CROSTOJKOVIC

GDJE STE MOJE ROĐE?!

crostojkovic | 16 Avgust, 2013 13:24

07.07.2013., nedjelja

DRINA PEZER - STOJKOVIĆ (BIH) 

Otac domovine Hrvatske dr. Ante Pavelić NDH

POVODOM GODIŠNJICE SMRTI MOJE MAJKE DRINE PEZER - STOJKOVIĆ (05.08.2002.,- 05.08.2013.) 

Kraj srednjeg vijeka obilježen je turskom ekspanzijom i osvajanjima na prostorima Hercegovine. U Grudama u Cerovom Dolcu i Donjim Mamićima... Tragovi dugotrajne turske vladavine i danas su prisutni u govoru ovoga kraja i nekim običajima koji su se zadržali sve do danas.

Drina Pezer je rođena u Cerovom Dolcu, (HERCEGOVINA) 09.02.1920. godine od oca Ivana Pezer i majke Danice Pezer, rođene Međugorac (od oca Joze). Rođena je kao treće dijete, od sedmero djece; najstariji brat je Franjo Pezer, pa onda sestra Dragica Pezer, pa onda Drina Pezer, onda zatim sestra Iva Pezer, sestra Kata Pezer, sestra Šima Pezer i najmlađi brat Ante Pezer, ustaški vojnik kojega su partizani u NOB-u ubili u Grubišnom Polju. 

Moja mama Drina Pezer, očito je dobila ime po hercegovačkom mjestu Drinovci, ili po rijeci Drini, a možda i po Ustaškom listu "DRINA", koji je tada tiskao dr. Ante Pavelić, i dr. Andrija Artuković, njezin rođak. Moja majka Drina Pezer, kao djevojka od nekih 21. godinu doputovala je iz Hercegovine u "novo-stvorenu" državu 1941., NDH-a. Sišla je s vlaka (parne lokomotive) na stanici u Grubišnom Polju, u nadi za boljom budućnošću.... Došla je sa svojom obitelji, jedino je dolje ostao u Hercegovini, na skromnom (njihovom) imanju Franjo Pezer, koji je sa Vinkom Pezer (1926.), rođenom Vraniša, narodili osmero djece; Stjepan Pezer-Čipa, Marinko Pezer, Zdravka Pezer, Milenko Pezer, Katica-Kaja Pezer, Ljilja Pezer, Mira Pezer i Draga Pezer. 

Unatoč životu u "obečanoj zemlji" u srcu hrvatske "Bilogore", moja majka i njena obitelj, imali su vrlo težak i neizvjestan život. Oni nikada se nisu više vratili na svoju rodnu "grudu" u Hercegovinu. Bili su ovdje proganjani od partizana i komunista, ali držali su se zajedno i podnosili su sve muke. Partizani su ih istjerali iz kuća u Cremušini, Ivanovom selu i Lasovcu, tako oni su krajem Drugoga svjetskoga rata 1945., doselili u Bjelovar. 

Životna kronologija je nastavljena do danas. A moram se sjetiti i toga: E, moje "rođe" jako ste se ogriješili prema meni. Moje bratiće i sestrične; Stjepana i Marinka i Zdravku Pezer,.., je izdržavao moj otac Milan i majka Drina od radničke krvavo zarađene plaće u Bjelovaru, nekoliko godina su oni tu išli u školu, a moj otac ih je hranio i pomagao... Sve su to zaboravili. Poslije otišli su u Njemačku i druge strane zemlje. Nisu se ni sjetili doći mojim roditeljima na sprovod, sram ih bilo. Zaboravili su svu dobrotu,.., svoje gene i krv... Nije mi žao što su otimali meni i mome bratu Milenku, hranu iz usta,.., nego žao mi je što su nas zaboravili...

Moja sestrična Zdravka Pezer, sa 16-tak godina u Bjelovaru, je rodila sina Branka, o kojem nije vodila nikakvu brigu, nego ga je ostavila baki Danici Pezer i tetki Kati Pezer, na grbači,.., baka je bila stara, a tetka Kata je radila, tako zbog ne brige o djetetu, Branko je umrlo nakon nekoliko mjeseci poslije. Bio sam mali, ali sjećam se toga djeteta u jastuku, stalno je plakao...

Zdravka je poslije otišla se provoditi po Italiji, te je došla u Bjelovar, samo tri puta od onda, sa nekim talijanom... A onda je poslije otišla za Englesku, i dovela je muslimana-Turčina kod nas u Bjelovar, (Trg Stjepana Radića br.40) i ostala je tu nekoliko dana s njime. Nikada je poslije ja nisam više vidio ni moji... 

Branko Pezer je zakopan na starome bjelovarskome groblju Sv. Andrija. Nikada ga nije nitko obišao, pa čak ni svoju baku, ni tetke i drugu rodbinu i familiju...

Nitko nije meni javio niti mojoj obitelji - da je umro ujak Franjo Pezer, da je umrla i ujna Vinka Pezer, te sestrična Zdravka Pezer i da je umro bratić Marinko Pezer... Pa, to je živa sramota! Čujem da Stjepan Pezer "Čipa" živi sam u Cerovom Dolcu, a da druge sestrične imaju već neke unučad.. Sramotno je, da se ne poznamo,.., da moja djeca; Aleksandar Stojković, Andrea Stojković, Andriana Stojković Mateo Stojković-Mičuda i Antiša Stojković, ne poznaju svoje najmilije.... 

Moja baka Danica i majka Drina Pezer, bile su vrlo religiozne žene. Oni su bili gotovo istinski vjernici, i osobe koje su poštivale običaje i hrvatsku kulturu... 

Moja majka Drina Pezer, kad je bila suđena od strane partizana i OZN-e, 01. rujna 1944. godine, na 6 mjeseci logora u Velikoj Pisanici, i oduzimanje godinu dana građanskih prava i oduzimanje jednog debelog svinčeta, nije zanijekala da je Rimokatoličke vjere. Iako je Oblasni komitet KPH-a, preko Odsjeka zaštite naroda (Br.145/29.rujan 1944.) za Zagrebačku oblast, zatražio "smrtnu kaznu" za moju mamu zbog špijunaže, odavanja podataka o partizanima,.., te da je time počinila djelo narodnih neprijatelja iz čl.14., uredbe o vojnim sudovima, te na temelju članka 5. i 6. i 16., čitane Uredbe. (Ova PRESUDA u ime naroda Jugoslavije, izvršava se odmah.) Drina Pezer je rođena 09.02.1920., u mjestu Donji Mamići, općina Grude, u Bosni i Hercegovin. 

Kada sam bio mali dječak moja baka Danica Pezer, uvijek mi je govorila; da imam čelo i gornji dio glave kao djed Ivan Pezer, otac od moje majke Drine Pezer, koji je umro u 41-oj godini od tuberkoloze... Baka me je voljela jako i svakuda me je vodila sa sobom svuda. Voljela mi je tepati; "Žarko moj, Gale moj", a kad je bila ljuta na mene vikala mi je "Arnaut!": To je bio naziv po ljutom duhanu, duhanu kojeg su nekada i oni u Hercegovini sadili.... 

Baka Danica Pezer me je vodila pješice na kram Sv. Anu, na križevačku cestu, tamo je ona išla na misu. Znala je mene i brata Milenka, voditi i naša mama Drina Pezer - Stojković, na kram, i tamo nam nešto kupiti. Ja i brat imali smo zajedničku sliku, tj. fotografiju (kao djeca) iz šume "Šištat", neki su tu šumu zvali "Bedenik", gdje se održavao kram, u bivšem sistemu SFRJ, sve do danas.... 

Ta naša zajednička fotografija mene i brata (u istim zelenim kompletičima hlačicama i majicama) je izgorjela, kao sve fotografije 29. rujna 1991., kada je vojska JNA, na čelu s Stjepanom Mesićem, Vrhovnim komandantom yugo-armije sa tenkovima granatirala srušila i zapalila kuću... Danas ja nijednu fotografiju iz svoje mladosti, niti od svojih roditelj; majke i oca.. 

Baka me je uvijek kao dijete držala za ruku. Vodila me je redovito na svete mise kod franjevaca u crkvu Sv. Antun, koja se nalazi u Mihanovićevoj ulici u Bjelovaru. 

Između ostaloga moram ovdje reći da za jedan dio sudbine, svoje majke Danice, i sestara i brata je kriv ujak Franjo Pezer, koji se je dočepao imanja u Hercegovini, a njih poslao u bijeli svijet.. 

-----------------------------------------------
HRVATSKI UDRUGA “ŠTIT”
(Za ljudska prava) 
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 15.08.2013. (Ponedjeljak) 
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90, 
092/1870486
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8
http://istinazanarod.blog.hr
www.crostojkovic1958.blog.ru
--------------------------------------
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb