CROSTOJKOVIC

TKO JE JOSIP MANOLIĆ – JOŽA ?

O KRVNICIMA JOSIPA MANOLIĆA

Manolićev crveni partizanski odred OZN-e ljude je skidao sa vlakova na stanici u Bjelovaru, a prije nego što su ih odveli oni su im pomno pregledali osobne iskaznice, tj. dokumente. Tražili su da im (ih) odmah pokažu, zatim oni sumnjivi bili su izdvojeni od drugih ljudi. Oni što su se odlučili za bijeg, u njih su pucali i vikali – držite zlikovce. Čak neki su u željezničkim vagonima za prijevoz stoke bili prugom prebacivani do prve male željezničke stanice kraj šume Lug, gdje ima nekih desetak kuća u blizini. Bijaše to tmurni dan.. Na tračnicama je stajalo nekoliko vagona, iz kojih su zatvorenike izgonili van. Ranjene su nosili, jer nisu mogli hodati. Moja mi je majka pričala 1975.-tih godina, kako su u šumi Lug mučki poubijani ljudi. I to sve oni koje su tih dana u lipnju 1945., doveli. U nekoliko dana poubijali su 184 zarobljenika: neki su bili ustaše, neki su bili domobrani, a neki subili iz domaćeg življa, koji su okupatorima i fašistima pomagali na razne načine. Za vrijeme strijeljanja i ubijanja na razne načine, leševi su ostali danima ležati na livadi pokraj šumarka. Iako je to udaljeno nekih stotinjak metara dalje od ceste (kaldrme) koja ide za predgradsko naselje Novoseljani. Nitko se na leševe nije obazirao. Neko vrijeme leševi su tu stajali i počeli su smrdjeti, odnosno počeli su se raspadati. Blijedo nebesko rumenilo visjelo je iznad šume Lug. Izdaleka vidjeli su se mrtvi ljudi kako leže kao neki nabacani gunjevi.

To je mogao napraviti samo bez suđenja: lažljivac i varalica, fanatik i ubojica i luđak,…, šef OZN-e Josip Manolić Joža. I to mu je bila izlika – da oni su bili neprijatelji.. Mnogi u logorima su završili samo zbog toga što su služili regularnu hrvatsku vojsku, koja se je zvala „ustaše i domobrani“. To naravno nije sve. Tko je od domaćih ljudi pomagao vojski NDH-a, dao im, naprimjer, kruha ili vode, bio je strijeljan. Partizani za nikoga nisu imali milosti. Uvijek poslije strijeljanja je nastala tišina. Partizanski osjećaj i ideologija su pobijedili. Josip Manolić Joža je po Bjelovaru jahao na bijelom konju, kao major OZN-e samo je vikao: „vodi“,… Svojim žrtvama najčešće su vezali ruke golom metalnom žicom. Poslije streljačkih plotona i vrane i sve ptice su odletjele sa stabala u šumi. Na pucnjavu su odgovarali samo krikovi, koji su izgleda bili glasniji od hitaca. Neki partizani su svojim žrtvama sa maljevima razbijali glave i noževima rezali vratove… Bilo je previše mrtvih, pa stoga ubijanja su nastavljena i na drugim lokacijama: Kupinovac, Zvijerci (šuma Razbuška), Predavac, Zrinski Topolovac,… itd. Uglavnom u našoj bjelovarskoj regiji bilo je puno takvih mjesta. Ali šuma Lug je ostala kao nešto posebno i specifično. Nešto slično bilo je u Šandrovcu, koje je udaljeno od Bjelovara 20-tak kilometara. Partizani su izvlačili iz kuća određene ljude i vikali pomahnitalo „kolji!“… Kao i u šumi Lug dolazili su štakori i druge životinje te su se hranile od ljudskih ostataka. U nabujalom smradu, koji je do daleka dopirao, kao zaraza. Donesena je naredba iz partizanskog vrha da se mrtvaci moraju pokapati u trapove kao krumpir. Izgledalo je da su obližnje kuće dalje od šume, a bile su bliže (nego) što se moglo misliti. Na obližnjim grobljima partizani su trgali drvene križeve i bacali ih u vatru, izgledalo je kao da se na njima griju. Bilo je toliko toga o čemu se onda nije smjelo razmišljati i govoriti. Smrt i avet je carovala. Iz trapova su ispadale ruke, glave, noge i drugi dijelovi tijela od leševa. Onda su partizani na čelu sa Manolićem naredili da u šumi se iskopaju velike rake, koje su bile nalik malim bazenima, negdje su one bile promjera 8 metara sa 3 metra , u koje su nabacali leševe. I prije nego što su ih zatrpali polili su ih živim vapnom..

Bilo je to u lipnju 1945. godine, kada su kraj vojnika, poubijani i starci i žene i djeca. Jer neprijatelje je trebalo zatrti do kraja, pa i posljednje njegovo sjeme. Godine 1991., otkopani su ostaci tijela, te su prebačeni i pokopani u novo izgrađenu grobnicu. Napominjem da i danas je Josip Manolić Joža živ, ali ne odgovara za ubojstva vojnika i civila bez suđenja. Ne odgovara za počinjeni ratni zločin, iako još postoje živi svjedoci, koji bi mogli potvrditi što je Manolić radio. Moja mama je meni rekla, da jedina bi joj bila želja, da Manolić bude osuđen za svoje zločine nad Hrvatima. Tako mi je pričala moja majka Drina Stojković – Pezer, prije nego što je umrla 2002., u 82. godini života. Rekla mi je: „Sine zapamti da Manolić je veliki krvnik, svojim očima sam gledala kako njegova vojska ubija ljude, koje su poslije nabacali kao drva … na hrpu.“

Priča o josipu Manoliću Joži ne smije ostati neispričana, odnosno zaboravljena. Ovo činim na spomen svojoj majci. I svim žrtvama koje je Manolićeva vojska poubijala.

15. ožujak 2009.

Branko Stojković

BJELOVAR / CROATIA


brankostojkovic152@yahoo.com


091/797-65-56

POKRET „ŠTIT“



Zločin i kazna

BJELOVARSKO – BILOGORSKA ŽUPANIJA

JOSIP MANOLIĆ, rođen je u KALINOVCU kod Đurđevca 1920. godine, šegrtovo je u Bjelovaru 1938. godine.
Politikom se počeo baviti 1937. godine. Već kao komunistički nastrojen ulazi u sindikat. Rastura komunističke letke 1941. godine i radi na pripremi pobune protiv tadašnje vlasti.. Djeluje na području Nove Gradiške, Slavonske Požege, tj. Slavonije , Peratovice (Grubišnog Polja) i cijele okolice Bjelovara. Imenovan je 1941-1942. godine za Organizacijskog sekretara PK SAKOJA-a. Po ustroju OZN-e 1944. godine upućen je kao glavni zapovjednik u akciju oslobođenja Bjelovara i okolice. Njegovi ljudi ruše most na rijeci Dravi između Virovitice i Barča (Mađarska), 1944 – 1945. godine zatvaraju krug bjelovarske okolice i tjeraju zbjegove prema Zagrebu i Sloveniji, odnosno Austrijskoj granici.

NASTUPA REVANŠISTIČKI

JOSIP MANOLIČ – JOŽA ulazi u Bjelovar sa svojim Partizanima. Jaši na bijelom konju ogrnut crvenim plaštem. Njegovi poremećeni krvnici noću izvlače ljude iz njihovih kuća odvode ih u šumu Lug i Razbuška (razbojnička), stradanja su na sve strane, od Čazme do Donjih Mosti. Ubija se bez milosti, kolje, muči…Manolić i njegovi ljudi strah i trepet su Bjelovarsko – bilogorskog kraja (Regije). Poubijano je 625 ljudi, mnogi su završili u komunističkim tamnicama.

HRVATSKO JEDINSTVO

Danas (1998.) preživjeli zatvorenici (HDPZ), njih 546. potpisali su optužnicu (kaznene prijave) protiv Josipa Manolića. Iz šume Lug 1992. godine iskopane su kosti 280 žrtava, mučenih, vezanih telefonskom žicom…Te iste godine sve to je otpeljano u Zagreb i netragom nestalo. Ne postoje medicinski zapisnici iskopavanja iako su uredno vođeni od strane primarijusa dr. Rudolfa Miculinića. Josip Manolić tada (1991. – 1993.) obnaša niz funkcija od predsjednika Vlade do ravnatelja ureda SZUP-a. Tih godina postavlja svog čovjeka Milu Ćuka, za načelnika bjelovarskog SZUP-a. Iako je imenovan odbor (HDZ-a) za iskopavanje masovnih grobnica (II. Svjetskog rata) grobnica u šumama Lug, Razbuška, itd. , do danas se samo odugovlači sa rasvjetljivanjem tih tajni.

RATNI ZLOČINI KOMUNISTA I ANTIFAŠISTA

U vođenju rata i oslobađanju bjelovarskog kraja od Ustaške i Domobranske vojske, po naređenju J. Manolića skidaju se ljude s vlaka i odvode, od kojih nekima gubi se svaki trag. Po svjedočanstvu starijih, Manolić samo viče » vodi ! « te njegovi partizani po » de fakto « kratkim postupcima - odmah likvidiraju one izdvojene. Dok je 1992. godine vršena (eshumacija) iskopavanje žrtava u Lugu; djelatnici SZUP-a (Službe za zaštitu ustavnog poretka) snimali su sa video kamerom - no, ne zna se, gdje je danas taj film ?

TRAGOM REVOLUCIONARNOG PUTA JOSIPA MANOLIĆA

1946. do 1947. godine Manolić odlazi u Zagreb za načelnika odjela za izvršenje kaznenih sankcija . Kao glavni provodi utamničenje Nad-biskupa Alojza Stepinca. I na toj dužnosti ostaje do 1960. godine kada postaje šef SUP-a (Sekretarijata unutarnjih poslova ) u SFRJ. 1965. godine izabran je u Sabor SR Hrvatske i obnaša funkcije predsjednika organizaciono-političkog odbora, predsjednik zakonodavno-pravne komisije, član je Ustavne komisije…1969. godine izabran je po drugi put u Sabor SR Hrvatske. 1989. godine rukovodi CK SKH na 20. kongresu donosi odluke o raspisivanju prvih parlamentarnih izbora. Odmah potom 17. lipnja 1989. godine osnivač je HDZ-a na zagrebačkom Jarunu u prostorijama NK Borac Zagreb.

MANOLIĆ PREOKREČE KAPUT

1993. – 1994. Manolić je Predsjednik Županijskog doma Sabora i vrši niz drugih funkcija. Drugi je čovjek u novo nastaloj Republici Hrvatskoj, odmah je do Franje Tuđmana. 1994. – 1995. godine sa svojom frakcijom (S. Mesić, Degoricije, Jurić i dr.) žele preoteti vlast Tuđmanovima. Izlika im je da ta klika ne legalno vodi rat u BiH-a. Ne uspijeva im izvršiti državni udar tj. preokret i moraju otići sa političke scene HDZ-a. Godine 1995. osnivaju svoju stranku HND. U našoj županiji nemaju ogranak.

MANOLIČEV PRIJEKI SUD

Mnogo je godina prošlo a Manolič još slobodno šeće ulicama Zagreba i živi u Nazorovoj ulici u susjedstvu Franje Tuđmana. U svojoj knjizi » 1989 – 1995. MANOLIĆ « nakladnika MISL, kaže: » Otvaranje rupe Jazavke «, jedne jame za drugom povlaći za sobom prošlost. « U svojoj knjizi Hrvatsku totalitarnom prćijom jednog čovjrka «. » Tuđman je dvojake naravi… « U tjedniku » Nacional « od 4. studenog 1998. godine na stranici 22 u intervjuu Ivi Pukaniću tobože brani Tuđmana isprdavajući kaže:… » druge snage ruše njegov autoritet i njegovu politiku… « Fotografira se uz sliku Franje Tuđmana, kao hrvati su takvi koji se ne znaju ikonografije riješiti. Prije Tito, a sada Tuđman.

TITIN ZLODUH VLADA HRVATSKOM

Franjo Tuđman je bio komunistički general. Koji je za vrijeme rušenja NDH u Čazmi zatvarao hrvate, i domobran, i punio Čazmanske šume. Procjenjuje se da je tamo oko tisuću Hrvata pogubljeno. Primarijus dr. Rudolf Miculinić osobno je ispričao da u kuće upali su mu od Mile Ćuka ljudi i oduzeli mu sve zapisnike koje i stvari koje je vodio u eshumenacijama* koje su partizani poubijali bez suđenja. Josip Manolič koji je harao po slavonskom i bjelovarskom kraju u cijeloj svojoj politici daje krive procjene i često mijenja mišljenje. 1948. godine sudjeluje u zavjeri protiv Andrije Hebranga. 27. ožujka 1993. tajno se sastaje s Radovanom Karađićem, Nikolom Koljevićem i drugim našim neprijateljima ( izvor iz knjige ) » Vlada nacionalnog jedinstva « autora Franje Gregorića. 1993. Na Trgu E. Kvaternika u Bjelovaru javno se potpisuje peticija za suđenje J. Manoliću i drugim počiniteljima ratnih zločina. (D. Bobek).

Bjelovar, 21. listopada 1998. godine

PREDSJEDNIK UDRUGE:
Branko Stojkovićwww.stit-bjelovar.hr
CROATIA



SRAMOTNO JE SLIKANJE POLITIČARA NA KOSTIMA MRTVIH

Javnost je najbolji sud – a javnost šuti.

U šumi Lug održana je komemoracija na kojoj je svečano sahranjeno 293 žrtve komunističkih zločina iz 1945. godine.
Ukop zemnih ostataka u zajedničku grobnicu i otkrivanje spomen obilježja obavio se je 28. lipnja 2006., u srijedu, u 16 sati. Misnu svečanost predvodio je mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebačke nadbiskupije.

Da se prisjetimo – da kosti iz šume Lug su prije nešto više od desetak godina izvađene i otpeljane (navodno) u Zagreb. Sada su ti posmrtni ostaci vraćeni u 91-om metalnom sanduku dimenzije 60 x 30 cm. Čiji je pokrovitelj Vlada RH. Voditelj skupa je bio zagrebački glumac Boris Buzančić.

Dok danas je većina umirovljenika i drugih građana na rubu gladi i bijede jer mnogi se prehranjuju uz pomoć rodbine i od humanitarne pomoći, te iz socijalnih i karitasovih gradskih kuhinja. Nemoćni ljudi skupljaju otpatke hrane po tržnicama i kantama za smeće…

Nakon svih tih godina zablude, bivši komunisti, partizani, udbaši, došli su se pokloniti, protiv onoga, prije čega su se prije borili. Ideologija im je propala. Da li je to normalno? Takvima tu nije bilo mjesto, a oni su bili glavni polagatelji vijenaca i palili su svijeće.

Bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić, prilikom obraćanja na skupu, u svom govoru izrekla je najveću laž na tom mjestu: „Ja ovdje dolazim godinama.“ „Na ovakva mjesta dolazimo mi sitne ribe.“ „I ja sam bila u povjerenstvu za istraživanje 1995. godine.“

Nikada Adlešićka nije tu u Lugu bila viđena, niti je tko znao da je bila u povjerenstvu. Ona je sad dovela i svog tatu na komemoraciju. A sve zasluge za ove počasti pridaje sebi, kao tobože, sada je ona to rasvjetlila, što se je prije događalo. U šumi Lug većinom bili su viđeni komunisti – valjda imaju osjećaj krivnje za to što se je dogodilo?

Josip Manolić „Joža“ je ratni zločinac koji je bio šef OZN-e, a sad slobodno još šeće po Zagrebu. Pitanje je zašto su se kosti žrtava vozile na identifikaciju - kad danas ni jedna žrtva nema na sanduku ime i prezime. A pola posmrtnih ostataka nedostaje. Tko zna što se sad nalazi i ovim sanducima.

Zanimljivo je kako su u šumi Lug nazočili i bivši komitetlije: Stjepan Grula, Zlatko Barila, Ante Rade, …, komunisti: Stjepan Ćleković, Zelinić, Srbić,…, itd. Političari su čitali svoje govore i tako se redali. Da su pozvali Josipa Manolića „Jožu“ on sve zna napamet.

Komunisti su krivi za mučka ubojstva a sad bi se išli i miriti – kako je to rekao i naznačio dr. Franjo Tuđman, a sad i drugačije pričaju. Župan Damir Bajs (HSS) i Josip Friščić (HSS) polažu vijence i slikaju se skupa sa Adlešićkom, izgleda oni nemaju drugog posla.

Npr. U Donjim Mostima kraj Bjelovara na 61. godišnjicu 10. travnja 2002., na spomen obilježju stradalnicima od krvničke partizanske ruke, polažu vijence D. Bajs i Miroslav Čačija, koji je nedugo ušao u Sabor RH, neznamo kojom zaslugom? U šumu Lug došlo je i saborsko izaslanstvo, a bio je tu i ( bivši ) ministar unutarnjih poslova (MUP-a) Ivica Kirin, načelnica Bjelovarske policije Marija Galić ( koja je sjedila tri reda iza ministra); Goran Jandroković (HDZ), Karmela Caparin (HDZ), Miroslav Rožić, našao se je tu i Marko Veselica. A od sitnog puka bilo je oko 300-tinjak ljudi. Slikanje na kostima i medijsko priopćavanje je bila tema dana. Nitko više u šumu Lug nije došao iako je javni prijevoz bio besplatan.

Predsjednik Udruge „ŠTIT“
Branko Stojkovićwww.stit-bjelovar.hr


Zar opet birati komuniste?



Poštovani građani i građanke!

Ne glasajte na izborima 17. svibnja 2009, za bivše komuniste i one koji su s njima surađivali. I tako ćemo se spasiti od svih njihovih laži i napasti, odnosno od krvi što su je prolili obećavajući nam bolji život i budućnost. Vrijeme je da ih se riješimo za uvijek. A ne da nam oni i dalje siju panaroju, da nas svađaju i zavode... Gospodarska situacija je teška; ljudi ne rade i ne proizvode dobra – a tako se ne može dalje živjeti. Ne smije nas zavarati to što su se oni preobukli u druge kapute, ti reformirani komunisti, koji skrasili su se u HDZ-u i SDP-u, i drugim strankama s hrvatskim nazivima..

Okupimo se na ovim izborima i recimo im: NE, drugovi ne možete više ići dalje. Dosta je bilo! Opljačkali ste našu zemlju i ponizili ste narod. Što nam oni imaju više reći: Mesić, Sanader, Čačić, Milanović, ..., Pusićka, Adlešićka i Kosorka, ..., i drugi. Što nam oni imaju više obećavati i poručivati? Mi, ih nemamo što više slušati. Oni nam nameću neke svoj morbidne „nove priče“, a u biti, oni su podlaci i prevaranti... Pitam: Kako krivokletnici mogu biti dobri ljudi i pošteni političari? Politička kriza u Hrvatskoj prijeti potpunoj destabilizaciji zemlje, a mi slušamo i dalje gluposti kako nas oni vode u EU i to pognute glave na koljenima.

Oprostiti im ne možemo, sve što su nam učinili (ne samo) onih prošlih 45 godina jugoslavenske vladavine, nego i ova dva zadnja desetljeća – od pljački i rasprodaje nacionalne imovine... Pa do otpuštanja u pretvorbi i privatizaciji radnika iz tvornica – do bogaćenja i bahatosti... Oni vam pokazuju svoje velebne obiteljske kuće s bazenima, još se i dalje kandidiraju na izborima i slikaju. Izgradili su se cijela naselja s luksuznim kućama – a i dalje vi to plaćate iz vlastitog džepa. Narode dignite se agresivno na ovim izborima, ne dozvolite im da vas ponižavaju. Jer oni su (vama) kao oligarhija* i ozbiljnja prijetnja. Da nestanete vi i vaša obitelj.

Njima se „fućka“ kako vi živite. I to je sve - zato što još 1991-tih nismo donijeli i usvojili Zakon o lustraciji, kojim bi zabranili daljnji rad „grješnicima“ da rade u institucijama države. U Hrvatskoj postoji oko 900 stratišta – gdje su stradali Hrvati od „komunističke ruke“. Čuli smo ovih dana kako je Stjepan Mesić, predsjednik RH, dao svoju izjavu za srpske medije i to dok je bio u Strasbourgu: da će Hrvatska povući tužbu za ratne štete i genocid. Da bi potom Mesić drugi dan doputovao u Hrvatsku i to sve glatko demantirao. Eto kakvog imamo predsjednika – koji Hrvatima nabija šokove, koji ih ismijava, manipulira, i zavodi. I koji se inati onima koje predstavlja. Ne možemo mi bez Mesićevih cirkusa i viceva.

Kako nadbiskupa Srakića nije sram što je došao se pokloniti u Jasenovac, nakon toga što je Mesić ispljuvao i izvrijeđao Katoličku crkvu – da je ona bila bastion* nasilja u službi fašizma. Hrvatima se stalno nabija na nos neka „kolektivna krivnja“, i to nam stalno čini Mesić i njegovi savjetnici, odnosno bivši UDB-aši.

Ako hoćemo svi skupa da Hrvatska stane na zdrave noge, onda znamo što nam je dalje činiti. A u protivnom ako tako ne ćemo – bit ćemo taoci i njihovi sluge i robovi.

Građani i građanke još jednom vam otvoreno govorim i pozivam vas – okupimo se 17. svibnja 2009., neka to bude Božji skup, koji mora pobijediti ovo veliko zlo. Učinimo to za bolji život i za naše potomke, tj. djecu. Da dostojanstveno i časno žive u svojoj domovini Hrvatskoj..





10. travnja 2009.

BJELOVAR / CROATIA

Branko Stojković


http://istinazanarod.blog.hr


brankostojkovic152@yahoo.com


091/797-65-56, 095/814-82-90
----------------------------------------------------

KOMUNISTI KONTROLIRAJU CIJELU HRVATSKU ZATO NIKUDA NE MOŽEMO

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi
• Administracija

«	Jun 2011					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

• SREĆKO KOLJIĆ PIJANI ŠEF CAFFE BARA "ART" U BJELOVARU BRANI SVOG PIJANOG KONOBARA MATIJU VRAGOVIĆA?
• LEGENDA KOJA VJEČNO ŽIVI I NE UMIRE - BRANKO STOJKOVIĆ ŠTIT IZ BJELOVARA
• BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT: LJUDI KOJI SE DRUŽE SA PSIMA SU PSIHIĆKI BOLESNI.
• Stalno se vodi velika trka za materijalnim bogatstvima
• PIŠE: BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT - BAVIM SE VEĆ OKO 50-GODINA (NE)PROFESIONALNO SA MUZIKOM - TO MI JE VIŠE HOBI - ŠTO ZNAČI DA SE RAZUMIJEM U MUZIKU. JA, IZMEĐU OSTALOGA SAMOUKO SVIRAM NEKOLIKO INSTRUMENATA...
• INDIRA LEVAK JE "PEVALA" KUKURUZIMA NA KRAMU U NOVOJ RAČI !!!
• LEGENDE NE UMIRU - VJEČNO NJIHOVA DJELA ŽIVE.
• Ako se ikada sjetiš da postoji negdje čovjek koji je vrhunski igrač na svim prostorima.
• BRANKO STOJKOVIĆ: ŠUTNJA PREMA NEPRAVDI JE MASOVNO ZLO A TAKVO JE I OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ.
• Predmet: LAŽNO SU ME PRIJAVILI DJELATNICI KTC-a

• http://crostojkovic1958.blog.ht [1202]
• Generalna [2195]
• http://crostojkovic1958.blogspot.com/ [192]
• http://www.zaslike.com/viewer.php?file=4m9wa9xh9ronhw1tdx.jpg [72]
• http://crostojkovic1958.blog.hr [4]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom