Vrijeme i prostor za čovjeka je određeno jer čovjekova misao kreće se
usporeno i površno. I zbog toga što čovjek je većinom determiniran, odluke u
mišljenjima donose oni važniji koji u rukama imaju vlast.
Koliko god to apsurdno zvučalo, ni nakon sedamnaest godina hrvatska nacija
nema državu. (1989. – 2006.) Gotovo pola stoljeća hrvatsko je stanovništvo
(prije toga) bilo prisiljeno živjeti u komunističkom društvu. Franjo Tuđman,
bivši partizan i general JNA, te onda i osnivač HDZ-a (Hrvatske demokratske
zajednice) izvukao iz pučke mašte, mitologije ili predaje oživljenu
nacionalističku ideju – poput Adolfa Hitlera, antisemitizam.
Taj „veliki predsjednik“ javno je, i to s ponosom izjavio: „kako je sretan
što mu žena nije Židovka ni Srpkinja!“ Pa je onda naknadno svoje antisemitske
i rasističke izjave morao brisati iz svojih knjiga, da bi se one mogle
objaviti u inozemstvu (USA). Iz današnje perspektive gledano – da je ovakva
„Hrvatska“ stvarana samo za 200-tinjak HDZ-ovih obitelji.
Tuđman je ozakonio pljačku stoljeća, tzv. „pretvorbu“ radničke, tj. državne
imovine, po njegovoj direktivi i napucima, zajedno sa svojim tajkunima, oni
ostavili su hrvatske građane osiromašenim.
Mile Ćuk, bivši šofer, funkcionirao je najprije kao osobni tjelohranitelj
Franje Tuđmana, potom mu je dodijeljen kancelarijski posao, po prijedlogu
ravnatelja SZUP-a Josipa Manolića (HDZ), Ćuk postaje načelnik bjelovarskog
SZUP-a. Iako je Ćuk imao samo svršenu osnovnu školu i dva razreda zidarske
škole (tzv. ŠUP-a), koju je vanredno pohađao, uz rad. Njegova obitelj bila je
vrlo siromašna. Obitelj Ćuk je doselila iz Buškog Blata kod Rame (BiH), u
naselje Rovišće, koje se nalazi na cesti Bjelovar – Zagreb. Od Bjelovara je
udaljeno prema zapadu 12 kilometara, od Rovišća do Zagreba ima oko 70
kilometara. U „Domovinskom ratu“ Mile Ćuk je postao pravi bogataš, staru
blatnjavu kuću je pretvorio u velebnu vilu, izgradivši i druge objekte i
gospodarske zgrade. Imovina Mile Ćuka (HDZ) vrijedna je sada oko 10 milijuna
eura. Rovišće se nalazi na nadmorskoj visini 118 m kod željezničke stanice, a
dalje prema sjeveru oko 120 do 140 metara. Geografski mu je položaj 45°56'
sjeverne širine, a 16°44' istočne duljine po Grenwichu. Mjestance do Rovišća
nalazi se Žabjak u koji su doselili Ćukovi zemljaci iz Rame, Markešići, i oni
su postali kumovi.
Markešići su dobili razne dužnosti. Tako je kum Luka Markešić (HDZ) postao
zamjenik načelnika Policijske uprave Bjelovar, on je sudjelovao u likvidaciji
srpskih civila, oficira JNA i određenih Hrvata. Naselje Rovišće (danas je
općina) leži na izdanku Bilogore koji se pruža od sjevera prema jugu. Padine
izdanka dobre su oranice. U dolinama, uz rijeke i potoke, prostiru se livade
i pašnjaci. Zbog ovakvog prirodnog položaja stanovnici su se oduvijek ovdje
doseljavali radi bavljenja ratarstvom i stočarstvom.
U Rovišću, danas u tom kraju ostalo je sve isto – jedino su se Ćukovi i
Markešićevi obogatili. Ćuk je promoviran u generala i imenovan šefom
Tuđmanovih „pretorijanaca“ nad predsjedničkom gardom. U
Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je godinama igrao ulogu neslužbenog bjelovarskog
gubernatora, postavljajući svoje ljude, i miješajući se u politička zbivanja
unatoč svojoj visokoj vojnoj funkciji.
Mile Ćuk postao je zagovaratelj genocida, kao nečeg po njemu pozitivnog, pa
su njegovi ljudi to i provodili u praksi, rušili su tuđe kuće i ubijali …
Vojna i policijska akcija čišćenja terena na „Bilogori“, u istočnom dijelu
Slavonije, zvala se „Otkos 10“. Što dokazuje se, da je to bila akcija kao dio
zvjerstva nad civilima srpske nacionalnosti.
Prve velike obitelji počele su nicati završetkom „Domovinskog rata“, tako je
iz garaže Zdravko Pevec i Višnja (HDZ) postali su pravi vlasnici trgovačkih
lanaca „Pevec“. Prije toga ta obitelj bavila se je sađenjem paprike i
krumpira. Zdravko Pevec radio je u Tvornici traktora „Tomo Vinković“, i u
Ljevaonici Bjelovar, a uz rad je završio višu strojarsku školu. Višnja Pevec
radila je u „Bjelovarskom vrtu“. Tvrtka „Pevec“ sada ima oko tisuću
zaposlenih. Jedan centar „Pevec“ je izgorio u požaru na Radićevom trgu u
Bjelovaru, 26. studenog 2002. godine. Poslije toga Pevec je poslovanje
proširio i na transportu, kupio je za vozni park i 50-tak kamiona šlepera,
licenciranih za međunarodni promet.
Isto tako u Hrvatskoj, šofer Luka Rajić (HDZ) zaposlen u „Dukatu“ Zagreb,
postao je jedan od bogataša čija imovina vrijedi 200-tinjak milijuna eura.
Iza Luke Rajića stoji rođak Borislav Škegro (HDZ), bivši ministar financija
RH. Naime, hrvatski veleposlanik u BiH, Damir Zorić te Milan Kovač i Borislav
Škegro, bili su članovi Nadzornog odbora Hrvatskog mirovinskog osiguranje iz
kojega je isisan veliki dio novca. Bili su umiješani i u prodaju „Večernjeg
lista“.
Dok su radnicima „Name“ zatvarali robne kuće i blokirali promet u Hrvatskoj,
ratno profiterstvo je cvalo, bilo to i u „crnoj trgovini“. HDZ-ova vlada po
završetku svog mandata 1999. godine, obećala je 2000 Kuna plaće tisućama
radnika „Name“ u roku sedam dana iz državne blagajne, kako bi smirila štrajk
uposlenika. Poslije toga Vlada je preuzela 75 % „Naminih“ dionica. Danas su
poslovni prostori „Name“ preimenovani u trgovine „Konzum“, kojih je većinski
vlasnik Ivica Todorić. U sjeni crvenog totalitarizma, nastao je divlji
kapitalizam.
Da se i ne spominje Josip Gucić (HDZ), Miroslav Kutle (HDZ), Ivan Katavić
(HDZ), i ostali … Koji je apsurd, dok danas obični građanin neplati potrošenu
struju, oni mu je iskopče, taj dug ne oprosti se. A predsjednik Vlade Ivo
Sanader (HDZ) u ime države oprosti dug Vladi Zecu od 300 milijuna Kuna, te
još obećava narodu antikriminalni program.
U Bjelovaru, 13. 02. 2006.
Branko Stojković
|
|