CROSTOJKOVIC

MESIĆEVA ZLOČINAČKA JNA I DOMOVINSKI RAT

crostojkovic | 04 Februar, 2013 12:21

MESIĆEVA ZLOČINAČKA JNA I DOMOVINSKI RAT

http://blog.dnevnik.hr/sustav

KAZNENA PRIJAVA - RATNI ZLOČIN U BJELOVARU (1)

Hrvatska Udruga građana
za ostvarenje i praćenje
građanskih prava
"Štit" - Bjelovar

REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
43 000 BJELOVAR
Josipa Jelačića br.1
N/r. predsjednici gđc. BRANKI MERZIĆ

ZAPRIMLJENO; 15. Svibnja 2003.

KAZNENA PRIJAVA

protiv:

1. JURE ŠIMIĆ - predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina
2. JOSIP HAJDINJAK - načelnik Policijske uprave Bjelovar
3. MIROSLAV JEZERČIĆ - zapovjednik Operativne zone Bjelovar
4. MILE ĆUK - načelnik SZUP-a Bjelovar
5. JOSIP TROGRLIĆ - načelnik SIS-a Bjelovar
6. JOZO KELAVA- voditelj zaštite sigurnosti u medecinskom centru Bjelovar
7. ZDRAVKO HEGED- načelnik Vojne policije Bjelovar
8. STJEPAN BUDINSKI- zapovjednik Teritorijalne obrane Bjelovar
9. ANTUN PEČULIJA- sekretar za Obranu Bjelovar
10. MATO ŠIPRAK- zapovjednik 55. samostalnog bataljuna Bjelovar
11.ANTUN TUS- načelnik Glavnog stožara HV-a (general)
12. STJEPAN IVANIĆ - zapovjednik 105. brigade Bjelovar
13. STANKO ŠTIMAC- referent za mobilizaciju Bjelovar
14. STIPE PRANJIĆ- zapovjednik "A" satnije 1o5. brigade Bjelovar

Krivi su:

Što su prikupljali novac po kriznim štabovim, za vrijeme zamračenja,po ulicama i kućama, uzimajući; tehničku robu, građevinski materijal, vozila, novac, itd. Što su prikupljali priloge po poduzećima koja su se našla u propasti, npr. RO "Tehnika" Bjelovar kojoj je žiro-račun bio blokiran , a radnici nisu mjesecima dobivali plaću.Jure Šimić 21. lipnja 1990. godine izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Skupština općina. Dotični je iz novca proračuna izdvajao novčana sredstva za obranu Bosne i Hercegovine, te vidi se sve iz postoječih računa - uplatnica, utajio je sve strane donacije, tj. novčane priloge u visini 2.000.000,00 DEM. Jure Šimić 29. srpnja 1991. godine imenovan je regionalnim predsjednikom svih Kriznih štabova za Bjelovarsko-bilogorsku i Koprivničko-križevačku regiju Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana broj: 820/3-91. Koristeći svoj položaj i ovlasti uzimao je od državnih poduzeća novac, iako ta poduzeća poslovala su sa teškim gubitcima - i na kraju su prpala, a on je namjestio svoj klan da ih poslije uzmu u bezcjenje: Dane Sučić "Sigurnost, Jakov Čorić "Gala", Blago Nikić "Duhan", Luka Markešić - 7 milijuna kuna dionica u poduzećima; Bjelovarski vra, Gala, Sigurnost, Informativni centar, Ljevaonica, itd.

Jure Šimić je kao predsjednik Komisije za stambena pitanja podjelio svom "lobiju" državne stanove, ne samo na korištenje nego u vlasništvo. Kao osnivač i član HDZ-a koji je obnašao i druge ratne funkcije, raznim kadrovskim križaljkama namještao je svoje zemljake iz BiH-a. Jure Šimić je rođen 02.8.1952. godine u selu Gelečić, općina Tomislav Grad. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, te svoje studenske kolege namješto je na razne položaje: Željka Stojkovića- veterinara za dogradonačelnika Bjelovara i generalnog direktora 5. maja, tj. "Cromax-a", Plazonić Božu - veterinara, izbjeglicu iz Srpca BiH, on daje mu stan u ulici Matica Hrvatska br.2 u Bjelovaru iako njegova supruga Mirjana, djevojački Horinek posjeduje solidnu kuću u Velikim Sredicama br. 59 Bjelovar.

Božo Plazonić okretni švercer i njegova ekipa preko mekih granica uvoze meso "buđolu" i "pršut" i druge proizvode, bez obzira što u to doba u Srbiji vlada "slinavka" i "šap"... A ujedno traje afera uvoza zaraženog mesa i s drugih strana. Poduzeće "Cromax" na kraju ostaje opljačkano, iako je u njega ušlo 23.500.00 kuna sanacijskog novca i druge državne robne zalihe. Od ubranog novca kupuju se dionice DI "Česma":Ivan Ljubanović i Zdravko Mamić po toj liniji postaju vodeći ljudi. Agonija kupnje državnih poduzeća po jeftinim cijenama traje, tako i "Univerzal" trgovačko poduzeće kao jak gigant pada u naručje HDZ-ovca Miroslava Kutle. Predsjednik Izvršnog vijeća Jure Šimić je nenamjenski trošio novac i zloupotrebljavao proračunska sredstva Skupština zajednica Općina. Od javnih poduzeća prikuplja "četiri dnevnice" u iznosu 19.000.000,00 ; što sve ukupno se radi oko 200.000.000.00 hr-novaca. Plus u stranoj valuti.

Ivanka Rajković, sekretar inspekcijskih poslova, kao čovjek Jure Šimića neće ni da pogleda što se to dešava i radi u mesnoj industriji "Cromax" kao i drugim poduzećima.. Marijan Kelemen, sekretar za urbanizam i gradnju također čovjek Jure Šimića, mulja s novcem fonda "Dominga" koji je osnovan 15.5.1990. godine za stambena i imovinska pitanja i probleme građana. Novac se lije u fond. Tadašnji predsjednik "Dominga" je Milan Kovač a direktor Velimir Anđelić "Doming" je ukinut 06.5.1992. godine.

Jure Šimić na kriznim štabovima, poduzećima, građanima i stranim donatorima, tj. našim iseljenicima zaradio je goleme svote novaca. Za vrijeme borvka predsjednia države Franje Tuđman u Bjelovaru kada je svečano otvarao preuređenu bjelovarsku poštu HP, Stjepan Peti rođeni bjelovarčnin koji radi u inozemstvu, darovao je od naših iseljenika i ljudi privremeno zaposlenih u Njemačkj 2.000.000,00 DEM. Taj kefer s novcima preuzeo je Tuđmanov sin.

Šimić je i preko drugih špekulativnih transakcija radio malverzacije. Kriv je i krivi su "svi" njegovi suradnici za rušenje i paljenje 1.006 kuća u Bjelovarsko-bilogorskom kraju, za javno pozivanje "na klanje" srpskog pučanstva, za čišćenje Bilogore, za ubijanje starih i nemoćnih osoba, namještanje i kupovanje državnih poduzeća u bescjenje, nezakonito dodjeljivanje stanova od Skupština Općina. Na zločinima ne može se stvarati pravna država, kako je to upravo radio HDZ-e i njihovi pristaše. Naša stvarnost je opljačkana Hrvatska i građani su u stalnom strahu od terorizma. Vojno i policijsko redarstvena akcija "Otkos" čišćenje bilogore u kojoj su stradali mnogi mještani srpskog i drugog življa. Čak je godišnjica "čišćenja" proslavljena početkom studenog-mjeseca 1992. godine koju je organizirala Mjesna zajednica Velika Pisanica 2. studenog 1992. godine obilježena je godišnja akcija "čišćenja terena" od srbočetničkih hordi. Skupu su nazočili mještani i Miroslav Jezerčić, zapovjednik Operativne zone Bjelovar, Stjepan Ivanić, zapovjednik 105. brigade, Josip Vusić saborski zastupnik, Jure Šimić, predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina Bjelovar i šef svih Kriznih stožera, Karlo Srbić, predsjednik Hrvatskih ratnih veterana, te predstavnici olicije, hrvatske vojske, i drugih institucija...Od nzočnih su bili i pedsjednik MZ Velike Pisanice Branko Turković, Dane Sučić, velečasni Juraj Ostarijaš i dr. Djelila su se priznanja za doprinos u oslobađanju "Bilogore" i ostalih dijelova.

Prilikom osvajanja vojarne JNA "Bilogora" ubijeni su zarobkjeni časnici 29. rujna 1991. godine. Pojedinci u posebno izdvojeni, iako su se predali, tj. sa sebe bacili gornje djelove uniforme i ostai u bijelim potkošuljama - ubijeni su. Određene grupe ljudi upadali su u stanove i kuće, te maltretirali obitelji i fizički mučili, zgog toga da su na suprotnoj strani. S druge strane radi se nekordinirana akcija "Kusonje", odnosno pripremaju se "žrtveni janci", sve je to određena gospoda znala. U akciji "Kusonje" 08.9.1991. godine poginulo je 18. hrvatskih vojnika; 1. Nikola Benkus, 2. Željko Besek, 3. Marinko Crnogaj, 4. Miroslav Černak, 5. Marijan Dukić, 6. Stipe Gadža, 7. Petar Grubeša, 8. Stjepan Kolar, 9. Vlado Krivačić, 10. Stjepan Mamić, 11. Ivan Palić, 12. Zlatko Pavlović, 13. Nedeljko Pekić, 14, Mario Posarić, 15. Igor Stipić, 16. Dubravko Štefulinac, 17. Ante Tandara, 18. Tadija Markić, dok 2. su izbjegla; Pranjić Stipe i Pranjić Luka, obadvojica šogori su od generala Mile Ćuka. U akciju je išlo 20 ljudi. Bio je dogovor da djeluju u "četiri grupe" po 5 (pet) ljudi. Svi znaju da je ta akcija bila izdaja.

Napad na "Barutanu" - skladište eksploziva i streljiva JNA nije se smio narediti. To nije uopće bili važna vitalna točka, gdje je bilo oko tridesetak redovnih vojnika JNA, odnosno djece i par oficira. "Četrnestorica" su krivi i za krađu predmeta iz kuća, stoke, vozila, poljoprivredne mehanizacije i drugih stvari... Nasiljem protiv života i tijela, sakaćenje, okrutno postupanje i mučenje itd. Povređuje osobno dostojanstvo osobito uvredljivim ponižavajućim postupcima. Zadužene osobe ne osiguravaju identifikaciju leševa, odnosno moguće vraćanje u zemlju podrijetla i obitelji ili rodbini. U osvajanju vojarni JNA na pet mjesta u gradu nije se smjelo zadržati osobe koje su ostale danima vezani s lisicama za krevet, i fizičko prebijanje. To je bio tipični slučaj u glavnoj vojarni "Bilogora" gdje vojna policija danima je mučila neke osobe. Krivi su što zapovjednik Marijan Tulić je sa organiziranim građanima s oružjem, i dobivenim težim oružjem topovima, haubicama, minobcaćima,..nestručno rukovode, te pogađaju s druge strane glavnu gradsku crkva bjelovarske rimo-katoličke župe, i tu stradavaju tri žene koje su išle na jutarnju misu; Amalija Danjak, Katica Klišan i Ruža Pavlek. Dana 29.9.1991. godine u osvajanju centralne vojarne JNA nestaje glavna blagajna s novcem. Mogući u osumljećenici Kapetani JNA koji u poslje prešli na hrvatsku stranu, a bili u vojarni "Bilogora", Mustafa Rašid i Šaban Dragaj. Četrnest (14) okrivljenih odgovorni su za čitav niz nesreća i problema koji se nisu smjele dogoditi.

Tvrdoglavim načinom razgovora s pregovaračkom stranom - JNA izazvali su žrtve i materijalnu štetu. Mato Šiprak zapovjednik 55. samostalnog bataljuna, preko prijetnji ostvario je dobit, na taj način što je vrbovao građane srpske nacionalnosti da mu povjere kuće na čuvanje, koje je on i gruntovno preveo na sebe. Te kuće on je zalagao pod hipotekarne kredite, samo u ŠKZ "Cekin" Varaždin podigao je 7.000.000,00 kuna. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru kao drugostupanjskog u vijeću sastavljenom od sudca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te Hajrije Novosel i Ivanke Abramović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Slađane Naglić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu (K-124/95-56) Ž-498/97-3, protiv optuženog Mate Šipraka, zbog kaznenog djela prevare iz čl. 137. st. 2. KZRH, donesena je PRESUDA - uvjetna osuda na rok 2 (dvije) godine zatvora pod uvjetom u roku 1 godine, te da vrati oštećenicima novac..

Mato Šiprak dobio je 22.3.1993. godine od Janeza Tobijasa zajam u ŠKZ "Cekin" iz Varaždina 200.000,00 DEM, a 23.6.1993. godine, još 100.000,00 DEM i on je temeljom ugovora o kreditu s "Croatiom" - osiguranje 22.10. 1993. godine, dobio zajam 118.608,00 HRD, svoju obvezu prema oštećenicima nije ni djelomićno namirio.

Jure Šimić građane nije izvještavao kako je trošio novac, radi stabilnosti daljnje vlasti i stabilnosti zemlje. Mile Ćuk gradio je po cijeloj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji "kapelice" bez građevinarskih dozvola, i to proračunskim novcem za koji Skupština nije donesla odluku. Novac za obranu Hrvatske završio je u privatnim džepovima, ili bolje rečeno iskorišten je za kupnju vlasničkih udjela u hrvatskim društvenim poduzećima. Koliko je poreznog novca Republike Hrvatske prešlo preko ruku Jure Šimića i njegovog HDZ-ovskog "lobija", koji su se obogatili zahvaljujući ratu, i zahvaljujući novcu donatora koji je uplačivan Juri Šimiću, tj. na njihove privatne otvorene žiro-račune. I J. Šimić od toga novca izgradio je sebi elitnu kuću u Zagrebu.

Građani tvrde da dvostruko više novca Predsjednik Izvršnog vijeća je primio nego što i sad postoje spiskovi. Kad je u velikim količinama skupljan novac u kartonskim kutijama, nitko nije utvrdio iznos novca, i tko je sve novac dao. Srpsko življe je pisebno davalo novac, odnosno priloge, što se vidi i iz određenih spiskova Mati Šipraku, samo da ih se ne dira. Šimićevi ljudi aktivno sudjeluju u "grabežu" društvenih poduzeća što danas to je lako uočljivo. Oni su nezakonito stjecali imovinu, te oni nisu radili ono za što su bili zaduženi, da uvede se kontrola, poštuje ratno pravo, međunarodne konvencije i hrvatski zakoni...

Zbog najveće odgovornosti, nemara i aljkavosti, neznanja i bahatosti stradali su ljudi i materijalna dobra. Jure šimić kao predsjednik "svih" Kriznih štabova u ovoj regiji, nije ni pokušao da po zakonu i Ustavu RH, se obračuna sa ubojicama i minerima kuća, pljačkašima, i drugim paravojnim formacijama,..?! Nego je sve to odobravao. U oslobođavanju vojarni, vodili su; Jure Šimić, Stjepan Budinski, general Antun Tus i Petar Stipetić. Iako je Franjo Teđman kao vrhovni zapovjednik svih Oružanih snaga RH, po Ćuku zpovjedio da se prekine napad na bjelovarske vojarne JNA, oni su i dalje nastavili akciju, tj. Ćuku nisu vjerovali da je predsjednik donesao takvu odluku, nego su odbili naredbu. Obitelj jednog od oficira JNA koji je ubijen nakon zauzimanja vojarne "Bilogora", poslala je po svome odvjetniku pismenu prijavu izravno u Den Haag, u kojoj se optužuje i Jure Šimić da je osobno naredio streljanje, ne samo jednog, nego još troje glavnih oficira - zapovjednika vojarne. (Letak sličnog sadržaja kružio je i Bjelovarom 1993. godine.

Svaki mjesec Odbor i zajednica, gdje je bio smješten Krizni štab, za logistiku, trebali su davati izvješće zapažanja, što se na svim područima gdje se nalaze i ostali Krizni štabovi dešava. Krizni štabovi su imali ulogu; logistike, civilne zaštite, čuvanje objekata, čuvanje civilnog stanovništva, i dr. Krizni štab umjesto da je zaštitio ljude on je dozvolio rušenje i palenje kuća, noćni terorizam i druge akcije. U tijeku "Domovinskog rata" civilna zaštita nije odigrala svoju ulogu, niti približno onako kako bi to rebalo biti. Mobilizirani pripadnici bavili su se svim i svačime samo ne s onime za što su bili zaduženi. Sve ostale pomoći nisu evidentirane, od dovoženja šlepera i šlepera kamiona iz inozemstva; lijekova i druge materijalne pomoći. I po kojim kriterijima su Šimićevi ljudi dobivali državne stanove? Do jućer nisu ništa imali a sada voze moderne automobile - Mercedes, BMV, Audi, itd.

Kada je Branko Stojković 06.rujna 2001. godine dao intervjy za tjednik "Nacional" broj; 304, o svim nepodopštinama u ratu, gdje je prozvao odgovorne za: pljačku, ubijanje, paljenje i miniranje kuća, i drugih obejekata, proglašen je nacionalnim izdajicim ravnime Milanu Levaru i drugim nepotrebnim u hrvatskoj. I opet danas čudimo se tko je dopeljao u Bjelovar 5000. tona "zaraženog" koštanog brašna, ta smjesa smještena je u neposrednom centru grada, za koju kako i sama gradonačelnica Đurđa Adlešić nije znala. Cijeli ovaj kadar HDZ-ovaca osnovao je stranku "Hrvatska proljeća" s Goranom Dodikom, i oni danas su svi umješani u kriminalne radnje. Stipe Renić koji je zakupio bjelovarsku "Ivanovčansku ciglanu", za ležainu koštanog brašna svaki mjesec dobiva 40.000,00 kuna, i to već traje 18 mjeseci. Država se tu oštečuje, i čoji je to interes? Njegov brat Josip Renić je predsjednik obrtničke Komore Bjelovar, koji u caffićima se druže; Božo Plazonić, Jure Šimić, Renići, sa ljudima iz bjelovarske policije Dinkom Galom, Draženom Tirićem i dr. Svi su oni prijatelji, od predsjednika najveće vlasti u regiji Skupština Općina - koje je sve namjestio. Oni nisu ništa pametno napravili za građane, a posebno za ugled države. Sva izborna obečanja - ostala su prevara. Jer je isto tako nevidljivo poboljšanje socijalno-ekonomske gospodarske situacije, koristeći političke tenzije i nestabilnost u Hrvatskoj za osobno bogaćenje. Ivan Plesaj zamjenik zapovjednika druge operativne zone, javno je putem medija isticao: "treba očistiti bilogoru". Dok je s druge strane dopušteno emitiranje u radio postaji - Bjelovar, totalno neustavne pozive na krvoproliće. Jure Šimić na gradskoj trebini HDZ-a na bjelovarskom pavlionu, u centralnom parku - slao je srpskom življu poruke: "klali smo i klati ćemo!" On svog negativnog djelovanja mora biti svjestan, odgovoran, osobito kao izvršni organ vlasti. Vrijeme je da se pozovu na odgovornost, ne samo izvršitelji zločina, nego i njihovi prepostavljeni.

Dotični su prekršili Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine, donešene u Ninbergu. Dozvolili su nasilje protiv života i tijela osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja, mućenja, i drugih vidova zlostavljanja. Mrtvi leševi nisu pregledani, nije ustanovljena smrt, nije utvrđena indifikaca, i sve ostalo.. Osobe za koje se sumnja da su činile zločine po ratištima, odnosno ubijali zarobljenike; Nail Brulić zapovjednik u Pakracu, Robert Hajtić, u specijalnoj jedinici policije - glavnog zapovjednika Hamdije Mašinovića, policajac Ante Markešić, Zdenko Forić, i dr.

Za vrijeme "čišćenja" Bilogore, i jednog djela Slavonije, pod zapovjedništvom policajca Ćurić Filipa, Ante Markešić iz Rovišća, pred njegovim je očima ubio ženu, koja ga je molila za milost riječima: "ja sam Slovenka i tu sam se udala". No, on ju nemilosno ubijo. Dok je Nail Brulić zvani "crni narednik", naredio da se zarobljenici ubiju odmah, dok je osoba kojoj je to bilo naređeno - odbio, da ubije zarobljenike iz čistog mira, Nail je rekao: "što, nećeš? Ovaj mu odgovorio: "kako nešto tako možeš tražiti od mene da zarobljene ljude ubijem, i to svezane?! Nail je rekao; "ajde dečki van!"I puk, puk u glavu. Tu je prekršena Ženevska konvencija o zarobljenicima i zaštiti građana osobito u vrijeme rata. Iako "Domovinski rat" hrvata i Srba, Muslimana.., nigdje nije bio službeno objavljen, čudno je zašto je u Saboru RH proglšen kao glavna Dekleracija, kao takva unesena je u temelje Ustava Republike Hrvarske. A nikada, bilo od kojeg agresora ratne štete nisu naplačene...Prilikom osvajanja kasarne "Vojnović", odnosno "Bilogora", ubijeni su zarobljeni časnici: Rajko Kovačević, Miljko Vasić, Milorad Tomić i dr, te radnici u kasarni i rezervisti; Nedeljko Jovetić iz Čađavca kod Bjelovara.

Mora se rasvjetliti slučaj "Aleja" : 13 u kojoj je 56 grobova sa oznakama "NN", aleje 14,15.., na Bjelovarskom groblju "Borik", gdje su s pokopanim četnicima i hrvatski branitelji pod oznakom "NN", koje su poslije skinute, tj. križevi su bačeni. Radi se po provjeni oko stotinjak ljudi. Istraga treba točno ustanoviti koliko je zaravo zarobljenika eliminirano, odnosno ubijeno, jer postoje zarobljenici kojima se izgubio svaki trag. A i s naše strane traži se oko 1500 nestalih branitelja i civila. Našim priopćenjima - Udruge "Štit", još do sada nisu zaštićena grobišta u koja su se pokopali mrtvi, navodno i više ih je stavljano u jednu raku. Oni su tu doveženi pod sumljivim okolnostima. U grupama su ubijani ljudi - prijekim sudom. Zadnja grupa od 7 (sedam) ljudi izvedena je iz policijske čelije i odvedena u šumu "Malo Korenovo", na streljanje. Ubijeni su: 1. Radovan Barberić (Srbin), 2. Zdravko Dokman (Hrvat), 3. Ivan Hojsak (Hrvat), 4. Radovan Gredeljević (Srbin), 5. Mirko Ostojić (Hrvat), 6. Boško Radonjić (Srbin), i teško ranjen, 7. Savo Kovač (Srbin). Okrivljeni se znaju: 1. Luka Markešić, 2. Zdenko Radić, 3. Zoran Maras, 4. Ivan Orlović.

Predlažemo Županijskom državnom odvjetništvu da povede istragu protiv Tihomira Vagnera, dežurnog policijskog zapovjednika koji je bio odgovoran za zarobljenike, a dao je kljućeve okrivljenima. I "četrnestorica" odgovornih protiv kojih podnosimo Kaznenu prijavu - odgovorni su za zločine protiv čovječnosti. Kako se navodi u tekstu; osobna kaznena odgovornost i zapovjedna odgovornost.. Zdravko Heged i Josip Trogrlić krivi su što su u vojnoj akciji "Kameleon" koja je bila dodjeljena stožaru bjelovarskog SIS-a zajedno sa njihovim zamjenikom Josipom Hruškom, bavili se namještavanjem izbornih rezultata, razbijanjem nevladinih udruga, stranaka, pratili i špijunirali novinare i političke dužnosnike, lobirali za određene grupe, kao npr. HDZ-e, uhodili predstavnike Međunarodne zajednice, prikrivali ratne zločine, i bavili se civilnim pitanjim, od pretvorbe i privatizacije poduzeća, itd.

Rovišćnska "hunta" koje je na čelu general Mile Ćuk, pustošila je sve redom. Njegovi načelnici koje je on postavio, su zemljaci i "rođe" iz BIH-a, financijska policijs, SIS, PU MUP-a itd. Neslažemo se sa izjavom u Večernjem listu od 25.3.2000. godine, ravnatelja HIS-a (tajne službe) koji je i ubrzo poslije toga dao ostavku. Da od pregledanih 22 registra sa tisućama stranica dokumentacije o akciji "Kameleon" nije ništa protuzakonito pronađeno. Ukoliko naša ova Kaznena prijava ne nađe mjsto ili bude odbačena, obratit ćemo se Međunarodnim institucijama, odnosno sudu u Den Haagu, kao i drugim institucijama za ljudska prava. U Bjelovaru je ta skupina napravila više štete nego sve elementarne nepogode. Postoji osnovna sumnja, navodi se u tužbi, da je veliki dio sredstava pronevjeren - radi se o uplatama, a uplate su bile za pomoć i obranu Hrvatske. Dovoljno je reči što su oni imali 1990. godine od materijalnih dobara, a što sada imaju, svakome će biti jasno. Držimo ih odgovorne za sve što ih teretimo u ovoj Kaznenoj prijavi.

Bjelovarski SIS kao vojna služba nije se smijela mješati u civilna pitanja. Županijski list "Naše Vrijeme", bile su pristojne novine, one su nestale, jer vršen je pritisak na uredništvo i njihove suradnike od strane Trogrlićevog kuma Mladena Blaževića - Mlađe, današnjeg načelnika SIS-a koji nema nikakvu školu. On je dolazio u Uredništvo i prijetio...Luka Markešić kao zamjenik načelnika policije i poslije načelnik SIS-a, nije smio mješati se u pretvorbu i privatizaciju, te stekao razne brojne dionice. Sigurosno informativna služba (SIS) iz svojih "teških" arhiva sakrila je sve nezakonite radnje.

Zabrinjavaju nas ljudi koji su se u "Domovinskom ratu" obogatili, drže se velikim rodoljubima i "hrvatinama", a Hrvatskoj su nanesli štetu i ne zanima ih demokracija... Oni posjeduju luksuzne automobile, caffiće, ljetnikovce, dionice, ribnjake, i druge gospodarske komplekse. Iako su za sudove i zatvore, oni i dalje gospodare našim krajem, tj zavičajem, i bilogorom. Zakupivši cijele šume za lov na deset dodina: Ivica Todorić i Stevo Hitner, da se šire, jer to je sve njihovo. Treba upitati direktora Hrvatskih šuma Željka Ledinskog, kako je to moguće? Županija Bjelovarsko-bilogorska na sijednici skupstine nije donesla odluku da se šume dadu u koncesiju, nego mnogi vijećnici to nisu ni znali. Isto tako poduzeće "TAD" namješteno je Stevi Hitneru. On je u napadu na vojarnu "Vojnović" vodio svoju paravojnu skupinu, a i sam je bio pijan, pa je provalio u "robnu kuću" na Radićevom trgu, uzevši iz nje boce alkohola i pregršt šteka cigareta. Policajac Stevo Krnjak, rekao mu je; da to ostavi odakle je uzeo...

Vrijeme je da se iskontrolira sav novac koji je dat za obranu. Jure Šimić je napravio protuzakonito djelo, što je prikupljao novac za obranu Bosne i Hercegovine pod nazivom "Zajednica Vran" - Bjelovr. U Mjesnoj zajednici Prokljuvani, odakle je vozač Stjepana Mesića, dužnosnika HDZ-a, Ante Berić, prikupljeno je 71.970,00 HRD-a. Udruga "Štit" dostavlja Državnom odvjetništvu svu dokumentaciju i spiskove koje posjedujemo.

Izvršno viheće Skupštine općina konstatiralo* je 21. lipnja 1990. godine , da bi nešto manje od mjesec dana, Jure Šimić bio izabran za predsjednika, točnije rečeno 18. srpnja 1990. godine. Potom on ide odmah rušiti rukovodstvo drvno-prerađivačke industrije "Česma", te stavlja sve svoje ljude; "jančare", koji dolaze u posjed, lako stečene imovine, i dionica, i svega drugoga. Oni su izvršili pljačku. Poduzećem drma obitelj "Mamić", a oni koji su im to omogućili imaju isto korist.

U dokumntu od 1991. godine u kojem se naređuje uhićenje dvojice tada najodgovornijih ljudi: Stjepna Budinskog i pukovnika Želimira Škareca, isto tko:Josipa Tomšića i Juru Šimića. Što su krivo rukovodili, tj. podvrgli se samovolji, odnosno neposluhu.. Isto tako general Mile Ćuk, bivši zapovjednik 1. gardijskog zbora ispitan je 7. srpnja 2001. godine u Vojnoj policiji u Zagrebu, gdje je posve neočekivano otkriveno tko je organizator ubojstava i noćnih streljanja. On kao glavne krivce optužuje Juru Šimića i Stjepana Budinskog. Budinski i Škarec, 1991. godine u jesen bili su pritoreni u Bjelovarskom okružnom zatvoru.

U akciji čišćenja "Bilogore", točnije u Velokoj Peratovici, gdje se u školi nalazio improvizirani* zatvor u podrumu. U četvrtak na noć 31. listopada 1991. godine, ubijeno je petero ljudi. Možda bi nešto više o tome znao reći Ivan Cindrić iz Pavlovca kod Velikih Zdenaca - koji je sudjelovao u osvajanju tog područja kao vojnik ZNG-e. Krdinirane akcije - večinom pogrešno su se vodile. Zbog toga su nastale nesagledive štete. Božo Plazonić, bivši komercijalni direktor "Cromaxa", i "jaran" od Jure Šimića, danas ima svoju firmu za uvoz mesa, pod nazivom "BOMY-MAX", ti rodoljubi su čak 1980-ih godina nosili "crvene knjižice". Plazonić počeo je kao obični veterinar, a završio je u ovom ratu s debelim bankovnim računima.

U području obrane, uključujući uspostavljanje kriznih štabova, te preuzimanje civilnog nadzora u regiji i državnoj razini, zadaća tih vodećih ljudi, nije bila ni pibližna. Svašta se radilo samo ne ono što je trebalo. Zgrada koja je srušena od strane JNA, pogođena s tenkom nekoliko puta, izgorila je 29. rujna 1991. godine u ulici Matije Gupca br.39 u Bjelovaru, prilikom obnove, odnosno izgradnje, izmjenjen je projekt, i za Šimićeve i Ćukove, ljude napravljeno je 9 (devet) stanova. Za; Matu Sićaju, vozača iz Kutine, sad načelnika plicijske Uprave Bjelovar, Zorana Marasa, specijalca "Omege", Hamdiju Mašinovića, zapovjednika specijalne postrojbe "Omega", Đuru Šadeka, pročelnika Porezne uprave BBŽ,Mirka Kirina, i druge...

Nakon desetljeća "crne" vladavine HDZ-a, bjelovarsko pravosuđe, duboko je korumpirano, ništa ne poduzima da se procesuiraju odgovorni ljudi za; ratne zločine, kriminal, pretvorbu i privatizacihu, nelegalno bogačenje, prevare i druga kažnjiva djela. Ratni zločin nikada ne zastarjeva, pa stoga za njega se mora suditi i odgovarati, jer građani traže da pravda bude zadovoljena. Tražimo da se pristupi uhičenju Jure Šimića i drugih nabrojenih u ovoj kaznenoj prijavi. Šimić je naj-odgovorniji za područje Bjelovarsko-bilogorsku županiju, Koprivničko-križevačku županiju i dijela; Podravine, Slavonije, Moslavine... On kao predsjednik svih Kriznih štabova bio je dužan voditi brigu, a ne iza sebe ostaviti "groblja", razne nepodopštvine. Temeljem Odluke glavnog Kriznog štaba, koji je bio u Bjelovaru, kojega je bio predsjednik, Jure Šimić, oformio je Komisiju za procjenu "ratne štete", a novac, stavio je u džep, i nepravedno ga podjelio.

Josip Kurtak, kao gradonačelnik Bjelovara dopustio je da se u gradske stanove usele Šimićevi ljudi, koji po nijednom kriteriju to nisu imali pravo. Tražimo od državnog Odvjetništva da preispita masakar civilnog stanovništva u Peratovici u srpnju 1992. godine. Tražimo od županijskog Državnog odvjetništva daistraži kako je Mile Ćuk kao načelnik SZUP-a, i kao čovjek Josipa Manolia - Jože (Ravnatelj SZUP-A),odradio posao za njega, što je dobio čin generla, on je iskoristio "Domovinski rat", da pod okriljem kaosa*, bez naloga, njegovi ljudi ulete u kuću primarijusa dr. Rudolfa Miculinića, koji je vodio iskapanje leševa u šumi "Lug" kraj Bjelovara, te su mu zapljenili sve zapisnike, tj. službene zbilješke. Ćukoviljudi otpeljali su s kamionima sve kosti i posmrtne ostatke, i predmete za zagreb. Da potsjetimo da u to vrijeme Josip Manolić obnaša nekoliko visokih državnih dužnosti, on je i Predsjednik svih Kriznih stozara u Republici Hrvatskoj, itd. Ni danas se nezna gdje su kosturi i sve drugo završilo, da li nasmeću, ili u kamatoriju.. No, posmrtni ostaci trebali su ostati u kosturnici u šumi "Lug" kod Bjelovara. To nije ostavljeno zna se iz kojih razloga. Sada da Međunarodna zajednica za istraživanje ratnih zločina dođe istraživati ne bi našla ništa. Postavljamo pitanje; Gdje je film što je SZUP snimao prilikom eshumenacije*, gdje su posmrtni ostaci 280 žrtava, među kojima su bili žene i djeca, muškarci, civili, zarobljeni vojnici: domobrani i ustaše. Ovdje su sakriveni ratni zločini iz 2. svjetskog rata, koje je počinio Josipa Manolić kao glavni zapovjednik OZN-e (Odjeljenje za zaštitu naroda), na bjelovarskim prostorima bez suđenja dao je poubijati ljude. Kada će se početi kažnjavati zločini od 1943-1945. godine što su ih počinili; partizani, socijalisti i komunisti i njihovi pristaše. Ako je to učinjeno u ime Antifašizma, kada se je jedna Država NDH rušila, poubijali ljudi, a obečvano da će se napraviti bolja država, a to nije učinjeno, što je i ovaj poslije rat dokaz. Bjelovar je vezan uz zločine antifašističkih snaga, da bi opet jedni te isti ljudi došli na vlast 1989. godine tobože u stvaranju "nove" hrvatske koja ima dići.

Najveći broj počinitelja ratnih zločina iz redova NOR-a već je umrlo, ali ima onih koji su još živi i trebaju odgovarati. Mile Mršić - Bićo, partizanski koljač - čiji se spomenik i grobnica nalazi na starom groblju u Bjelovaru, ubijao je svoje žrtve nožem ili udarcem malja*, baco ih u jamu...Sramotno je, kako danas, isti ljudi dam vode politiku, njihova djeca i unučad obilaze grolja i spomen obilježja 2. svjetskog rata, a oni su ih poubijali. Dočekali smo i to da Ivica Račan, Zlatko Tomčić, Zdravko Tomac, "Veliki-Komunisti", sada su veliki doljubi, obilaze; Blajburg, Jazovku, i druga mjesta partizanskih zločina, polažu vijence i pale svijeće i drže "lažne" govore.

Josip Manolić je kriv za teška kaznena djela, kao predsjednik UNS-a i šef svih Kriznih štabova za Hrvatsku, on je 1991. i 1992. godine, znao za kriminalna djela, za likvidacije bjelovarskih vojnih zarbljenika i civila. Isto tako bio je umješan u sva nedjela i u ovome ratu. On je imenovan za člana Nazornog odbora "Ilirija banke" u Varaždinu, su njezine dionice pretočili u ŽKZ "Cekin", vlasnika Janeza Tobijasa. U tu aferu umješan je i Radimir Čaćić, Dean Košutić, unuk pedsjednika Tuđmana, i drugi. U toj istoj (banci) "Cekin" Mati Šipraku bili su omogućeni nelegalni krediti, odnosno tu je založio srpske kuće..

Zašto su ukinute komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava 2. svjetskog rata. U Bjelovaru je dosada popisano 2700 žrtava. (Garešnica 400, Čazma, Donji Mosti,...) Partizani ponovo uvode pravni poredak - tavadi pa vladaj. Novo izgrađena obilaznica, koja se sjeće, sa magistrale Bjelovar-Đurđevac, preko livada i šuma, (ulaz) Kupinovac preko Zvijerca-Kokočevca i Predavac (izlaz). Nova obilaznica koju je Mile Ćuk započeo sa teškom mehanizacijom HV-a ravnati, pokrijo je grobove oko 500 hrvata poubijanih 1945. godine. Iz zrušene šume otpeljano je tisuće i tisuće kubika prvoklasnog drveta. Kada je bilo povika da njegova vojska i pajde iz sela Rovišće, nemogu graditi cestu, poslije kada je sve sravnato, dato je da obilaznicu dovrši "Kamen-ingrad" vlasnika Vlade Zeca, koji je iskoristio bjelovarske autoprevoznike i poduzeća. U tu aferu umješana je i gradonačelnica Đurđa Adlešić.

Šutnja ne služi istini, niti pravdi, koja nas može voditi. Cijeli narod je pao u bijedu, da bi opet ponovo bivši komunisti živili - a nikome za ništa ne odgovarali. Manolić je javno iznesao tvrdnju; "da nije bilo pripadnika UDB-e ne bi bilo današnje Hrvatske". Narod bez pamčenja. Gašenjem komunizma u Europi, UDB-a je rekla; "nemogu tek tako ustaše doći i preuzeti hrvatsku, nego treba nametnuti nekoga iz nutra, nekoga tko je bio komunistički general, koji će biti prihvatljiviji i samim komunistima. On će se predstaviti kao veliki domoljub - Hrvatina". Gdje su sada milijuni kuna? Kako su komunisti postali fašisti? Eto i za vrijeme komunizma Josip Manolić uvodio je pravnu državu - streljanjem. Konačni rat u Jugoslaviji prethodio je: Ustav SFRJ-a iz 1974. godine. Vidi se Tuđmanov i Manolićev status u ratu II. svjetskom i Domovinskom, jedan je napunio Čazmanske šume, a drugi Bjelovarske. Pa su ponovo došli na vlast, tj. s vlasti nisu nikuda ni otišli. Kada je Hrvatska krenula u demokraciju, zna se zašto nije donesen Zakon o Lustraciju. Oko Čazme postoji devet masovnih grobnica iz 2. svjetskog rata, u kojima leže dosada otkrivenih 563 žrtve, od studenog 1943. godine. Partizanski koljči i Udba su stvarali "ponovnu" Hrvatsku.

Mile Ćuk, je dao sagraditi autocestu preko grobova hrvata - novu obilaznicu br.2, jer prva koja je rađena i utrošeno je u nju 6. milijuna kuna za 6 kilometara ceste koja sada leži u "šašu". Nakon završetka 2. svjetskog rata, partizani su nemilostdno streljli veliki broj zarobljenika.

Predlažemo Županijskom državnom odvjetništvu da napravi temeljnu istragu i reviziju sve dokumentacije, odnosno rešenja o dodjeli stanova. Za vrijeme ratnih zamračenja Mile Ćuk otpeljao je iz Bjelovara jedan radar za zračno motrenje, koji je instaliran na Zagrebačkoj gori, grugi je ostao tu, kojega je htio otpeljati, ali nije imao ljude tko će "radar" rastaviti i ponovo sastaviti, te transportirati za Zagrab. Radio bjelovar nas je to cijelo vrijeme, zabavljao sa rodoljubnim pjesmama, a objavio je u vijestima (drugi dan) o pucnjavi i hvatanju odbjeglih Srba, kod rijeke Česma. Ćukovih lažnih invalida "Domovinskog rata" u našoj županiji ima oko 400, od kojih, večina njih u reviziji, nije ostala bez "lažne invalidnine", nego im je on još skupa zajedno sa pukovnicom Ivom Pašalić, za vojna stambena pitanja podjelio 50 stanova, novo izgrađenih na Radićevom trgu u Bjelovaru. Mile Ćuk je dao postaviti u parku na Trgu E. Kvaternika, spomenik palim borcima za Hrvatsku, a na njega, dao upisati imena od njih "tristotinjak", 70% (posto) ih je mistifikatora*. Na spomeniku su se našla imena ljudi koji su umrli prije rata, onih koji su poginuli u prometnim nesrečama, ili umrli od alkohola. itd. Naša stvarnost je: pokradena, razrušena i opljačkana regija - Bjelovar. Dok se je na ratištima ginulo, ležalo u ovovima: Šimićevi, Ćukovi, Markešići, Trogrlići, Pranjići, i tako redom - zna se, djelili bogastva sebi, stanove, čonove, funkcije, dionice raznih propalih poduzeća... Ti ratni profiteri i psi rata, upropastili su cijeli narod. Sramotno je da se danas to pokušava sakriti. Mato Šiprak koji u životu nikad nije ništa radio, nema jedan dan radnog staža, onapređiva se u čin bojnika, te daje na raspolaganj 55. samostalni bataljun. On šalje svoje ljude na ratište, u kamionu, ravno u "ćetničko gnjezdo". Kada vojnici s kamiona silaze, odmah ih je poginulo osam. Ili Marijan Tulić koji zapovjeda svojim ljudima, ne samo što pogađaju kapelicu, gdje ginu tri žene, nego pogađaju nekoliko puta bjelovarsku Opću bolnicu.

Pitamo zašto Jure šimić i ostali osumnjičeni, šalju ljude da ratuju u BiH-a, npr. Mr. Božidar Čohar, za vrijeme Domovinskog rata, što je radio u susjednoj zemlji od 1.11.1991. do 13.12.1992. godine. Božidar Čohar rođen je 16.8.1955. godine u Pakracu, a od 1979. godine radi u Medicinskom Centru Bjelovar, gdje i živi. Kao član HOS-a uključio se je u 6 Bataljun HOS-a "Marijan Baotić" u 109. Brigadu HV Vinkovci, te pelazi na dužnost u 4. Bojnu 139. Brigadu HV-a, koja se prebacuje u Bosansku Posavinu. Pod zpovjdništvom generala bojnika dr. Ive Prodana. Božidar Čohar postavljen je u 108. Brigadu HVO-a Brčko, gdje obnaša dužnost načelnika stožara. Organizira zapovjedanje HOS-ovim postrojbama na mjestima sjevero-istočne Bosne, Tuzlanskim HOS-om i 107. Brigadom HVO-a. B. Čohar je unaprijeđen činom pukovnika HOS-a i pričuvnim satnikom HV-a.

Večinom iz Bjelovara su bili osumnjičeni za teška nedjela na Okružnom vojnom sudu u Bjelovaru, za BiH-a, oni su napvili kažnjiva djela; krađa oružja, krađa civilne imovine, auta, strane i domače valute. Vojni sud u Bjelovaru teretio je; Željka Babića, Darka Kutanjec, i tzv. "Čamac", i drugi, za ubojstva u Mostru. Kada su poginuli HOS-ovci i general Kraljević.

Deset sela u našoj županiji još i danas stoje razrušeno i zapaljeno. Sela nisu obnovljena; Ceremušina, Gornja i Doljnja Vreska, Mali i Veliki Bastaji, itd. Trgovca oružem i glavnog švercera Mirka Hajdinjaka iz Velikog Grđevca, međutim navodno su našli ubijenog 1992. godine u selu Vreska u miniranoj kući. Pričalo se je da je suradnik KOS-a i da ima skladište ispod zemlje u "Doljanima". Za vrijeme rata i zamračenja određene grupe ljudi zloupotrebljavali su maskirnu vojnu uniformu - hrvatske vojske. Jedan civil Milenko Milanović zvani "crni Mile" i dvojica sudionika "Domovinskog rata" koji nisu bili više u postrojbama HV-a. Darko Kutanjec i Ante Vranjić, koji su dolazili u sela i mlatili Rome, te utjerivali dugove..

Slijedom ove kaznene prijave postavlja se i pitanje ratne štete, za minirane i porušene kuće. Npr. u Maloj Prespi u svojoj kući je u krevetu ubijen s bombom Nikola Blagojević, kojemu u noći bomba je bačena kroz prozor. Nikada policija nije rasvjetlila slućaj kada je nađen ubijen, tj. bačen u riječicu "Plavnićku" muškarac između 50 i 60 godina starosti. Njega su našle dvije mještanke koje su tuda prolazile. Čovjek je navodno ubijen samo zato što je na sebi imai SNB košulju JNA, on je bio Hrvat, zvao se je Josip. Sve što o njemu se zna: da je bio izbjeglica i viđen u gradu Bjelovaru u "košulji". Taj slućaj se je desio 1997. godine.

Teško je naći u našem gradu firmu koja pozitivno posljuje. Napuštenih prodavaonica i obrtničkih radnji je sve više. Arhitektura i fasade u gradu se osipaju. Iza zapuštenih fasada, u stanovima i kućama građani sve teže žive. I danas Šimićevi ljudi u policiji kroje "pravednicima" budčnost, a to su; Dražen Tirić, Dinko Gale, Kenig Darko, Siniša Babić, Darko Ileković, Đuro Kalinić, Josip Gavranović... Večina od njih jedva ima završenu osnovnu školu, a inspektori su, koji svoj posao ne rade kako treba, nego odrađuju prljave poslove. Da pravda profunkcionira, nikada ne bi više radili u policiji. Cjeli Bjelvoar zna kakve oni sve rade gluposti, pod okriljem državne službe. I danas se zbog toga postavlja pitanje: koliko je policja nemočna da se nosi sa problemima, odnosno da ih rješava. Ti policajci bave se "reketarenjem", osvečivanjem, itd. Oni štite i ljude koji su izvan zakona. Uzmimo naprimjer da inspektor Đuro Kalinić koji je često u policijskoj čeliji obilazio zatvorenike JNA, koji su tu dovedeni. Kaže da im je donosio "cigare", a znaju svi da ih je tukao, a posebno svog nekadašnjeg kolegu Milorada Đorđevića "Đoku", s kojim je radio, prije rata, u poduzeću "Sigurnost" koja se je bavila zaštitom imovine. Njih dvojica bili su portiri.

Pod sumnjivim okolnostima izgorilo je najveće skladište, u kojemu je bili oko 300 000 tona sireva. U mliječnoj industriji "Sirela" Bjelovar, to se je desilo 1992. godine, kako bi se sakrio manjak, odnosno prikazalo kako je to izgorilo, te je naplačeno od osiguranja. Poslije je "Sirelu" nasljedio tajkun* Luka Rajić, njegova tvrtka LURA d.d. Isto tako je izgorila 1997. godine škola bjelovarske Gimnazija. Požar je bio podmetnut, a materijalna šteta je oko 1.650.000,00 kuna. Počinitelji nikada nisu otkriveni. Navodno je to učinio sin od bivšeg načelnika policije. Sve je čudno da; "nitko nije nikada otkriven", a materijalne štete u ogromne.

Još 1997. godine, anonimni saborski zastupnik je otkrio Branku Stojkovićuda bivši župan Tihomir Trnski je namjerno ubijen, odnosno da na njega je izvršen atentat. Koji je poginuo 15.5.1994. godine u avionskoj nesreći. Zastupnik kaže: "Tihomir Trnski je bio pošten čovjek i previše je znao. Činjenica je, da njemu mogu zahvaliti roditelji i rodbina vojnika koji su stradali u selu Kusonje, jer njegovim zalaganjem otkrivena je nakon nekoliko godina, "masovna grobnica" osamnestorice. Zastupnik također kaže; "Ja sam osobno bio u Komisiji koja je obišla Mali Vučjak, tj. šumu koja se nalazi na 1 286 metara nadmorske visine. Vidio sam tamo sve, teren i letilicu. Te rekao je da je laž da bi to mjesto bilo paćeno učestalim maglama i kišom, nego se radi o tome što je Hrvatska vojka za protuzrčnu obranu pogriješila. Te srušila avion CESN-u 172 Rocket.

Tako je stradao i dr. Anđelko Višić i drugi s njime, u pucnjavi između ZNG-a i policije MUP-a, koji se na terenu nisu prepoznali. Za sve to treba odgovarati Jure Šimić šef Kriznog štaba i ljudi koji su ga okruživali. Više žrtava je palo u pretvorbi nego u Domovinskom ratu. Knjiga od Darka Petrića, ekonomiste i analitičara, "Kriminal u pretvorbi", navedena su i poduzeća iz naše regije. Mile Ćuk glavni "gubernator" ovog kraja, i njegovi zemljaci iz Buškog blata i Rame, žive u Općini Rovišće kraj Bjelovara. Ćuk je sebi potpisao dokumente o ranjavanju i invalidnosti. On je kao dokaz o ranjavanju na "Barutani" kraj koje sad prolazi njegova "Famozna obilatnica", i gdje se nalazi spomen groblje, ističe da je 29. rujna 1991. godine, nakon eksplozije, bio odgurnut od radijacije* u leđa, koja ga je odbacila, te je zadobio bolove u leđima. Ljudi koji su napadali na "Barutanu" tvrde da Ćuka uopće nigdje nisu ni vidjei. Da on tamo nije ni bio. Tako objavljivanje imena 18. hrvatskih generala, od strane ministra MORH-a Ivice Pančića, na spisku se nalazi i ime M. Ćuka. Grad Bjelovar u povodu 10. Obljetnice Domovinskog rata 29.9.(1991-2001. godine), gradonačelnica Đ.dlešić dala je napraviti izložbu u gradskom muzeju - Bjelovar, i oštampati plakate na kojima je Trogrlić kao glavno borac u ratu. Na brojnim ratnim fotografijama u muzeju nalazili su sr: Mato Šiprak, J. Trogrlić, J. Šimić, M. Ćuk,... Da posjetimo, Šimićev režim je dozvolio "etničko čišćenje", i druge nezakonite stvari.

Da se ne govori kako je sramotno "lansirano pismo", kako bi se skinula odgovornost - ljudi koji trebaju odgovarati. Pismo je na godišnjici"Barutane" 29.9.1991. - 29.9.2002.godinr pročitao Miro Porobić , viječnik u gradskoj upravi i član HSLS-a. On kaže: "nikakvi generali, nikakve specijalne postrojbe nisu osvajale "Barutanu", to su učinili mali ljudi, nas tridesetak običnih građana, koji u došli radeći iz druge smjene." Porobić je i prije okrivio Ćuka da je prevarant, lažni invalid, i profiter rata. Svi mediji prenesli su taj govor, tj. pročitano pismo na "Barutani". Smatramo da su takve izjave manipuliranje s građanima i hrvatskim vojnicima. To pismo je sramotno i montirano, to je čin kako bi se izbjegla odgovornost, odnosno kako bi se amnestirali* grijehi, i abolirala* svaka daljnje istraživanje. Četrnestorica koju teretimo krivi su po odgovornoj i zapovjednoj odgovornosti, a sve je navedeno u ovoj Kaznenoj prijavi.

Poslije kada je došlo do obračuna u samim redovima HDZ-a, jedni druge su počeli okrivljivati, tko je što ukrao, prava stvar je bila svađa oko "ratnog plijena". Mile Ćuk s druge strane hvali kako je on zaslužan oko osvajanja bjelovarskih vojarni 1991. godine. Čak je i snimio film koji je trebao biti prikazan na Hrvatskoj televiziji u proljeće 1997. godine, dokumentarac o "Bjelovaru u Domovinskom ratu". Šteta što domaća javnost to nije imala vidjeti - najspektakularniju scenu; skok generla Mile Ćuka iz helikoptera u dvorište kasarne JNA u Bjelovaru.

Svaki put Mile Ćuk kada je došao iz Zagreba, napravio je u Bjelovaru neku glupost. Njegova vizit karta je bila: "vi znate tko mene šalje!". Mile Ćuk je do 1989. godine bio anonimni radnik bjelovarskog PPK-a, danas je ukrašen mnogobrojnim odlikovnjima i činovima. Kada se je poslije postavilo pitanje odakle njemu diploma škole s Visokim obrazovanju dip. ing. prometa, i kada se postavilo pitanje "koja je njegova" srednja škola? Rekao je da je išao u bjelovarsku Gimnaziju. Kada se je to poćeo istraživati, u "mah" je izgorjela Gimnazija, ta bjelovrska "elitna" škola. Arhiva u Gimnaziji više nije postojala, kao i sve drugo. Tu je bila prva politička škola za visoke "Komunističke" dužnosnike.

General Mile Ćuk bio je na Skupštini nogometnog kluba NK Bjelovar 15.9.1995. godine izabran za predsjednik, a tri dopredsjednika su; Luka Markešić i Ivan Butković, Drago Sušec..

Sve skupa je poginulo "tridesetak" ljudi na "Barutani", ili točnije rečeno 12 hrvatskih vojnika i 21 vojnik JNA. Eksplodiralo je oko 144 tone eksploziva i streljiva. Tko je naredio napad na "Barutanu"? Te se time ugrozio život građana Bjelovara, jer da je vatra uhvatila i drugi dio skladišta, Bjelovar bi se zrušio od potresa, koji bi izazvala radijacija*. Pročitano Porobićevo pismo smatramo teškom laži. U povodu obilježavanja Dana oslobođenja Bjelovara UHDDR je organizirao sedmi put Mimohod pobjednika koji okuplja udruge proistekle iz Domovinskog rata, predstavnike Hrvatske vojske i Policije, Grada i Županije. Nakon kratkih govora na Trgu Eugena Kvaternika u Bjelovaru odakle je svečana kolona stigla na "Barutanu" koja je udaljena od grada 5 kilometara. Na "Barutani" je prvi put održana i komemoratina sjednica Gradskog vijeća Grada Bjelovara. Govorio je vijećnik Miro Porobić : "Nikakvi generali, nikakve specijalne postrojbe nisu osvojile "Barutanu", učinilo je to tridesetak običnih, malih ljudi!"

S ovom Kaznenom prijavom tražimo istraživanje svih nepravilnosti koje su se dogodile u; GRAĐANSKOM SUKOBU koji je nazvan "DOMOVINSKI RAT". Mile Ćuk tvrdi da je 29.9.1991. godine prilikom eksplozije skladišta "Barutana", od detonacije bio žestoko odbačen, te dobio žestoki udarac u leđa, i ostao oštećene kralježnice. Od čega je postao trajan invalid. Nije ni slučajnost da je Mile Ćuk prekrojio granice međe, tako da je tablu sa oznakom Općina Rovišće pomaknuo prema gradu, odnosno stavio je prije "Barutane". Zna se - da on tamo živi. Tabla je uklonjena naredbom Gradske uprave.

Bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić toliko forsira uređivanje "Barutane" kao spomen podrućje, te dovodi na njega u posjet Lynn Montegomeri, suprugu od veleposlanika u Beogradu. Tu s njima se nalaze i "čudni" gospodarstvenici: Zdravko i Višnja Pevec, predstavnik Rotary kluba Bjelovar i dr. Zašto "Barutana"? Zato što je tu poginuo od Trogrlića brat. Mi građani nemožemo prihvatiti tezu za kolektivnu odgovornost - jer doći će dan, kada će se sva ova pitanja pokrenuti. Narod se nemože izejednačivati sa bezumljem. Samo iskreno promišljanje o ratnim zločinima može Hrvatsku izvesti na pravi put. Porobićev pričitani govor na tkz. "spomem području Barutana", je PILATSKO pranje ruku. Za takav čin, za nas građane "Barutana" ne može biti spomen područje. Nema razloga da se sve ono što je predstavljalo zloupotrebu ili kršenje ljudskih prava - ne sankcionira. Također Vrhovni vođa Oružanih snaga dr. Franjo Tuđman snosi odgovornost. Tražimo od Županijskog državnog odvjetništva istragu oko "Bautane" i npotrebnog pogiblja ljudi. Napominjemo da "Barutana" se nije smjela napadati, tj. pucati po njoj, i čak od 7.15 sati pa sve do 10.30 sati. Ne želimo biti opterečeni tuđim zabludama. Bjelovar je trebao nestati. Dr. Franjo Tuđman nas je htio žrtvovati za svoju povijest. Naročito Porobićev govor je obmana javnosti, guranje drađana u pakao, metanje hipoteke na njegova leđa, oslobađanje od osobne odgovornosti pojedinaca, zapovjedne, osobne i moralne... Činjenica da se tu radi protiv interesa građana, iskrivljuje povijest. Politički dezinformira. Narodu se govore laži, koje nisu korisne, samo su korisne za "one" koji ih iznose, ili bolje rečeno plasirju. Ova istraga o Bjelovaru u ratnim danima ne smije se zataškati. Inspektor MUP-a policije Bjelovar koji je radio raščišćavanju "Barutane" - Rajković, dobo je znao slućaj "Barutane", on je pod čudnim okolnostima izvršio samoubojstvo. A pušten je u javnost "vic" o tome kako je poremečeni Milan Tepić časnik JNA-a digao sam "Barutanu" u zrak. Te postao tako Srpski heroj. On ima ženu i dvoje djece, i zašto bi to učinio?

Josip Manolić kao Ravnatelj SZUP-a, a u to vrijeme šef svih Kriznih štabova u Republici Hrvatskoj, odgovoran je, za ovakva događanja i neuspjele akcije. Neuspješni rezultati pogubni su u zaštiti građana. Napadati i pucati po "velikom" skldištu eksploziva i streljiva 29. rujna 1991. godine nije bilo pametno. No, mi se solidiramo sa žrtvama koje su poginule na "Barutani", ali tuđom krivnjom. Odgovornost je odgovornost. Taj problem "Barutana" bi se definitivno riješio, bez problema, da su se prije oslobodile glavne vitalne točke, na "Barutani" bi vojnici JNA poslije izašli van sami i predli se. "Barutanu" nije trebalo dirati, nego je držati na udaljenosti pod kontrolom. Zbog toga što je loša bila organiziranost i neodgovornost to se je desilo. Zašto su sve službe s naše strane postojale: formirani Krizni štabovi, Civilni stožeri, vojska ZNG-a, policija itd. Pitamo: Što se danas na "Barutani" slavi? Tko je god činio ratne zločine mora odgovarati, nema veze tko to bio. Neželimo da se skriva nečija nestručnost i neodgovornost. Ručna bomba koja je pronađena 2002. godine, namjerno je na "Barutani" ostavljena, a o tome gradonačelnica priča, samo da se daje pažnja i razlog trošenja novaca u razminiravanje. (Vidi: Bjelovarac, 19.9. 2002. god. na str.2.) Sve je to povod, projekta, gradnje kapelice, stvaranja konpleksa, jer tu prolazi Ćukova obilaznica... Zato se tu troše ogromne količine novaca, iz gradske blgajne, i daju se koncesije raznim izvođačima radova. Čiji je to koncept* stvaranja mitologije i kome to ide u svrhu? Zašto se nakon 12 godina ide ponovno razminiravati "Barutana" i troši se još 700.000,00 kuna, kad tao više nema ni jedne bombe. Na ime tog spomen područje "Barutana", dolaze funkcioneri službenim vozilima, jedu se ručkovi, polažu se vijenci i pale svijeće..

Na Pakračkom bojištu 1991. - 1993. godine uhićen je Veljko Đakula srpski pobunjenik i zapovjednik paravojnih formacija. Njega su pustili Mile Ćuk i Luka Markešić. Zanimljivo je kako je Ćukova skupina puštala "velike Srpske zvjerke", a ubijala obične "grintavce*"? Tako je bio i slućaj uhićenja Željka Ražnjatovića - Arkana, koji je isto pušten. Veliki se pašavaju a mali ginu. Dana 30.6.1993. godine istražni Okružni sud u Bjelovaru podnio je zahtjev za provođenje istrage protiv Veljka Đakule, objavljena je potjernica zbog ratnih zločina. Danas Veljko Đakula slobodno šeće se po Hrvatskoj, urednik je Srpskog lista "novosti" u zagrebu. On polaže vijenac na spomen groblje Jasenovac 10. svibnja 2003. godine, u isto vrijeme kad polaže i vijenac predsjednik Stjepan Mesiću ime Republike Hrvatske. Glupo je da je Veljko Đakula , Haški svjedok, odnosno pokajenik koji je svjedoćio u procesu protiv Slobodana Miloševića, a kriv je za mnoga okrutna ubojstva i zlodjla što su se dogodila na našim prostorima. On je kriv za mnoga stradavanja civila, hrvatskih vojnika i policajaca.. U selu Batinka Rijeka nedaleko od Bjelovara, poubijani su hrvatski civili, i to mladi ljudi, koji su svezani s čeličnom živom, i potom s metkom u glavu poubijani. Isto tako poubijani su Srpski civili. Župaijsko državno odvjetništvo i u tom smjeru mora krenuti sa istragom. Četrnestorica protiv kojih podnosimo Kaznenu prijavu, kao važne osobe u odlučivanju, krivi su što su dozvolili da se podjele činovi, stanovi, krediti i druge razne privilegije. Nepojmljivo je, da Hrvatski ratni veteran koji je i pričuvni satnik, s činom "pilota", Zdenko Kučera, u životu nikada se nije vozio u avionu, a kamali vidio "borbeni" avion izblizine, hoda sa Karlom Srbićem, po "svima" spomen grobljima i polažu vijence. Gdje su stradali ustaše, partizani, i sad u Domovinskom ratu, itd. Po RJEŠENJU Ministarstva pravosuđa i uprave za izvršne sankcije Zagreb. Klasa: 730-11/97-06/31, URBROJ: 514-07-02/11-97-2 od (izdatog preslika) 06.02.1997. godine, PREDMET Zdenka Kučere iz KZ-ea: Prema podacima koji se vode u kaznenoj evidenciji ove Policijske postaje, Zdenko Kučera, sin Franje i Antobije, rođ. Širučka, rođ. 24.01.1026. god. u Novakuma, općina Dubrava, sa prebivalištem u Bjelovaru, Krste Frankopana 2a kažnjavan je i to: 1. Presudom Kotarskog suda u Bjelovaru broj; K.26/49 od 25.3.1949. godine kažnjen je zbog krivičnog djela NEDOPUTENE TRGOVINE, Nedopuštene špekulacije i Privredne sabotaže, na lišenje slobode u trajanju od 14. mjeseci. Raspolažemo sa podatkom da je kaznu izdržao, dok ne raspolažemo odatkom od kada do kada je istu izdržavao i u kojem tijelu. 2. Presudom Kotarskog suda Bjelovar broj: K-927/56-4 od 14.12.1956. godine kažnjen je zbog kriv. djela čl.197. KZ-a. na kaznu zatvora od 4. mjeseca, uvjetno na 1. godinu. 3. Presudom Kotarskog suda Bjelovar broj: K-893/57 od 30.10.1957. godine kažnjen je zbog krivičnog djela čl. 183 (BLUDNE RADNJE) KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od 6. mjeseci. Kaznu izdržao, ali nam nije poznato od dada do kada i u kojem tijelu. 4. Pesudom Kotarskog suda Bjelovar broj; K-216/62 od 15.5.1962. god. kažnjen je zbog kriv. djela iz čl. 170 st.1 KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Nije nam poznato od kada do kada je istu izdržavao i u kojem tijelu. (Žig i potpis: ZAPOVJEDNIK Stjepan Benčak

Isto tako postoje dokazi Ureda za obranu Bjelovar, nčelnika Ivana Ćurić da je zloupotrebio ovlasti i položaj. Nezakonitim radnjama materijalnog iskorištavanja sredstava HV i drugih organizacija. Prilikom stjecnja materijalne koristi, pritom kao dokaz, dao lažnu dokumentaciju, i postao invalid Domovinskog rata. Novo postavljeni Ravnatelj bjelovarske Gimnazije prof. Darko Balsžin, sa učenicima škole dao je zapaliti oko 1500 knjiga. To djelo osuđujemo i smatramo kao kulturni "knjigocid". Te na bjelovarsko područje došlo je iz inozemstva mnogo šlepera kamiona humanitarne pomoći, od: lijekova, hrane, materjalne i tehničke opreme i dr, sve je to večinom pokradeno. Blago Nikić iz MZ "Trojstveni Markovac" odnesao je iz vlasništva mjesne zajednice dvije automatske puške, koje su se u ratu koistile za sražu na barikadama. Na barikadi u Selu - Klokočevac, gdje barikada nije ni trebala, Tomislav Raknić zvani "Tomo", ubio je 25 godišnjeg dečka iz pištolja. Za to nedjelo nikada nije odgovarao. Isto tako na barikadi Križevačka cesta i Hrgovljani došlo je do međusobnih obračuna, tj pucnjave, i ranjavanja. Ivan Markešić, pukovnik HV-a, u tjeku završetka rata, porazbija je desetke srpskih ugostiteljskih objekata, pa nekih i hrvatskih. A račun za rušenje kuća koje na kraju će morati pltiti hrvatska država, treba poslati Markešićevima, Ćukovima, Trogrlićevima, Pranjićima, i tako redom.

Što se tiče stanova koje je Jura Šimić kao predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina podjelio, svome klanu, iz Zagreba je reagiralo MINISTARSTVO PRAVOSUĐA I UPRAVE Klasa:371-01/92-01/0572, Ur.broj: 514-05-02/8-92-2 (Zagreb,16. rujna 1992. godine. Da komisija treba popisati prazne stanove i napuštene. I o dodjeli stanova da se napavi spisak, i kome se daju na korištenje. Državno Županijsko odvjetništvo treba pžljivo ptegledati rješenja izdata u ono vrijeme, a stanovi su zadržani. Predsjednik za stmbena pitanja bio je Šimić, koji je potpisivo sumnjiva RJEŠENJA.

Dana 17. lipnja 1995. godine, Hrvati iz Melburna (AUSTRALIJA) Ogranak Clifton Hill darovali su za Obnovu pakračke bolnice 8.192 dolara. Danas određeni ljudi, a bili su glavni ljudi i bivšeg Jugoslavenskog sistema sebi daju sva priznanja, obilaze počasna mjesta, spomen grobnice, i sve ostalo. To su bivši - komunisti: Ante Rade, Stjepan Grula, Miroslav Čačija,.. Stipe Pnjić, satnik HV-a 17. lipnja 1995. godine pozdravio je skup u na 50. obljetnii stradanja Hrvata u šumi "Lug" u ime 1. hrvatskog zbora i general - bojnika Mile Ćuka. Šogor od Ćuka, jedan balonja drži tu govore. Dok drugi dan 18. lipnja 1995. godine nedaleko od Bjelovara, u selo Nova Rača dolazi Josip Manolić - Joža, i osniva ogranak svoje stranke HND-a, na osnivačkoj skupštini nazoće; fra. Tomislav Pavao Duka i Stjepan Mesić. Na spomen žrtvama u "Lugu" viđeni su bivši istaknuti komunisti i partizani, njihova djeca i potomci. Okupljeni kod Velikog križa su: Zdenko Kučera, predsjednik izvršnog izbora HRV (Hrvatskih ratnih veterana), te monsinjor Franjo Bosnar, župnik sv. župe Bjelovar. Oni su obilježavali 15.lipanj, dan početka pogubljenja Ustaške i Domobranske vojske, civila, tj. Hrvatskog naroda u okolii Bjlovara 1945. godin.

U aleji 13. na bjelovarskom novom groblju "Borik", sa zakopanim četnicima nalaze se i hrvatski branitelji. Npr. Tadija Markić koji je nestao u selu Kusonje 8.9.1991. godine, na groblju "Borik" je sahranjen. Njegova nevjenčana supruga Nada Jakoliš - Markićiz Bjelovara, tražila je dva puta eksuhmenaciju i to preko Zagreba, nije joj dozvoljeno otkopavanje. Ona zna tačno gdje se nalazi grobište, Tadije, a nemoćna je.

Zdenko Kučera, predsjednik Hrvatskih ratnih veterana (HRV), čovjek je i suradnik UDB-e, nikakav bivši "Ustaša", kako se on propagira. Da je žrtva, i bivši zatvorenik, komunističkog Jugoslavenskog sistema. Đuro Posavac predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, prije nego što je umro, iz spisa registra izdvojio je Rješenje o Zdenku Kučeri, koje nam je osobno predao.

Zorica Posarić, majka poginulog hrvatskog vojnika u Selu Kusonje. Dana 08. rujna 1993. godine je išla sa delegaciom položiti vijenac na spomen kuću u Kusonjima. Tada su poginule tri osobe, a gospođa Zorica Posarić, ostala je teško ranjena, od nagazne "oskočne" mine. Kaže se da je teren dan prije toga bio pregleda. I za taj slučaj odgovorne su osobe koje se navode u ovoj Kaznenoj prijavi.

Dok se kao navodno vodio rat za Hrvatsku, radila se je privatitizacija državnih poduzeća: "Tehnika", "Kopexport", "Intermont", "Tehnogradnja", "Bjelovarske ciglane", "Tvornica Traktora", Bjelovarski vrt", "TAD", "Fenor", "Česma", "Sirovina", "Univerzal", "5. Maj", "Bilogora", i

KILOGRAM HRVATSKOG OBRAZA ZA PIŠLJIVIH JEDNU KUNU

crostojkovic | 03 Februar, 2013 17:45

Korupcija je postala prvorazredno političko i društveno pitanje!

Imena i prezimena liječnika koje USKOK istražuje zbog primanja mita.

Pod istragom je "tvrtka Farmal"

:Crna lista: 76 osoba

1. Dražen Dedi, Varaždin, Predsjednik Uprave Farmala

2. Jasna Majhen, Sesvete Ludbreške, članica Nadzornog odbora Farmala, financijska direktorica

3. Siniša Vujaklija, Pisarovina, regionalni direktor jug

4. Dragutin Ćaleta, Osijek, direktor, sjever

Trgovački putnici Farmala:

5. Sanjin Kapetanović, Rijeka

6. Rino Rančić, Sinj

7. Petar Barbarić, Split

8. Dražen Belovari, Osijek

9. Jasenko Rafajec, Varaždin

10. Davor Pavošević, Rijeka

11. Mirna Žakić, Zagreb

12. Ana Brestovečki, Zagreb

13. Elma Jurić, Stobreč

14. Ivona Bahnik, Zagreb

15. Sunčica Vrhovec, Podbrđe

16. Marina Žuža, Posedarje

17. Lana Lončarević Jadrešić, Biograd

18. Sonja Posarić, Slav. Brod

19. Ines Dušanić, Umag

20. Daniela Ivanišević Mišura, Split

21. Ivana Ivanušić, Donja Reka

22. Margareta Karlović, Rijeka

23. Ana Puž, Koprivnica

24. Blaženka Hodak Horvatin, Ivanovec

25. Katarina Božičević, Odra

26. Ante Skender, Lovreć

Liječnici:

28. Mirjana Atlagić, Vodice

29. Dušan Mandić, Split

30. Ljiljana Horvatek, Zagreb

31. Mithad Ćerimagić, Dubrovnik

32. Valerija Rozić, Zadar

33. Zoran Čorić, Čepin

34. Aida Delić Smrekar, Zagreb

35. Milan Dropuljić, Zagreb

36. Jelena Lizatović, Zagreb

37. Ljiljana Lipovac Francuz, Zagreb

38. Željko Dodik, Bošnjaci

39. Nediljka VUković, Rijeka

40. NataŠa Oros Delić, Bjelovar

41. Darko Lacković, Sikirevci

42. Miroslav Šabijan, Medulin

43. Vijoleta Šabijan, Medulin

44. Chaouki Ayoub, Zagreb

45. Tonica Lah, Krk

46. Nives Topolnjak, Trnovec

47. Tamara Ćućić, Rijeka

48. Milka Paradžik, Split

49. Sandra Kazija, Zagreb

50. Veljka TurkoviĆ, Kutjevo

51. Aurelio Cohen, Knin

52. Dragica Čavka Divković, Kaštel Lukšić

53. Dunja Bagatin, Zagreb

54. Anita Radinković Herceg, Dubrovnik

55. Denis Bruketa, Zadar

56. Željko PritiŠanac, Belišće

57. Ksenija Tomac, Brinje

58. Srećko Margetić, Brdovec

59. Ana Tunjić Ćaleta, Vinkovci

60. Štefanija Kukec, Varaždinske Toplice

61. Alemka Sobol Redić, Labin

62. Miroslav Šimunić, Zagreb

63. Ada Komen Čorić, Poreč

64. Ana Silić, Split

65. Dario Čurik, Zagreb

66. Miloška Vidović, Rijeka

67. Đuro Pervan, Čakovec

68. Nada Šušnjar, Metković

69. Đurđica Bešlić, Požega

70. Mensura Duraković, Dubrovnik

71. Nenad Rkman, Korčula

72. Ivan Barbir, Opuzen

73. Mario Čurlin, Konavle

74. Darko Granić, Makarska

75. Kristina Host, Zagreb

76. Slavica Gabelica, Stobreć

77. Teo Depolo, Dubrovnik

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8

DOŠAO U BJELOVAR I IZ NJEGA OTIŠAO

crostojkovic | 03 Februar, 2013 14:54

ILIJA BLAŽEVIĆ PO ZANIMANJU MESAR RADIO JE U BJELOVARSKOM CROMAXU

(BRANKO STOJKOVIĆ s desne strane)

ILIJA BLAŽEVIĆ IZ PIŠTOLJA JE UBIO SVOJU MAJKU U BRČKOM (BIH) I NA TAVANU POSLIJE SE OBJESIO.

Doselio je iz Bosne u Bjelovar negdje 1980. godine, te zaposlio se u mesnoj industriji Cromax. Uglavnom vodio je postanarski život, pomalo se je zanimao za sport, tj. nogomet... Htio je biti narodni pjevač ali muzika mu nije išla. U ratnim danima 1991., se je stavio JNA na raspolaganje, a iz Bjelovara otišao u četnike sa prvim konvojom jugoslavenske vojske. Kada je yugo-armada s tenkovima napustila Bjelovar. Njega je sa sobom povukao jedan mladi vodnik JNA.

Jednom prilikom dok je bio u Bjelovaru, a to je bilo za bivšeg sistema SFRJ, on se je potukao caffe baru 7., (čiji vlasnik je bio Željko Jandroković) sa Brankom Stojkovićem, od kojeg je dobio batina... Tom tipu baš nije sve štimalo u glavi. Iliju Blaževića neki u Bjelovaru su znali zvati "Nikola".

NAPOMENA: IZVOD IZ KRIVIČNIH PRIJAVA OPTUŽENIH ZA RATNE ZLOČINE U BiH 1992-1995. (ILIJA BLAŽEVIĆ JE NA SPISKU)

-------------------------------------------------
HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8

USPAVANA HRVATSKA POLICIJA - MOLI GRAĐANE ZA POMOĆ

crostojkovic | 03 Februar, 2013 14:52

ILIJA DAVIDOVIĆ JE NA TJERALICI MUP-a RH

WANTED

Zanimljivo je kako nitko od medija nije popratio život od Ilije Davidovića,.., koji je svoje-dobno izjavio 1993. godine da Bjelovar će se zvati "Davidograd" po njemu. U vrlo kratkom roku Ilija Davidović (62) je u Bjelovaru otvorio desetak trgovina i gostionica - nazvavši ih "DAVID". Taj bizismen sa sijedom kosom privukao je mlade i lijepe trgovkinje sa novcima. Meni osobno je bilo komično kada Davidović je tim curama i mladim ženama kupovao cvijeće i gaćice, tj. donji veš... Tada je Ilija počeo graditi dvorac na Križevačkoj cesti 37, koji su organi države srušili kao bespravnu gradnju... Od onda ga stalno juri policija.

Počinjeno kazneno djelo: Prijevara u gospodarskom poslovanju
Nalog za tjeralicu izdao: Županijski sud u Vukovaru

U slučaju da posjedujete informacije o ovoj osobi molimo vas da obavijestite najbližu policijsku postaju ili nazovete na broj 192. Također, informacije možete dostaviti i putem e-mail adrese: policija@mup.hr

-------------------------------------------------
HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8

DIŽU SE PROTIV MENE A NE PROTIV LOPOVSKE VLASTI

crostojkovic | 03 Februar, 2013 10:49

03.02.2013., nedjelja

PIJAN PO GRADU JE VIKAO ZA MNOM "ŠTO TE NISU UBILI" ?!

Nenada Puflera znam iz grada i dok je radio u Županijskoj upravi, bio je sklon alkoholu i posjećivanju gostionica. Nikada nisam saznao što je taj čovjek imao protiv mene - u posljednje vrijeme prije nego što je umro, kad bi me vidio "mrmljao" je, a poslije vikao po ulici... Može biti da ga je netko nagovorio. Ili je poludio od dugogodišnjega ispijanja alkohola.

BRANKO STOJKOVIĆ: Onda sam saznao preko medija 24sata

Bjelovar: Policija u stanu pronašla mrtvog muškarca

Bjelovarčanin Nenad Pufler zvani Fico (58) u četvrtak je nađen mrtav u stanu u Ulici Jurja Šuteja. Susjedi su osjetili smrad i pozvali policiju

Piše: Željko Rukavina, Foto:Ilustracija
Petak, 04. 9. 2009. u 12:20

Bjelovarčanin Nenad Pufler zvani Fico (58) u četvrtak oko 19 sati nađen je mrtav u stanu u Ulici Jurja Šuteja broj 9. Susjedi su osjetili neobičan smrad, a budući da danima nisu vidjeli Nenada, pozvali su policiju. Ona je angažirala bravara, koji je otvorio ulazna vrata stana. Istražna sutkinja Županijskog suda u Bjelovaru naredila je obdukciju kako bi se utvrdilo je li se muškarac ubio ili je riječ o prirodnoj smrti. Pufler, koji nije imao obitelji, do odlaska u invalidsku mirovinu radio je u bjelovarskoj Poreznoj upravi.

ISTI NAS TLAČE I BUDALAMA PRAVE

crostojkovic | 02 Februar, 2013 18:57

02.02.2013., subota

ŠTIT SE NIJE UKLOPIO U IDEOLOŠKE I PARTIJSKE OKVIRE

ZLOČINAC TITO KOJI JE POUBIJAO MNOGE HRVATE NA BLEIBURGU I CRKVA KOJA NAS HRVATE JE IZDALA

Parola “I poslije Tita Tito”, te zakletva “Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo” tiskane su u zaglavljima novina, najavljivali su radijske i televizijske emisije, s njima su otvarani javni skupovi i priredbe.

Po brdima je ispisivano Titovo ime, sađeno je 88 ruža za njegovih 88 godina, i dalje se trčala štafeta za njegov rođendan, svake godine na dan njegove smrti 4. svibnja u 15 sati i pet minuta Jugoslavija je na zvuk sirene stajala mirno.

Oni koji nisu iskazivali propisanu ljubav vrhovnom vođi ili su se drznuli dovesti u pitanje njegov lik ili djelo morali su se suočiti s represivnim režimom koji je on iza sebe ostavio.

Nakon Titove smrti formiran je Odbor za zaštitu njegova imena i djela, a u rujnu 1984. donesen je i Zakon o zaštiti lika i djela Josipa Broza Tita. Ali, djelo, a zatim i lik, Josipa Broza sve teže je bilo štititi. Došlo je do prave provale nezadovoljstva i kritike, čemu se režim odlučno suprotstavljao.

FRANJO TUĐMAN UDBAŠ KOJI JE POUBIJAO 3000 HRVATA U ČAZMANSKOJ ŠUMI SA PAPOM IVANOM II.

TKO BJEŽI OD PROZIVANJA BRANKA STOJKOVIĆA?!

Iako je prošlo 24 godina od njezina stvaranja - današnja Hrvatska liči nam na teški ciganjluk. Oni koji čitaju i slušaju poruke od Branka Stojkovića ne žele ih komentirati, a još manje o njima razmišljati. Hrvatski pokret ŠTIT toliko je toga učinio i obznanio ljudima da oni nisu svjesni te istine. Uglavnom htjeli su zbrisati i zabraniti udrugu koja je autentičnim prozivanjima htjela uvesti red u našem trulom društvu.

Partijski vrh SR Hrvatske je mobilizirao svoje članstvo i ponovo se ustoličio na vlast. Ponovo je povedena borba protiv svojih neprijatelja. Trebalo je pojačanim trudom sačuvati izgrađenu sliku stvarnosti koje se sve manje poklapala s realnošću, a to se moglo jedino zadržavanjem monopola na javnu riječ i istinu.

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8

TKO SVE RADI U HRVATSKOJ POLICIJI?!

crostojkovic | 02 Februar, 2013 17:49

02.02.2013., subota

POLICIJA JE NESPOSOBNA I STALNO OD MENE TRAŽE INFORMACIJE

CRNA KRONIKA

Ukrali 70 tisuća kuna

12. 02. 2011.

Iveta ponovno na meti kradljivaca

Bjelovarska Iveta ponovno je bila meta lopova. Zaredale su se krađe u toj tvrtki, točnije ponovno je provaljeno u upravnu zgradu poduzeća na Križevačkoj cesti, te pod okriljem noći nepoznati kradljivci odnijeli, neslužbeno saznajemo oko 70 tisuća kuna. Očito su lopovima dosadašnje informacije o većim količinama novca koje Iveta drži u sefu, preveliki izazov kojemu teško mogu odoljeti. Podsjetimo da je policija prijašnjeg kradljivca pronašla, iako javnost ne vjeruje da je uistinu on i počinitelj.

U prijašnjem slučaju bilo je dosta nejasnoća oko vremena pozivanja policije, nakon što je već promijenjena brava. Naime, upravo bravar koji je pozvan, kasnije je i osuđen kao kradljivac.
Hoće li policija ovoga puta biti uspješna i pronaći lopova, treba pričekati.

(iš)

BRANKO STOJKOVIĆ
Ul.A.B.Šimića br. 3
43 000 BJELOVAR
095/814-82-90
brankostojkovic152@yahoo.com

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
10000 ZAGREB
Ulica Grada Vukovara 33
pitanja@mup.hr, javnost@mup.hr, policija@mup.hr

PREDMET: PISMENI DOPIS NA ZNANJE

Poštovani !

Danas u utorak 08.02.2011., oko 09,15 sati na moja vrata stana pozvonio je policajac, ja sam izašao van i on uručio mi je poziv za obavjesni razgovor za 09.02.2011., u 09,00 sati u policijskoj upravi Belovar.

Na pozivu je pisalo da me se poziva u svojstvu "svjedoka" zbog neke teške krađe iz članka 217. stavka 2 Kaznenog zakona RH.

Nazvao sam odmah u policiju na telefon 270-111 i tražio gospodina Tomislava Radas, koji je potpisao poziv - pitao sam o čemu se radi? Gospodin Radas objasnio mi je da pregledavanjem video nadzora kamere od benzinske postaje INA u "Šištatu", zapažen je moj automobil 02.02.2011. u Srijedu, u noći oko 00,15 sati.

Gospodin Tomislav Radas mi je rekao da bi bilo dobro da dođem sutra na razgovor, kako bi lakše otkrili počinitelje krađe u poduzeću "Iveta" u Bjelovaru. Rekao sam gospodinu Radasu - da sutra nisam slobodan, i da mogo sad odmah doći na rzgovor u postaju.

U postaji na razgovoru rekao sam - da je istina da sam to veče ja i žena prolazili sa svojim automobilom, dotičnom Križevačkom cestom i da prošli smo kraj INA-a pumpe..
Ali da prije nego što smo krenuli iz grada u smjeru benzinse, koja nalazi se na periferiji grada - samo pedesetak metara ispred nas je otišla policija u službenom vozilu džip marke "Tojota", (020-208) u novom vozilu kojeg je dobila nedugo bjelovarska policija.

Malo nešto prije nego što ćemo doči do poduzeća "Iveta", policijsko vozilo se je vračalo velikom brzinom prema gradu.

Ja i žena smo međusobno komentirali - kako se policija brzo vozi i da ne poštuje prometne znakove... Moja žena Živka našalila se je s menom - da policajci isprobavaju novo vozilo koliko ide..

Benzinska pumpa je bila smo 500-tinjak metara dalje. Tu smo se okrenuli sa autom i krenuli natrag prema gradu.

Vidili smo nekakav izloženi auto - bijele boje kupe 1993 godina proizvodnje - na kojem je pisalo - prodaje se - cijena 25.000 kuna. Ja sam tu stao sa autom i čitao što na njemu piše. Taj auto, koji je bio za prodaju stajao je uz samu metalnu ogradu s unutarnje strane poduzeća "Iveta" , što znači do samog nogostup ulice - možda 30-40 centimetara, a od caste do toga auta je dijelila svega 2-3 metra.

Ono što nam je bilo neobično, to parkirno mjesto, odnosno dvorište od poduzeća - bila su obadvoja velika metalna vrata od poduzeća otvorena - iako se ona vjerojatno otvaraju električnim dugmetom ili na daljinski upravljač...

Ja i žena smo tu stajali nekoliko sekundi, zatim smo krenuli sa autom natrag prema gradu, koji je udaljen negdje 1,5 kilometara od izloženog auta. Vidjeli smo bijelu nekakvu gusku u dvorištu - čudili smo se kako nije ona izašla na cestu van - kad su otvorena bila vrata. Komentirali smo - tko bi dao toliko novca za taj stari karambolirani i zahrđali i neregistrirani auto...
I kako bi debala guska bila dobra pećenica...

Na kraju sam se našao kao neki svjedok. Pitam se - znači gdje se god nešto desi, odnosno, gdje netko nešto napravi - a kamera mene vidi ili netko drugi me vidi - da sam tuda prošao, treba me se pozvati na razgovor... To je protiv slobode građana.

Nije ovo prvi put da od mene se traže informacije..Gospodo u Zagrebu, več nekoliko puta sam Vam pisao - uvedite red u Bjelovarsko-bilogorskoj upravu, jer tamo je pravo bezakonje.. Oprostite, ja Vama ne prigovara, bolje ja da vam netkoovo ovo kaže - nago da i vas se sramoti, i da cijela policija dobiva takvu sliku..

Treba pola ih razdužiti iz bjelovarske policije - onih koji nerade svoj posa, pa neću ja raditi njihov posao za koji su oni plaćeni.., i neće me se onda zvati - na neke tobožnje obavijesne razgovore kao svjedoka...

Kada bi reka što ovi ovdje rade "to je strava" bojim se da bi Vas uvriedio. Nemam ništa protiv policajaca koji su mi donesli poziv, dapaće jedno veće su primjerno postupili - jer jednog čovjeka kojega su istukli neki u gostionici, policajci su mu pružili svu pomoć, odnosno odvezli su ga doktoru.. Nemam ništa protiv gospodina Tomislava Radasa, vidim da je to mladi novi kadar - tako i treba.. Ali smeta mi kada se neki nesposobni njihovi šefovi tako ponašaju i kriju iza svojih kolega..

Prije nekoliko mjeseci isto poduzeće "Iveta" je opljačkano je - počinioci koji su navodno razvalili sef i ukrali milijun kuna, nikada nisu otkriveni.,.., tako i mnogi bjelovarski kriminali nisu otkriveni..Još jedno - ne može se od mene tražiti uvijek infoirmacije, onda zaposlite mene u policiju - pa ću ja rješavati sve slučajeve... Ja se krečem svakuda, vidim i informiram se, poznajem sve stanovnike... i znam kako tko diše..

Kada sam se vraćao iz policijske postaje - nedaleko jednu ženu je udario auto na pješačkom prijelazu, ono što me je jako iznenadilo, policajci koji su došli - nisu osigurali mjesto, odnosno matreijalne dokaze, pustili su da promet se odvija preko tragova koćenja - koji nisu baš bili mali....A i oni koji su išli pomoći nastradaloj ženi - digli su je u sjedeći položaj,.., to svaki medicinar najobičnij čovjek zna da to se ne smije... Sve krivo se radi.. Pa kakvo smo mi to društvo?

Neki dan ja "navodno" krivo parkirao auto evo policajca Josip Bjaževića sa foto apartatom.. Zar to nije malo neobično kada netko kao ja parkira vozilo a policajac ga slika? Pa i prijeti mi... Sramota!

Znam zašto je to tako - jer određeni policajci mi uzvračaju što ih prozivam - što ne rade svoj posa kako treba... nitk ne staje na pješačkom prelazu, a večje puno pogaženo ljudi...Što policija ne kažnjava najstrože takve vozaće...

I ovaj čovjek u Bjelovaru, na trgu radića, koji se je raznio sa bombom Darko Jurinić - Dado, policija bi treba znati - tko što nosi u džepu, a na da ovaj hoda i mlati s bombom u caffiću 92, i kaže da ide se u park sad ubiti... I poslije aktivirajući bombu legne na nju...

Mogu vam reći da ta krađa "u Iveti" mi je sumnjiva. Tko bi opet ostavio - novac i to u radnim stolovima (tako piše u Bjelovarskom listu, od 7.2.2011.,"novac u radnim stolovima na desetke tisuća kuna" ), misli da tu nešto smrdi, i to samo poslije krađe prije nekoliko mjeseci.? I ona širom otvorena vrata na poduzeću - nešto govore...Ima poduzetnika koji posluju sa minusom, pa osiguraju tobože neki novac - kod osiguravajućih kuća - novac koji ne postoji, a oni ga naplate...ili bolje rečeno - novac koji nitko nije ukrao...

Pitao sam gospodina Radasa što je to veće tamo radila policija kod "poduzeća Iveta" on je rekao da su to veće oni onuda slučajno prolazila, a za krađu se je tek saznalo ujutro...

Poštovani, ja bjelovarskom načelniku policije gospodinu Jakovu Bukviću želim sve dobro, i neka disciplinira malo svoje, i neka stegovno ih upozorava.. Policajac mora biti policajac... I na kraju molim Vas neka me stalno i za svašta ne pozivaju i ne traže od mene informacije - jer nisam ja kriminalac... Već uzorni i ozbiljni građanin, otac i čovjek,.., opet su me u policijskom hodniku dočekali oni koji me ne vole - baš čudno?...Da su ti uvijek zateknu; Đuro Kalinić i Ivan Kozić, policajci...

S poštovanjem !

U Bjelovaru, 08.02.2011.
utorak, 18,10 sati
--------------------------------------
POLICAJCI NEMAJU NIKAKVE REZULTATE ALI IMAJU LIJEPE PLAĆE I STAMBENO SU ZBRINUTI.
---------------------------------------

BAGRA KOJA SMIŠLJENO LAŽE LAKOVJERENI NAROD

crostojkovic | 02 Februar, 2013 12:18

02.02.2013., subota

Dario Hrebak je "kenjac" koji se ne razumije u politiku

LOPOVI

Borba za fotelje je jača od gospodarskih rješenja. Činjenica je, da naše je društvo za-ostalo u svim segmentima. Sve je to zbog političkoga mentaliteta i loše mentalne čudi naroda. Evo pada mi na pamet morbidna i licemjerna stranka HSLS koja je toliko obećavala bolji život i promjene u Bjelovaru, a od toga nije ostalo ništa. Osim što su se čelnici te stranke obogatili, kao na primjer Đurđa Adlešič, nje nema više nigdje u javnosti. Osim toga što piše za "žutili lokalni mali list bjelovarac" svoje ništavne kolumne. Prostor joj daje sumnjiva novinarka Ivanka Štedul, dirigirana pisaljka - koja je urednica po tuđoj narudžbi.

Đurđa Adlešič je Alena Baščevana uvalila u fotelju za dožupana Bjelovarsko-bilogorskog, dok poslije toga HSLS se je počeo raspadati, kao neki radio-aktivni otpad. Što od svega toga su imali građani. Ne treba zaboraviti kriminalne afere sa gradskim listom "Bjelovarac" i radija BBR čiji je bio izvršni direktor i vlasnik Ivan Butković, sad već pokojni. Ovih dana žestoka borba se vodi oko njegove ostavljene imovine. Dijana Butković spori se sa Ivanom Tomić,.., ženom od njezinog pokojnog brata Ivana Butkovića.

Godinama vlada kriminal u našem gradu a za to su krivi policija, državno odvjetništvo i sud. Dario Hrebak i Božidar Graber policijski su službenici koji su godinama servisirali sa informacijama Đurđu Adlešić. U državnim institucijama toliko je bilo zloupotrebe položaja i ovlasti do katastrofalnih razmjera,.., zato dovedeni smo u ovaj kaos i tešku bezizlaznu situaciju.

Odlaskom iz politike Radimira Čačića bjelovarski ogranak HNS se je raspao, to je ujedno dovelo do problema u gradskome Vijeću, jer HNS je ima 8 svojih vijećnika. Ovih dana skinuta je natpisna ploča HNS-a sa službenih prostorija na šetalištu dr. I. Lebovića u Bjelovaru. Sva politika koja je godinama varala građane; kao birače postala je jalova, jedino što je još ostalo od toga - njihova međusobna borba oko fotelja.

Moram ovdje spomenuti i bivšeg dožupana Antu Radu (HSLS) koji je isto bio jedan od povjerljivih ljudi od Đurđe Adlešič, kad je on otkriven u gospodarskim kriminalima sa Marijanom Conerom i Vjeranom Jurković (HDZ), tada saborska zastupnica Đ. Adlešič je stala u njihovu obranu. Znači samo se je kralo i spekuliralo...

Još jednom treba se upitati: što je ostalo od politike HSLS-a? Gdje su danas Dražen Budiša, Vlado Gotovac, Jozo Radoš, Dorica Nikolić, koja se je toliko brinula o legalizaciji prostitucije i Gay isto-spolnih parova... Između ostaloga ovdje želim spomenuti (zadnji) nastup za vrijeme izborne kampanje za Sabor RH, kad je pred TV-e kamerama Dario Hrebak (HSLS) izrazio se je "ZA" pederluk... Ta "Nova Sodoma i Gomora" nema veze sa zdravim razumom i politikom...

I bivši SDP-ovac Petar Kanešić, otkrio je svoje pravo lice - on otišao je u taj "nepoćudan životinjski svijet" HSLS. Prije toga uključivši se u stranku Hrvatski laburisti Dragutina Lesara a potom je prešao kod Darinka Kosor u HSLS. Taj sav "politički kurveraj" i doveo nas je do toga - da danas je Hrvatska visoko zadužena zemlja sa velikom brojem nezaposlenih ljudi.

Vidim ti ja prije tri dan Đurđu Adlešič kako preko desnog ramena nosi torbu a u lijevoj ruci nosi "ceker", ide ona preko korza prema županijskoj upravi i nitko je uopće ne gleda. Gdje su oni koji su se tiskali oko nje,.., i gdje su šoferi i službena kola, itd. Nitko je ne pita što si nas lagala?!

Iz Nadzornog odbora bjelovarskog "Komunalca" izbačen je Ivan Cipriš, koji je inače ostao član HSLS-a, i na njegovo je mjesto postavljen Nedjeljko Kuštrović iz Stranke umirovljenika. Dok stranke bave se kadroviranjem svojih ljudi socijalna slika našeg društva je sve gora. Za ovu bijedu i siromaštvo krivi su i mediji koji su krajnje korumpirani. I Cipriš je bio "potrčko" od Đurđe Adlešič, dok stranka se je raskolila on je ostao uz psića Darija Hrebaka i Alena Baščevana.

Svi koji žele živjeti u bolesnoj zabludi neka i dalje podržavaju i glasaju za HSLS te "cigane" i ništarije... To ne znanje će platiti vaša djeca, odnosno vaši potomci... Krajnje je vrijeme da se iz vodeće politike maknu ti diletanski šarlatani i nitkovi...

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr

brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8

POUBIJAO JE TOLIKE LJUDE BEZ SUĐENJA

crostojkovic | 28 Januar, 2013 21:51

28.01.2013., ponedjeljak

NEKA RADU BULATA SAHRANE U BEOGRADU A NE U NAŠEM ZAGREBU I HRVATSKOJ

RADE BULAT

Jedan zločinac manje RADE BULAT, šteta samo što nije procesuiran i osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Treba sad procesuirati sve preostale partizanske zločince i krvnike,... ,nije mi jasno da se procesuiraju i osuđuju Hrvatski branitelji, za njih se ima vremena, a partizanski zločinci koji se slobodno šeću nema...

KOMUNISTIČKO VODSTVO KOJE JE JOŠ I DANAS PRISUTNO

Nije on nikakvi narodni heroj, nego ubojica i ratni zločinac koji je likvidirao mnoge Hrvate. Ne želimo ni čuti za njegov leš,.., jer nije umro Rade Bulat, nego umrla je pravna država Hrvatska. Sramota!

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr

brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8

POUBIJAO JE MNOGE LJUDE BEZ SUĐENJA

crostojkovic | 28 Januar, 2013 19:13

28.01.2013., ponedjeljak

Umro je nekažnjeni partizanski koljač Hrvata general Rade Bulat

Bio je sudionik Narodnooslobodilačkog rata, narodni heroj i partizanski general Rade Bulat umro je u petak, 26. lipnja 2013., u 93. godini, priopćio je danas Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH).

Bio je istaknuti član Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske i njegova Savjeta antifašista doprinosivši svojim aktivnim radom afirmaciji demokratske i antifašističke Hrvatske, ističe SABA RH.

PARTIZANSKI RATNI ZLOČINAC

Rade Bulat rođen je 28. kolovoza 1920. u Vrginmostu, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Sisku, Gradiški i Zagrebu. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Članom Komunističke partije Jugoslavije postao je 1939. Narodnim herojem proglašen je 24. prosinca 1953. godine, a bio je i zastupnik u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske i član CK KPH.

SRAMOTA ZA HRVATSKU

U javnosti je, u samostalnoj Hrvatskoj, u više navrata otvarano pitanje njegove odgovornosti za ratni zločin počinjen nad ratnim zarobljenicima nakon bitke za Krašić u siječnju 1943., ali nije optužen pred sudom. Bulat je te optužbe u više navrata odbacio.

Posljednji ispraćaj Rade Bulata bit će na Mirogoju u Grobnici narodnih heroja, u četvrtak, 31. siječnja, u 13,20 sati.

------------------------------------------------

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr

brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8

LJUDI NEMAJU OD ČEGA ŽIVJETI A ON POSPREMIO HRPU NOVACA

crostojkovic | 27 Januar, 2013 14:42

27.01.2013., nedjelja

CAPARIN SE "NAKEBO LOVE" I ON BI DA GA UZME DRAGI BOG?!

Bilo je to prije tri-četiri godine kada smo ja i moja supruga Živka bili u kupovini u bjelovarskom Kauflandu. Tada sam se sreo u tom trgovačkom centru sa Dragom Caparinom (HDZ) direktorom Croatia osiguranja u Bjelovaru. Između ostaloga ja i Caparin bili smo onda donekle u dobrim odnosima. Iako mi je (on) prije toga obećao da će me zaposliti u Croatia osiguranju, ali me je prevario...

Ja i Drago upoznali smo se 1990-tih godina na biljaru u caffe baru "Panda". Znao sam ponekad svratiti u njegov direktorski ured. Često je isticao kako voli s mnom razgovarati, jer ja sam otvoren i nisam prefrigan.. Kaže da oni svi koji dolaze k njemu samo dolaze po novce ili zbog nekih drugih interesa. Čudio se kako sam ga s lakoćom u biljaru pobijedio...

U trgovini Kaufland Drago je kupio samo dvije litre mlijeka, rekao je da jedino to voli piti. Kada smo razgovarali Drago Caparin mi je rekao: "Stojkoviću jedva čekam da me dragi Bog uzme sa zemlje". "Moj djed je bio kremiran i ja kad umrem biti ću kremiran..." "Tako je najlakše i najbolje bez ukapanja i nekih posebnih sprovoda." Još smo kratko razgovarali i Drago je otišao.

Kažem ja supruzi ovaj je totalno prolupao,.., naslaga-o je novaca i ne zna kuda će s njima, i sad hoće da ga dragi Bog uzme sa zemlje.. Žena od Drage je Karmela saborska zastupnica HDZ-a, imaju sve i njemu se više ne živi. Nedugo je Drago Caparin preživio infarkt, te dugo se je oporavljao i potom vratio na posao.

Dragi sam jednom prilikom rekao da se ponaša kao "GAVAN" koji će ubrzo doživjeti potop. Ne živi mu se - iako drži u svojim rukama mnoga bogatstva a drugima ne želi pomoći,..., to je ogavno i bolesno luđački...

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr

brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8
----------------------------------------------

NI POKVARENI NAROD NEĆE ISTINU I POŠTENJE

crostojkovic | 27 Januar, 2013 10:13

Predstavljane NEOVISNE LISTE BRANKA STOJKOVIĆA na RTL

Predstavljane NEOVISNE LISTE BRANKA STOJKOVIĆA na RTL

NA TELEVIZIJI GOVOR: Političke laži, i neispunjena obećanja, to su najveće krivokletstvo, a izdaja, je protuustavni akt protiv zemlje i naroda. To je zločin koji ne može ostati nekažnjen. Laž se mora početi kažnjavati svim mogućim sredstvima i metodama.

Jer, mnoge političke laži ovoj zemlji i narodu nanesle su veliku štetu. Hrvati se moraju opredijeliti u kakvoj državi žele živjeti. No, tako i za koga će glasati.

U svih do sada pet saziva u Saboru, sjedili su zastupnici, sve sami krivokletnici. Koji su vas prevarili već pet puta. Ne dozvolite da to bude i šesti put. Vi građani, omogućili ste im da oni budu vaša vlast, a oni, za uzvrat, kao zahvalu, žive vas sahranjuju.

I ti isti, opet se kandidiraju na ovim izborima. Glas za političke stranke, glas je za vaše ropstvo. Zapitajte se, kako je Sabor RH, do sada funkcionirao, i tko su (bili) zastupnici? Koji, okaljali su lik Boga i čovjeka.

Ne dozvolite da vas i dalje varaju. Europska unija u koju vas sada uvlače, na kraju raspasti će se u krvi, kao što je to bio slučaj sa Austro-ugarskom monarhijom.

EU se predstavlja kaoRaj, i rješenje za sve narode. Iz svega toga proizlazi potpuna promašenost, koja će dovesti do krvavog razdruživanja. Od euro-atlantskih integracija neće ostati ništa?, a taj čitav dakle projekt od SAD-a, od kojeg jedino oni samo imaju koristi.

Zemlja je pred samoubojstvom i mi to ne možemo dopustiti. Hrvatska, kao dužnička zemlja, gotovo više i ne postoji.

Državna tijela (ne)bave se korupcijom i kriminalom... Ne samo normalni građani, nego i Poncije Pilat bi se posramio ovakve imaginirane i ništavne države.

Kakva je to Hrvatska? Svaki drugi, treći, ili četvrti čovjek je nezaposlen? Svaki peti je pijandura i alkoholičar. Svaki šesti je bio u zatvoru. Svaki sedmi je invalid... itd.

Da li je Sabor RH, čuvar naroda? Stalno se podgrijava ideja kako smo slobodni, a sudbina naroda nikada nije bila gora, i upitnija nego sada.

Gdje su danas ti lažovi? Koji vas se kunu. Žive u vilama i dvorcima, oni se zovu tajkuni i poduzetnici. Sjetite se kriminalne pretvorbe i privatizacije, i svega, bez čega ste ostali...

Ako Hrvatska ne bude uređena kao normalna zemlja i ne bude li imali zdravi parlament, nema vam budućnosti. Njihovo samoljublje, vuče vas u propast.

Čuli ste kako oni govore da sve rade po Ustavu i Zakonu, i da imaju podršku vas birača.

Ovo je razlog zbog kojega naroda strada, sve oni rade u vaše ime, a ništa ne ispunjavaju na dobrobit društva. Vaš glas za Neovisnu listu - nositelja liste Branka Stojkovića, glas je za vaše dostojanstvo.

Zagreb, 05. 11. 2007.
------------------------------------------------

KAD NITKOVI PREDSTAVLJAJU NAROD

crostojkovic | 27 Januar, 2013 10:11

NEMA GORIH LJUDI OD NJIH!

GDJE DOVESTI SVA SMEĆA NEGO U BJELOVAR - TO NAM JE ĐURĐA ADLEŠIČ NAPRAVILA

Hitno je sazvana sjednici Eko-stožera Bjelovarsko-bilogorske županije, potvrđeno je da se neće opustit odlaganje otpada s drugih teritorija niti na jednom od odlagali.tu na području županije.
Sjednica je sazvana zbog nedavno potpisanoga ugovora Grada Varaždina i Općine Severin o odlaganju varaždinskoga smeća na severinskom odlagalištu Ciglana, pa su time ujedno i stopirane odredbe ugovora, a varaždinskom smeću zabranjen dovoz. Predsjednik Eko-stožera, župan Damir Bajs rekao je

da njih nitko nije obavijestio o tome ugovoru, već su o svemu saznali iz novina. Sjednici je, osim načelnika općina, prisustvovao i načelnik PU Bjelovarsko-bilogorske Dražen Prapotnik. »Eko-stožer je danas donio niz jednoglasnih odluka o zabrani odlaganja smeća s drugih područja, a i Inspekcija
zaštite okoliša i prostornog uređenja, naložila je uklanjanje i zabranila daljnje odlaganje otpada u Severinu «, rekao je župan Bajs. Dodao je da sanaciji Ciglane prethodi ishođenje Studije utjecaja na okoliš i donošenje Programa sanacije. Zato će zabranu odlaganja bilo kakvog otpada iz Varaždina

na teritoriju Bjelovarsko-bilogorske županije kontrolirati Policijska uprava Bjelovarsko-bilogorska, naglasio je župan. Dodao je da će istodobno, bjelovarske inspekcije zaštite okoli.a, preispitati zakonitost i pravovaljanost odluke Općine Severin o odlaganju varaždinskoga otpada na Ciglani. Također će se pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti u Općini Severin, ali i u Gradu Varaždinu.
Također se zahtjeva, da inspekcija provede rješenje od 15. studenoga 2000. godine, kojom je Općina Severin bila zadužena da ukloni i raskrči divlji deponij Ciglanu, a tamošnji otpad zbrine na jelovarskom
deponiju Doline.

Sami sebi su složili aferu kako bi varali građane. Đurđa Adlešić je dogovorila dovoženje smeća iz Varađdina u Bjelovarski kraj. Ona je dogovorila sa gradonačelnikom Ivanom Čehokom. Načelnik Općine Severina Mato Burić (HSS) je sve dogovorio sa Adlešićkom. Što to sve treba da znači? Lažni statista župan Damir Bajs (HSS, tobože on se zalaže za Eko-logiju. Ubiti svi oni prave glupane od građana.

BRANKO STOJKOVIĆ – ŠTIT
BJELOVAR / CROATIA / 11.02.2004.

HOĆETE STATI UZ MENE DA SKINEMO BANDU POLITIČKU

crostojkovic | 26 Januar, 2013 19:42

26.01.2013., subota

NIŠTA SE NIJE OD ONDA PROMIJENILO - JOŠ GORE JE !

IZBORI ZA ZASTUPNIKE U HRVATSKI SABOR
25. 11. 2007.

PREKRETNICA
VRIJEME JE ČISKE I PREOKRETA

SJETITE SE BEZ ČEGA STE SVE OSTALI?!

NEOVISNA LISTA – NOSITELJ LISTE BRANKO STOJKOVIĆ

Poštovani,

Pospješite promjene!

Ukazala nam se nova prilika za važne stvari. Hoćemo li i dalje zaostajati dok ostali svijet ide naprijed. Sada nam se nudi da se poslužimo demokracijom i darom razumnog uvjeravanja u bolju budućnost. Na vama je da samo donesete pravilnu odluku, kojom ćemo promijeniti sustav ponašanja. Danas je vrijeme da cijela Hrvatska krene najboljim putem rješavanja krize. Pet puta su vas prevarili, ne dozvolite da vas prevare i šesti put. Istina o našoj Hrvatskoj vrlo je neugodna, a sada to znači da ćemo morati promijeniti način življenja.

Bilo je to gotovo poput šetnje poprištima biblijske Apokalipse. I dalje pojačava se tempo uništenja. Sad je potreba za hitnom reakcijom. Ona je postala važnija nego ikada. Branko Stojković želi služiti u javnu korist. A država mora građanima pružiti dostojanstvo. Je li moguće da bismo se, osim nezaposlenosti i gladi, neimaštine i siromaštva, trebali pripremiti i za ostale ozbiljne prijetnje? Do sada su posljedice bile stravične, a biti će još i gore.

Hrvatska treba početi iznova živjeti!

U Bjelovaru, 22. 10. 2007.
www.stit-bjelovar.hr
CROATIA / BJELOVAR

SVE SU UNIŠTILI DA BI SVOJE DŽEPOVE NAPUNILI

crostojkovic | 26 Januar, 2013 15:46

26.01.2013., subota

TAJ ČOVJEK JE ČISTO ŠARLANTANSKO I DILETANSKO ZLO !

Z. Milanović ateista, nevjernik i antikatolik,.., koji voli često ismijavati i citirati Bibliju

ŠTO DRUGO DA KAŽEM ZA PREMIJERA ZORANA MILANOVIĆA, KOJI NAS PREDSTAVLJA NEGO DA JE TEŠKI ŠLJAM !

Gledam tako ovih dana raspravu u Saboru RH, i ne mogu vjerovati da Hrvati su takve "pićkice" i da na svašta šute?! Kakva smo mi to retardirana nacija, oni dižu nam cijene hrane do neba. Kad idemo u dućan onda moramo nositi cijeli snop novaca, a kući ideš sa jednom najlon vrećicom.. Ma, živa je sramota kakvo smo društvo. Ovo nema više veze sa zdravim razumom.

Da li je Zoran Milanović svjestan u kakvoj se teškoj situaciji nalazi naša zemlja. On u Saboru RH, govori o "Judinim škudama", to je njegov odgovor onim zastupnicima koji pokreću pitanje odgovornosti. To je nedolično za predsjednika hrvatske vlade.

Opasnost prijeti od onih koji vode Hrvatsku. U državi koja ima 44 milijarde unutarnje nelikvidnosti nema opstanka. Sve više ljudi je nezaposleno,.., a gospodarstvo gotovo više i ne postoji... Vlada samo šverc i siva ekonomija.

Republika Hrvatska će isplatiti ratnu odštetu za Vukovar srpskim umirovljenicima i žrtvama. Pitam: Tko će meni dati odštetu što mi je Stjepan Mesić i njegova vojska JNA 29.rujna 1991., zapalila kuću. Izgorjele su moje stvari i moje fotografije - oca i majke... Danas nemam ni jednu sliku od roditelja.

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

URED: Masarykova 8

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com
--------------------------------------------
1272. Članaka

Meni

Pretraži

Kalendar

«	Maj 2025					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Najnovije...

Kategorije

Sindikat

Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS