
DA VEĆ JEDNOM ZAVRŠIMO SA TIME ŠTO SE GODINAMA PROTEŽE
DANA 05.10.2007. (PETAK)
TUGOMIR PEMPER GLAVNI UREDNIK TJEDNIKA „REGIJA“ JE RAZGOVARAO I OBAVIO INTERVJU SA BRANKOM STOJKOVIĆEM PREDSJEDNIKOM BJELOVARSKE UDRUGE „ŠTIT“.
UREDNIK:
KAŽU ZA VAS DA STE KONTRAVERZNA OSOBA?
B. STOJKOVIĆ:
Nisam kontraverzna osoba niti kako neki kažu sporna, dapače ja sam glavni igrač na svim društvenim terenima. Oni koji o meni pričaju neistine, žele me lažno optužiti i zalijepiti mi krive etikete. Ti ljudi u biti su neznalice, i ne vole me, ili oni imaju neki drugi razloga da me negiraju. Pojedini mediji kada o meni napišu neku neistinu, oni ne daju mi da to demantiram. Tako javnost dobiva krivu sliku o meni. Moram reći kontraverzan ujedno i znači; pohotan, razvratan, i bludan… Ja od toga ništa nisam.
UREDNIK:
GOVORE DA STE KONFLIKTNA OSOBA?
B. STOJKOVIĆ:
Zašto neki kada ja branim svoju čast i dostojanstvo, svim sredstvima, i po svaku cijenu, tako i ljudska prava, oni kažu – da sam ja konfliktna osoba? Neki me žele isprovocirati, a ja kada im pokažem svoje zube – oni odmah onda zovu policiju. Huškaju ih na mene, i lažno me prijavljuju. Ako se to zaključuje po tome, samo zato što sam nekada radio kratko vrijeme kao redar u diskoteci. I to što sam kao mlada osoba bio nestašan, te sam imao preko 300 uličnih tučnjava. Sada sam na dobrom putu kao čovjek.
UREDNIK:
KAŽU DA STE PSIHIJATRISKI SLUČAJ I LIJEČEN BOLESNIK?
B. STOJKOVIĆ:
Oni koji to pričaju za mene nisu normalni. Ili to čine samo zato da me izbace iz igre. Nisam nikada liječen kao psihijatrijski slučaj. Na bjelovarskoj psihijatriji momentalno ima oko 15.000 bolničkih kartona, oni su žute boje kao i zgrada psihijatrije. Moga kartona tamo nema, niti povijesti bolesti, ako netko ima tu dokumentaciju neka je slobodno pokaže i objavi. Ako je karton postojao i ako ga je netko ukrao, odnosno uklonio sa odjela – pozivam policiju i ravnatelja bolnice da se očituju. Istina je da sam simulirao bivšu vojsku JNA i da danas zbog toga plaćam tu cijenu. Nisam htio služiti partizansko – komunističku zločinačku vojsku. Bilo je slučajeva nedugo na sudu, da se je vadila stara dokumentacija 31 godinu. To se čuva u arhivima samo zato da me se degradira. Oni koji su me proganjali sami su padali u svoje klopke; neki danas nisu živi, neki su izvršili samoubojstvo, a nekih nema… Sramotno je da neki mediji su o tim stvarima su govorili, a cijela bolnica i ravnatelj su šutjeli. Ta priča se već dugo godina povlači, i nikada nije dovršena. Očito ta priča nekima paše.
UREDNIK:
SVOJU PSIHU HRANITE POJAVLJIVANJEM U JAVNOSTI?
B. STOJKOVIĆ:
Moja psiha je potpuno zdrava i stabilna, i napreduje sve više savršenstvu, na odnosu od mnogih čija se psiha danas raspada. Što je dokaz velike erozije u našemu društvu. Ja svoju psihu hranim dobrim djelima i istinom, to je moja vjera i obraz-ilija. Normalno je da se svoga imena ne sramim, niti sustežem od javne riječi.
UREDNIK:
VI PRIVLAČITE POZORNOS NA SEBE
B. STOJKOVIĆ:
Moj sami fizički izgled privlači pozornost, i prijetnja je za kržljavce, jer ja sam visok i jak i atletski građen čovjek, pa i od tu neki imaju strah. Činjenica je da sam hrabar i da se ne bojim onoga čega se mnogi boje. Imam jaku vjeru u sebe i samopouzdanje, to isto nekima smeta. Jer jaki ljudi i u povijesti uvijek nisu bili dobro došli – bilo gdje. Istina je da imam svoj identitet koji mnogi ga nemaju. Moja riječ ima veliku snagu.
UREDNIK:
POZORNOST PRIVLAČITE ŠTO NEGATIVNIJE TO BOLJE?
B. STOJKOVIĆ:
Nije istina da sam ja negativac, moja plemenita djela i to brojna mogu se vidjeti, ako netko to želi. Za to treba imati oči i otvorena sva čula, kao i srce… Ta negativnost o kojoj vi govorite je istina, jer laž je postala istina, po kojoj danas mnogi žive. Sve vrijednosti su se i-z-o-krenule. Istina je postala negativnost? Kažem vam da sam uvijek bio pravedan i da zbog mene nikome nije nepravedno pucala kičma, niti je stradao, a niti ne daj bože bio ubijen. Ja sam tobože negativac, a oni koji su opljačkali i uništili naše društvo – oni su fini ljudi ?
UREDNIK:
VI ZADOVOLJAVATE SVOJ EGO I ZATO TO RADITE !
B. STOJKOVIĆ:
Eto, vi sada ipak priznajete da ja imam ego, koji mnogi nemaju. I zato sam sretan čovjek. To znači da sam šef svom vlastitom umu, i da teško s mnom netko može manipulirati. Dobro ja ne mrzim, već mrzim sve što ne valja koje šteti razvoju čovjeka.
UREDNIK:
VAŠ CILJ NIJE ISPRAVLJANJE NEPRAVDE I DOBROBITI!
B. STOJKOVIĆ:
Po čemu to zaključujete? Da li po tome što sam nagazio neke lažno – ugledne ljude? A tko onda ispravno ovdje radi? Zašto ne postoji neka udruga srodna ŠTIT-u, koja bi pokazala napokon kako se to ispravno radi. Ja istinu poznajem, dok drugi je mnogi ne prepoznaju, a vjerojatno, na njihovu tragediju ih ne zanima. Ja živim po istini, a mnogi žive po laži. Oni su totalno na krivome putu, koji ih vodi u iluziju i bolest.
UREDNIK:
TKO JE ZAPRAVO BRANKO STOJKOVIĆ ?
B. STOJKOVIĆ:
Nisam pobjegao od ovoga intervjua, iako ste sam rekli na početku da su pitanja vrlo neugodna i uvredljiva. Nikada ne bi ništa prešutio. Ja sam vjerodostojni život na ovoj planeti Zemlja, te pozivam i druge ljude da ga slijede. Mnogi su svoj život bacili uzaludno i nisu spremni da časno žive. U strahu su rođeni, u strahu žive, i u strahu umiru,.., a to nisam ja – zašto onda su oni uopće tako živjeli? Ja sam moralna vertikala našeg društva koje u kaosu tone. Na svim područjima sam dobar, na nekima čak i najbolji. Mislim da sam veliki um, i da moje ideje su jedinstvene.
UREDNIK:
VAŠ OBITELJSKI STATUS?
B. STOJKOVIĆ:
Otac sam petero djece, koja su lijepa i zdrava. Oni su dobri učenici i nisu društveni delikventi, kao djeca od onih koji meni prigovaraju. Moj obiteljski status je u normali. Imam jedno dijete van braka, ja sam ga priznao, i s mojom djecom je svakodnevno. Istina je da mi dolaze razne žene i ukucavaju mi se, jer u meni vide zdravog partnera. Sve više u našem društvu ima homoseksualaca, one su nezadovoljne time, i ugrožene su, grijeh je ono što homoseksualci rade. Naravno, mnogi ljudi, prirodno općenje su zamijenili sa protuprirodnim načinom seksa. Ako me pitate u vezi tih žena, iako na to ciljate, to vam je moj odgovor.
UREDNIK:
NA KOJI NAČIN OSIGURAVATE OBITELJ?
B. STOJKOVIĆ:
Poduzeće u kojem sam radio oko 14 godina je propalo kao i druga poduzeća u cijeloj Hrvatskoj. I ja sam kao mnogi u ovoj državi bez posla. Honorarno sam radio svakakve stvari, i dalje takve poslove radim, ali uvijek gledam da ti poslovi su u normali sa moralom. Moja obitelj je stabilna i ona je dobro, o tome nije potrebno puno pričati.
UREDNIK:
KAKO POKRIVATE MATERIJALNE TROŠKOVE OBITELJI?
B. STOJKOVIĆ:
Snalazim se na sve načine, ali ne izlazim van zakonskih okvira. Ja znam svašta raditi. Kada sam polagao razne testove inteligencije, za posao, i kada sam polagao auto školu, pokazao sam nadprosječnu inteligenciju. U životu napravio sam nekoliko inovacija i tehničkih unapređenja. Činjenica je da danas rad nije plaćen, a upravo je i to moja borba, protiv toga – da oni koji malo rade su bogati, a oni koji puno rade su siromašni. Za mene vrijedi samo jedan zakon – plati čovjeka i njegov rad i to je sva mudrost. Za čas bi otpali neradnici, jer nitko ih ne bi plaćao.
UREDNIK:
KAKO POKRIVATE MATERIJALNE TROŠKOVE POLITIKE I UDRUGE „ŠTIT“ ?
B. STOJKOVIĆ:
Uvijek ima dobrih ljudi koji vide u mome radu smisao moga djelovanja. Ti ljudi nisu zadovoljni kao i ja sa državnim institucijama koje ništa baš ne čine za građanina i čovjeka. Dapače te državne institucije su teško korumpirane i sve krivo rade. Puno puta i sam sa vlastitim sredstvima financirao sam rad udruge „ŠTIT“, kako se njen rad ne bi utrnuo.
UREDNIK:
NEMATE STALAN POSAO?
B. STOJKOVIĆ:
Malo tko u našem društvu ima stalan posao. Jedino ga ima državna birokracija koja živi na grbači naroda. Tako će i ostati dok se stanje ne promjeni u našem društvu. A promijeniti će se kada bude više ljudi ovakvih kao ja. Onda će čovjek svaki biti sretan, i njegov život biti ispunjen.
UREDNIK:
IMAMO INFORMACIJU: DA 300.000 KUNA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA STE OSIGURALI?
B. STOJKOVIĆ:
Ne znam tko vam je dao takvu informaciju, ona je lažna i lako se to može provjeriti. Ako sam dobio toliki novac, onda valjda i puno vrijedim! Onaj tko vam je dao tu informaciju, laže vas. Sada ispada da se moram češati tamo gdje me ne svrbi.
UREDNIK:
KAKO STE TO USPJELI I ZA KOJU NAMJENU ĆETE TO POTROŠITI?
B. STOJKOVIĆ:
Ničija sredstva nećemo potrošiti. Mi trošimo svoja sredstva, koja ulažemo kao članovi.
UREDNIK:
KAKAV JE VAŠ NAČIN KOMUNICIRANJA S OKOLICOM?
B. STOJKOVIĆ:
Sa svim ljudima odlično komuniciram. Neki moji kolege se na mene ljute što ne idem s njima razgovarati u gostionicu, koje ja smatram đavolske rupe. Jedine gostionice su tvrtke koje uspješno rade. Ako mislite na javnu komunikaciju, glavni mediji su korumpirani i zatvorili su svoja vrata naprednim mislima. Tako i ako nešto objave, to objave pod cenzurom. Udruga „ŠTIT“ je prisiljena da propagandu vrši na drugi način. Što znači da štampamo letke, kojih smo u 10 godina podijelili milijun komada, odnosno godišnje u prosjeku 100.000 letaka. Na kraju mediji su sve više korumpirani i lažno su svjetlo. Kad kažem svjetlo, to znači lažni putokaz.
UREDNIK:
KAKAV JE VAŠ NAČIN RJEŠAVANJA UOČENIH PROBLEMA U DRUŠTVU?
B. STOJKOVIĆ:
Udruga „ŠTIT“ je dala mnoge prijedloge i svoje ideje. Čak su ih neki određeni političari realizirali, odnosno prisvojili su autorsko pravo. Jedna od ideja je bila da ljudi koji se nalaze na birou za zapošljavanje više od deset godina, da im se to prizna pod radni staž. Iz naših svih napisa koji se mogu vidjeti i na internet stranicama Udruge (www.stit-bjelovar.hr) može se vidjeti da smo surađivali i pomagali svim nemoćnim i drugim ljudima da lakše formiraju svoja prava. Isto tako smo dali prijedlog koji je trebala Vlada RH usvojiti da oni ljudi koji su radili u poduzećima a na kraju su ostali bez imovine i dionica, da im vlada plati minuli staž po svakoj godini 1.000 Eura za obeščašćenje.
UREDNIK:
ČUDAN NAČIN I NEOBIČAN NASTUPJE VAŠ ISPOD KULTURNE RAZINE?
B. STOJKOVIĆ:
Vi meni zamjerate što ponekad imam određene riječi s kojima krstim novinare i druge nepokorne ljude, a vi kažete da je moj nastup ispod kulturne razine. A sami ste rekli da pitanja na koja ja trebam ovdje odgovoriti su vrlo neugodna. Onda tko tu nastupa ispod kulturne razine? Ja kad sam došao kod vas u uredništvo, da nešto napišete o mojoj Udruzi i meni, kako izlazimo na predstojeće izbore i koji ćemo program prezentirati, vi ste prešli na drugu tomu, na koju vam ja odgovaram. Da, ja sam na bezobrazan način oteo ljudima stanove i izbacio ih na cestu, uzeo im njihov posao i sredstva za rad, pa čak u ratu ih ubijao i otimao im, … Ja nikome ne priječim slobodu i njihova prava. Danas ljudi kopaju po kontejnerima za smeće i nemaju što jesti, dok navodno ta fina razina šuti. Dok je glad, riječ moral ne vrijedi. Nemate mi što zamjerati.
UREDNIK:
IMATE NASTUP UVREDLJIV I PROSTAČKI
B. STOJKOVIĆ:
Dobro, ako sam ja takav kako vi kažete – zašto mi u moje prostorije su dolazili profesori, doktori, magistri, SIS-ovci, čak i savjetnici Vlade RH, policajci … Što su oni tu tražili? Moram spomenuti da du studenti Filozofskog fakulteta radili studijsku radnju „civilnog društva“. Mogu reći da je to za Udrugu čast. Mene svi ljudi znadu da ja ne psujem, ako mislite na neke novinare koje sam častio tim riječima, to je druga stvar – jer oni su veliko zlo od društva. Ja nisam baraba. Iako me žele neki tako prikazati. Nekoliko puta su mi pripremali likvidaciju. Svaki pametan čovjek zna da ja ispravno radim. Kad je određeni medij prenosio najveće bljuvotine o meni, da sam liječen gdje vi govorite, namještali su mi, pokušali i trovanje… Tada da se meni nešto desilo, oni bi onim starim UDB-aškim metodama rekli, eto bili smo mi u pravu. Ali mene sila čuva, i uvijek sam korak ispred onih koji su manje savršeniji od mene. Koliko puta je medijski linč provođen protiv mene, a licemjeri i kukavice su na to šutjeli. Dočekivali su me automatskim puškama, pištoljima, toljagama,…, nisu me omekšali nego naprotiv učinili su me jačim. Ja sam u svim situacijama uvijek bio pobjednik. I u ovom intervju koji vi sa mnom obavljate – meni ispada kao da se moram braniti na suđenju.
UREDNIK:
VAŠE RIJEČI NE UKLAPAJU SE U BONTON?
B. STOJKOVIĆ:
Poznato mi je danas, da neki ljudi koji vjeruju u pse, njima čitaju bonton. Imao sam ja u svojoj udruzi dosta opozicije. Dolazili su lažni članovi koji su me špijunirali i mislili su krasti dokumentaciju. Namjerno su udruzi radili štetu, kako bi joj srozavali ugled. Zato ja bi u gradskome parku instalirao ring, izazvao sve one koji se hoće sa mnom tući – mislim da dobro prošli ne bi, jer tu bi isključili i sud i policiju. To bi bilo pravedno branjenje časti.
UREDNIK:
VAŠE RIJEČI NE UKLAPAJU SE U DEMOKRACIJU?
B. STOJKOVIĆ:
Moram vam reći da je demokracija laž. U Ustavu Republike Hrvatske stoji da demokracija vlada u Hrvatskoj, odnosno da je to volja većine ljudi. U ime demokracije najmonstruozniji zločini su se dešavali, zato sam ja za aristokratsko vladanje. Jer narod nikad nije bio zreo. U knjizi Biblija Poncije Pilat je prepustio narodu da Isusa osudi. To je dokaz kako se demokracija da zloupotrebljavati, i kako se u ime nje peru ruke.
UREDNIK:
ZBOG ČEGA TAKAV NAČIN KOMUNIIRANJA?
B. STOJKOVIĆ:
Ja sam došao kod vas u uredništvo da nešto lijepo napišete o meni, a sad ispada da se ja trebam tu prati, a ne znam od čega i od koga… Ja sam čist čovjek i moja savjest je mirna. Zato „ŠTIT“ postoji da ništa pogano ne uđe u mene. Ja tu ne trebam ništa dokazivati, ovo radim da bi javnost ovo znala, kako ste vi rekli – da ona ne zna.
UREDNIK:
DA LI POSTOJI DRUGI NAČIN KOMUNICIRANJA?
B. STOJKOVIĆ:
Da, dobar dio ovih pitanja koja vi postavljate su iz UDB-aške metodologije. S njima mi se želi naštetiti. Mene se nema tu što raskrinkati, pa ne može mi ni naškoditi vaša „na-vlak-u-š-a“. Moja komunikacija je na višem nivou. Vrlo sam informiran i načitan čovjek. Prirodno sam nadaren. Ljute se na mene oni koji nemaju odgovora na moja pitanja. Ili ne mogu promijeniti svoj način življenja. To što rade prema meni, rade iz svoje nemoći.
UREDNIK:
ČIM SE VAŠ IME SPOMENE LJUDI ODMAHUJU S RUKOM?
B. STOJKOVIĆ:
Ja nikada ne odmahujem rukom, jer to mi je nerazumno ponašanje i glupo. Ljudi koji imaju komunikaciju riječi, njima ne trebaju nijemi govori. Opet ću citirati Bibliju i Isusa, koji mi je drag ali moja istina mi je najdraža, čak i od Isusa. To možete pročitati da su upravo i njemu, to isto njemu radili. Ti ljudi su poslije ispaštali i platili cijenu svoj prokletstva. Čak i njihova djeca i potomci. Ja želim stvoriti pleme čistih ljudi koje se zove „ŠTIT“. Oni su izabranici, a ne spadaju ni u lijeve, ni u desne, ni u žute, ni u crne, ni crvene, ni šoviniste, ni nacionaliste… To je prava i čista sloboda.
UREDNIK:
DA LI SE ZBOG SVOG NAČINA KOMUNIKACIJE I NASTUPA IMALI POSLA SA ZAKONOM?
B. STOJKOVIĆ:
Da, kao što sam rekao prijavljivali su me totalno ograničeni ljudi, primitivni koji ne razumiju osnovna načela života. Istina da je najgore bilo u policiji naići na takve nerazumne ljude, idiote od kojih stvarno postanete žrtva. Ja se ne bojim pametnog i učenog čovjeka, nego šarlatana, nazadnjaka i ne razumnog čovjeka.
UREDNIK:
IMALI STE OBAVIJESNIH RAZGOVORA?
B. STOJKOVIĆ:
Da, upravo kad Vaš list „REGIJA“ izlazi 09. 10. 2007.g. (utorak) ja idem na 372. informativni razgovor u policiju. Mislim da će ovaj moj intervju s vama izaći, ako ga objavite. Opet su me prijavili lažni svjedoci, kojima ću lako proturječiti. Ovaj put neće jeftino proći, jer ću ustati kaznenom prijavom za lažno prijavljivanje. Usporedno ću pokrenuti privatnu tužbu za nadoknadu troškova. Za ovaj informativni razgovor, već sam dobio poziv, a i vi to vjerojatno već znate.
UREDNIK:
PROCESUIRAN ILI OSUĐEN?
B. STOJKOVIĆ:
Ja sam se pojavio oko 150 puta pred sudom. Nikad ni jedan sud nisam izbjegao, ili na njega ne došao. Jedino u dva navrata uspjeli su mi lažno montirati optužnicu. U tom procesu sam osuđen da sam mladića F. M. tukao lancem u parku „Borik“. Barem da jesam, onda bih znao zašto sam nosio tu uvjetnu kaznu. Uredno imam arhivirane predmete koji su, kad bi ih složio u stup, visoki 1,5 metara. Nekada netko će morati na ta sva pitanja odgovoriti. Samo sudac D. L. me sudio oko 50-tak puta. Nijedna presuda mu nije uvažena na drugostepenom sudu. Ja sam i dalje neosuđivan.
UREDNIK:
DA LI STE OSUĐIVANI ZA KLEVETU?
B. STOJKOVIĆ:
Nikad nisam osuđen za klevetu.
UREDNIK:
ONO ŠTO IZNOSITE U JAVNOST SU KULOARSKA NAKLAPANJA?
B. STOJKOVIĆ:
Ja za sve imam pokriće i dokumentaciju. Uglavnom većina mojih kaznenih prijava koje sam podnio stoji u ladicama. Raznu dokumentaciju su pohranjivale razne osobe i uglednici u Udruzi „ŠTIT“. Svi znadu da je ono što ja pričam istina.
UREDNIK:
KAKO JE TO MOGUĆE DOKAZATI?
B. STOJKOVIĆ:
Ja imam sve „crno na bijelo“. I sad vam mogu predočiti razne papire i drugu dokumentaciju o kriminalima koji idu samo na štetu ovog društva, a najviše na štetu građana.
UREDNIK:
KOJI SU IZVORI VAŠIH INFORMACIJA?
B. STOJKOVIĆ:
Informacije dobivam iz visokih i drugih krugova. Nekada ljudi svoja pisma ubace u sandučić Udruge „ŠTIT“ ili pošalju na moju adresu poštom. Ili traže da se susretnu sa mnom. Dobivam informacije e-mail-om ili me jednostavno nazovu na mobitel.
UREDNIK:
DA LI VAM NETKO DRUGI PIŠE PRIOPĆENJA?
B. STOJKOVIĆ:
Bilo je nekada slučajeva kada smo plaćali samo prepisivanje tekstova, osobe koje su to radile namjerno su radile greške, ispalo je kao da za nekoga rade. Onda sam ja bio kriv da sam nepismen, odnosno da ne znam gdje je zarez ili točka.
UREDNIK:
TAKVA PITANJA O TOME DA VAM DRUGI PIŠU ČUJU SE PO GRADU?
B. STOJKOVIĆ:
To nije istina. Sve kreacije su uglavnom od mene.
UREDNIK:
LICIMJERJE U DRUŠTVU JE NA VRHUNCU?
B. STOJKOVIĆ:
U pravu ste. To je prva duhovna bolest hrvatskog naroda.
UREDNIK:
DOBAR DIO GRAĐANA ČITA VAŠE LETKE I PAMFLETE?
B. STOJKOVIĆ:
Puno puta sam čuo da ljudi i pohranjuju naše letke i uvezuju kao knjige.
UREDNIK:
ONI PRIZNAJU DA VAŠE OPTUŽBE IMAJU SVAKAKO DIO ISTINE?
B. STOJKOVIĆ:
Ja uvijek pišem istinu i svakog čovjeka ću prihvatiti koji dođe na taj put.
UREDNIK: ONI SE BOJE TU ISTINU IZNOSITI?
B. STOJKOVIĆ:
Nije istina, oni ne znaju njezinu težinu.
UREDNIK:
Generalna |
Permalink |
Dodaj komentar |
Trekbekovi (0)
SIN OD BRANKA STOJKOVIĆA - BJELOVAR
crostojkovic | 08 Oktobar, 2012 12:51
ALEKSANDAR STOJKOVIĆ – PROJEKT

PRVA NAGRADA ZA;
22. ožujka – SVJETSKI DAN ZAŠTITE VODA
Voda je svuda oko nas i u nama. U našim tijelima, hrani, u zraku koji dišemo.
Vodu sadrže svi živi organizmi – neki u njoj žive, a neki je piju.
BEZ VODE NE BI BILO ŽIVOTA NA ZEMLJI.
I čovjek i riba i sve živo … ne može bez vode
Vodu koristimo za jelo i piće, za pranje i čišćenje, kao brodske puteve, za proizvodnju struje, za odmor i razonodu. Budući da znamo da su mora golema, a naša potreba za vodom mala, o vodi ne razmišljamo previše. Svake je godine na Zemlji sve više ljudi, a vode, bez koje ne možemo živjeti, ima sve manje. Sve što se baca u mora i rijeke uvijek se vraća, jer tu vodu opet koristimo; od nje dobivamp pitku vodu, njome se zalijeva zemlja iz koje raste hrana. Ljudi često ne paze i u vodu bacaju svakakve otrovne tvari, a dovoljna je samo jedna kanta motornog ulja da milijun litara pitke vode postane nepitkom.
Pod zemljom se krije vodeno blago
Da bismo ovo bolje shvatili, moramo znati da su tzv. podzemne vode danas osnovni izvor pitke vode. To su vode koje se nalaze ispod Zemljine površine i ispunjavaju šupljine između nataloženih slojeva raznih tvari i čistih stijena. Mogu se nalaziti vrlo duboko pod zemljom i biti nedirnute milijunima godina, ali se najčešće nalaze u tzv. plićim bazenima. Podzemne su vode iznimno važne za ljude i okoliš jer su to najveće rezerve pitke vode na svijetu.
Što sve onečišćuje vodu?
Vode općenito, pa tako i podzemne, onečišćuju se na različite načine.
Do onečišćenja dolazi izlijevanjem i iskorištavanjem nafte, upotrebom pesticida i herbicida, odlaganjem opasnog otpada (kemijski otpad, eksplozivne naprave, teški metali…) razmnožavanjem opasnih mikroorganizama, zagrijavanjem vode i slično.
Neka HRVATSKE VODE ostanu čiste
U Republici Hrvatskoj, 7. rujna je proglašen Danom voda. Toga je dana 1876. godine osnovano Društvo za regulaciju rijeke Vuke.
Mogu li nečiste vode postati čiste?
U SAD je 1972. godine donesen Zakon o bistroj vodi, koji je nalagao da veći onečišćivači očiste tekuće vode onečišćene njihovom djelatnošću. Tako su od donošenja tog zakona 1972. do 1990. godine tri četvrtine dotada onečišćenih rijeke i jezera očišćene u toj mjeri da se u njima može kupati i pecati. Dakle i nečiste vode mogu opet postati čiste.
Jeste li znali … ?
* da se tijelo sastoji od 70 % vode.
* da trebamo popiti (ili pojesti u hrani) najmanje dvije lite vode dnevno da bismo bili zdravi.
* da na Zemlji je većina voda slana, a slatke vode ima samo oko 10 %. da 60 % pitke vode na Zemlji dolazi iz podzemnih voda.
* da je za piće najzdravije izvorska mineralna vode iz dubina.
ALEKSANDRAR STOJKOVIĆ:
MOJ EKOPROJEKT
Potrebno mi je:
- puna čaša vode
- stručak celera
- plava tinta
P O K U S :
1. Odrezao sam donji dio stabljike celera tako da je rez bio svjež.
2. Kapnuo sam u čašu vode malo tinte. Kao štetna tvar, tinta je potpuno obojila vodu u čaši.
3. Stavio sam stručak celera u čašu vode sa tintom. Ostavio sam ga nekoliko sati.
4. Izvadio sam celer iz čaše. Rasjekao sam ga po dužini stabljike. Tinta se popela po cijeloj dužini stabljike.
———————————————-
ALEKSANDAR STOJKOVIĆ IZ BJELOVARA U ZAKUCAVANJU “FLYERI” OSVOJIO JE PRVO MJESTO
Streetball chalenge – bjelovarac 2009. godine
Bjelovarac, 10. lipnja 2009., str. 23 SPORT
Bjelovar je u subotu bio domaćin 7. Prvenstva Grada u uličnoj košarci, koja je ove godine okupila rekordan broj od 35 ekipa živopisnih imkene, iz svih krajeva Hrvatske; Splita, Sinja, Osijeka, Zadra, Rijeke, Zagreba, Vrbovca, Korivnice, Čakovca, Varaždina, Virovitice, i Bjelovara… Svoje košarkaško umiječe “Stritboleri” su pokazali na starom Partizanovom igralištu, a snage su odmjerili u četiri kategorije: školarci – 8 ekipa, te kadeti, juniori i seniori s po 9 ekipa. U konkurenciji školaraca prvo mjesto pripalo je ekipi “Jelenje” – Dražice Gorski kotar, koja je u finale s (15;3) bila bolja od “Spuštenog stopala” iz Virovitice, dok je treće mjesto u bjelovarskom sudaru “Crnih vragova” i “Dream tima”, pripalo “Vragovima” rezultatom (15;10). Pobjednik u kadetskoj konkurenciji, ekipa je “Bratz” iz Koprivnice, nakon što su u finalu nadigrali “Žmigavac” iz Virovitice (15;7). I u ovoj konkurenciji s susretu za treće mjesto snage su odmjerile dvije bjelovarske momčadi, “4 za 5” i “Celtics”, a slavili su prvi (15;12).
Završni mečevi u konkurenciji juniora, ponudili su dupli bjelovarski dvoboj. Najprije je u finalnom meću ekipa “Žali se mami” u sastavu; Dine-pas Kolovrat, Zvonimir Ferenčak, Tomislav Taras i Goran Antolić, slavili protiv “Flyera” (15;7), a u susretu za treće mjesto “Šatori” su s (15;11) bili bolji od “Kiselog krastavca”. Prema očekivanju najjača konkurencija bila je u seniorskoj kategoriji, jer su se na betonu našla i neka renomirana prvoligaška imena, a na kraju je naslov pobjednika pripao Osiječkoj ekipi “Usisavači” koji su u finalu svladali “Ekipu očevid” iz Čakovca (21;17).
Pobjednik u protekla dva izdanja, “GVM” iz Zagreba, pobjedom protiv ekipe “Veliki blek” iz Zadra u konačnici je osvojio treće mjesto. Ta MVP najboljeg igrača, proglašen je danijel Katavić, član pobjedničke momčadi”Usisavača”, dok su dvije prestižne titule pobjednika u zakucavabnju i pogađanju trice , pripala dva bjelovarska igrača;ALEKSANDAR STOJKOVIĆ, zakucavanje (Flyeri) i Deni Kakša, trica. Osim mnogobrojnih posjetitelja, ovogodišnjim Izdanjem Prvenstva, više nego zadovoljan bio je i jedan od organizatora Ivan Šiprak – Najprije se moram zahvaliti Gradu i našem Gradonačelniku, kao i Pevec Grupi, koji su nam bili velika potpora i pomoć u organizaciji, naravno tu su i mnogobrojni sponzori, koji su osigurali da sudionici cijeli dan imaju besplatnu hranu i osvježavajuće napitke, a navečer smo na video zidu zajednički pratili dvoboj Hrvatske i Ukrajne. Što se tiće prikazane košarke, po reakcijama gledatelja bilo je vidljivo da su zadovoljni, stoga več dada mogu prijaviti da će se turnir održati i slijedeće godine, jer po ovolikomj odazivu ekiopa vidi se da uloženi trud protekloh godina nije bio uzaludan, postali smo prepoznatljivi na Hrvatskoj “Streetball sceni”. (bc)