnom UDBA-šu Stjepanu Mesiću, sa kodnim imenom “Stipe”. To je grehota i sramota!
Govor od izabranoga predsjednika Dobroslava Parage: Vidi: http://www.youtube.com/watch?v=uSKs3_S2AH8 (2. Sabor HSP-a, 1995. godine, dio I.) Trajanje govora 8,23 minute. Govor je mlak i smušen, odnosno, ili bolje rečeno melankoličan i isprazan…
Paraga je izdao nas HSP-ovce i cjelokupan Hrvatski narod. On je Hrvatsku klevetao i prijavljivao je američkom Kongresu i Haagu… i.t.d. U tome pogledu on je bio “potrčko” i “šegrt” hrvatskog sadiste Mesića. Tih dana (poslije Sabora HSP 1861) hrvatske novine su pisale da Dobroslav Paraga radi za UDB-u, i da je strani plaćenik… U to vrijeme – ja nisam još htio to vjerovati, odnosno nisam imao “čistu sliku” i političku zrelost. Čak su me nagovorili da se vratim u HSP1861, početkom 1997. godine. Po nagovoru Dražena Keleminca vodio ssam ogranak u Bjelovaru, i bio povjerenik za Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Krajem 1999., ponovo sam izašao iz stranke. Danas kad razmišljam o politici i cjelokupnom radu HSP-a, dobro vidim da Paraga je govorio ono što Mesić je volio čuti… Ispada sad kao da HSP1861 je bila Mesićeva stranka za “pljuvanje” po Hrvatima. Zlotvor Mesić je bacio “kost” kako je dr. Franjo Tuđman dijelio sa Slobodanom Miloševićem BiH. I Paraga je u svojim govorima često to isticao. Mesić i Paraga su na taj način varali narod. Dok je bilo puno bitnih stvari o kojima bi se trebalo pričati.
Ništa se ne čudim što je Mile Dedaković – Jastreb teško bolestan. On kao oficir JNA položio je (svoju) zakletvu “da će domovinu Jugoslaviju” čuvati kao zjenicu svoga oka. Da bi potom izdao načela na koja se časno zakleo. Sa kletvom se ne može nitko igrati… Jučer dnevne novine pišu (24sata) kako Mile Dedaković – Jastreb razmišlja o samoubojstvu.
Kao sad nikome nije jasno što se to desilo sa “legendarnim zapovjednikom obrane Vukovara” kako ga neki neupućeni tako nazivaju. Dedaković nije nikada iskreno progovorio – tko je kriv za Vukovar? Kako se je baš on i njegova grupica boraca uspjela spasiti? On Mesića nije nikada prozvao za rušenje Vukovara i genocid nad Hrvatima. Isto tako nikad poslije nije prozivao Manolića i određene ljude iz državnog vrha. Ovo što ja pišem Hrvati moraju dobro razmisliti i shvatiti.
HRVATSKI POKRET ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta, broj 159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90
http://crostojkovic1958.blog.hr
URED: Masarykova 8
brankostojkovc152@yahoo.com
———————————
1209. Članaka |
PROPAST LJUDSKE PSIHE TEMELJI SE NA KRIVIM VJEROVANJIMA
crostojkovic | 11 Decembar, 2012 09:13
HRVATSKI POKRET ŠTIT “NOVO ČISTO DOBA”
ApokAlipsA-666
Pridružite nam se!
Požurite, Hrvati, imamo malo vremena da spasimo Hrvatsku. ŠTIT je putokaz za sve buduće generacije – boraca protiv (ne)čovječnosti. To danas treba da bude poruka: Mi danas nastavljamo istu borbu – da unaprijedimo sebe i promijenimo ustaljeni svijet. Naša časna “ruka desnica” je protiv izrabljivanja i kolonizacije, odnosno protiv smo porobljavanja, tj. dužničkog ropstva. EU donosi nam zlo i ništa dobro…
Onaj tko je pročitao (prijevod knjige) od Igora Buniča “Partisko zlato” lako može vidjeti da Lenjin, Trocki, Karl Marx, Staljin i Tito,.., i svi ljevičari nisu bili pravi revolucionari već oni su bili fini pljačkaši naroda… Iskoristivši demokratsko rasulo nakon svrgavanja monarhije, vlast je u Rusiji (i drugim socijalističkim zemljama) osvojila međunarodna teroristička organizacija – pod vodstvom židovskih masona i bankara… Odumrli komunizam je čisti dokaz smišljene urote protiv neukog naroda. Dvadeseto stoljeće je bilo stoljeće mraka. A to je lijepo opisao u svojoj knjizi; George Morin “Kako izići iz XX. stoljeća?”
———————————
HRVATSKI POKRET ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta, broj 159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90
http://crostojkovic1958.blog.hr
URED: Masarykova 8
brankostojkovci152@yahoo.com
———————————
937. Članak
Trekbekovi (0)
![http://www.zaslike.com/viewer.php?file=4m9wa9xh9ronhw1tdx.jpg [72]](http://crostojkovic.blog.rs/blog/crostojkovic/http-www.zaslike.com-viewer.php-file-4m9wa9xh9ronhw1tdx.jpg){kind=link}