CROSTOJKOVIC

Isti partizani su rušili Vukovar i Dubrovnik,.., i druga mjesta po našoj zemlji.

crostojkovic | 10 Januar, 2017 01:15

SPISAK partizana - četnika boraca 32. divizije NOB-a (1/a-ž)

Lijepo je to opisao u svojoj knjizi partizan Savo Velagić, "Bilogorski partizanski odred", kao su sljedbenici Josipa Broza -Tita, ubijali Hrvate i Hrvatice, i hrvatske bojovnike i domobrane... I još uvijek danas je enigma* i tajna koje sve ljude su poubijali. Ali što ono je najgore "Božje kazne" za takva gnjusna zlodjela nema.

Partizanski Major OZN-e Josip Manolić - Joža je u našem Bjelovarsko-bilogorskom kraju istrijebio preko 5000 Hrvata. Danas njega nitko ne progoni, on čak nema ni prekršajnu prijavu... A kamoli da Manoliću se sudi za ratene zločine... Knjiga od Velagića je izašla čak 1969. godine, (249. str.) u Virovitici, i nije bila dobar primjer i vodič u "novome putu Hrvatske".
Kako će i biti kada bivši partizani i komuniste su se na pragu 1989, 1990, i 1991. godine preobukli u "hrvatske nacionaliste".

Zar se je sve zaboravilo kako su partizani i komuniste ubijale i palile i pljačkale tuđe kuće... Pogotovo takve stvari su se dešavale masovno na "Bilogori". Spaljeno i razrušeno bogato selo Crmušina, danas stoji razrušeno, do temelja. Koliko takvih mjesta ima diljem Hrvatske?

Isti partizani su rušili Vukovar i Dubrovnik,.., i druga mjesta po našoj zemlji. Tko sad plača sav taj dug? Preporučujem hrvatskom puku da (dobro) pročita knjigu i od Milana Bastašića, iz Grubišnog Polja od 655. stranica. Naša cijela hrvatska povijest je umrljana krvlju. Dok se god ne skine pečat svih zločina, naše društvo neće biti slobodni...

POČETI ĆU SA SLOVOM A, PA SVE DO Ž.

1.) Abramovac Pavao
2.) Abramović Đuro
3.) Abramović Marko
4.) Acinger Franjo
5.) Acketa Vlado'
6.) Adamić Đure Franjo
7.) Adžaga Milan
8.) Adžaga Milenko
9.) Adžaga Milivoj
10.) Adžić Drago
11.) Adžić Nikole Dragutin
12.) Afet Alojz
13.) Agner Karlo
14.) Agreš Ivan
15.) Ajkunić Huso
16.) Akšan Petar
17.) Alabardijev Kemal
18.) Albert Željko
19.) Albin Slavica
20.) Albin Željko
21.) Aleka Mato
22.) Aleksa Mato
23.) Aleksa Slavko
24.) Aleksa Stanko
25.) Aleksejević Aksomev
26.) Alfanasev Ivan
27.) Alić Mehmed
28.) Alijević Humbert
29.) Alilović Alija
30.) Alkalaj Boris
31.) Almer Đuro
32.) Ambroš Mijo
33.) Ambroš Slavko
34.) Ambruš Jožef
35.) Amišić M. Jovo
36.) Ančić Josip
37.) Andanović Selima Adam
38.) Anderban Martin
39.) Andolin Martin
40:) Andračić Ljudevit
41.) Andrajić Josip
42.) Andralić Tomo
43.) Androlić Drago
44.) Androlić Ljudevit
45.) Andrešec Slavko
46.) Andrej ko Vasiljev
47.) Andreci Pijetro
48.) Andrijašević Mato
49.) Andročec Mato
50.) Andročec Vinko
51.) Androković Tomo
52.) Androlić Tonio
53.) Androšec Slavko
54.) Andrović Josip
55.) Andrusi Stjepana Josip

56.) Anđel Franjo
57.) Anđelić Jovo
58.) Anđelić Mladen
59.) Anđelić Nedjeljko
60.) Anđelić Nenad
61.) Anđelić Razika
62.) Anić Slavko
63.) Aniperger Martin
64.) Antelj Laza Jovo
65.) Antol Janoš
66.) Antolić August
67.) Antolić Edo
68.) Antolić Ivan
69.) Antolić Ivan
70.) Antolić Mato
71.) Antolić Mile
72.) Antolić Milena
73.) Antolić Stjepan
74.) Antolić Viiim
75.) Antolić Vinko
76.) Antolković Nikole
77.) Antić Stjepan
79.) Antolković Tomo
80.) Antoljak Andrija
81.) Antoljak Ivan
82.) Antoljak Mato
83.) Antoljak Mijo
84.) Antonić Dragutin
85.) Antonić Maksa Josip
86.) Antonić Josipa Nikola
87.) Antonić Stanko
88.) An tuno v Sergi je Mihajlo
89.) Antunović Ivan
90.) Apelshofer Rudolf
91.) Arači Đuro
92.) Arači Josipa Đuro
93.) Aradinović Milan
94.) Aragović Mato
95.) Aragović Mato
96.) Arambašić Luka
97.) Arambašić Stevo
98.) Araminec Stjepan
99.) Arapaed Alojz
100.) Arbonić Viktor
101.) Arbutina Petar
102.) Artić Ivan
103.) Artić Janko
104.) Artić Mirko
105.) Atlija Todor
106.) Augustinčić Zvonko
107.) Augustinov Nikola
108.) Aunger Franjo
109.) Aurer Antun
110.) Aušperger Martin
111.) Aušperger Mato
112.) Aušperger Mijo
113.) Avgustinović Nikola
114.) Avizović Branko
115.) Azis Mustafa

Dok je Europa gradila svoje napredno društvo, našu vlasti i svećenstvo zanima više demoni i sotone i đavli... Bog je zadnja rupa na svirali frule.

-----------------------------------------------

BRANKO STOJKOVIĆ
B j e l o v a r, 43000
0958148290 (Tel/mob.)
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Udruga "ŠTIT"
URED. Masarykova 8
-------------------------------------------------
Objavljeno: 08.01.2017.
-------------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
-------------------------------------------------
Broj članaka: 3502.

Zapanjujuće je, sa kolikom latentnošću se ignoriraju prljavštine policajaca – i koliko se o istini mora šutjeti.

crostojkovic | 10 Januar, 2017 01:14

BIVŠI PORTIRI U "SIGURNOSTI" POSTALI INSPEKTORI U POLICIJI

Na slici: Bivši policajac Željko Petrić

U bivšem sistemu SFR-Jugoslavije, Vlado Matinović, je radio kao portir u "Sigurnosti", a s njime je radio i Đuro Kalinić, iz Bjelovara. Jednom prilikom u selu Bačkovici, na partizanskoj spomen komemoraciji Kalinić, je snimljen kako ljubi jugoslavensku zastavu. Njih dvoje tada su bili tamo na osiguranju. Onda je došao novi sistem; Vlado Matinović i Đuro Kalinić, postali su policajci, te nešto poslije i inspektori u Policijskoj Upravi Bjelovar.

Vlado Matinović, je nekoliko puta dolazio na moja vrata stana, i isljeđivao me na taj način, jer vodio me na ispitivanje u policiju... Sjećam se kako je jednom došao na vrata moga stana kao "rabijatni" baraba... Moje sve kaznene prijave je držao u ladici. Kada sam ja jednom zgodom došao u policiju, vidjeti zašto kaznene prijave nisu došle u Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovar, njegov šef Prvoslav Kulić, se čudio i misli da ja lažem. Kada je otišao u radnu kancelariju Matinovića,.., i sam se je iznenadio - ovaj moje kaznene prijave duboko je smjestio u ladice..

Tada sam shvatio da Vlado Matinović se je stavio na stranu odmetnika Zakona, Miroslava Levaka iz Bjelovara. Zanimljivo je, da u početku sam čak bio i dobar sa Matinovićem, dok sa Kalinićem sam kao dijete odrastao. Na Branka Stojkovića, fizički su nasrnuli, bez ikakvog povoda skupina redara na gradskom bazenu, te mu nanesli sa palicama ozljede. I to pred njegovih petero maloljetne djece. Istog dana, u četvrtak 26. lipnja 2003. godine, B. Stojković je u Policijskoj upravi podnio Kaznenu prijavu – protiv počinitelja.

Vlado Matinović, tadašnji inspektor, vršio je istragu, i prikupljao dokaze… Za vrijeme tih mračnih događanja, Matinović ne samo da nije proveo istragu do kraja, nego ju je i blokirao – dva i pol mjeseca kaznena prijava stajala je kod njega u ladici. Kad sam krenuo u potragu „gdje je kaznena prijava“, tj. prozvao sam njegove šefove: Prvoslava Kulića, zapovjednika i Dražena Štajduhara, načelnika PP. Oni su poslije tri dana otpremili kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru. Činjenica je, da sve su spetljali, tako da Levak nikada nije odgovarao i njegova skupina...

Jedan čovjek ne može promijeniti svijet, ali jedan čovjek može prenijeti svijet s porukom. U svojoj priči, ja detaljno dokazujem i otkrivam kako su neki određeni policajci zloupotrebljavali svoju službu. Umjesto toga da štite zakon, oni su radili, i nalazili se izvan zakona. Ako ste se ikad zapitali – što je „teror i zavjera“ u policiji, u kojoj ima svega, od kršenja ljudskih prava i građanskih sloboda, do proganjanja, montiranih procesa, maltretiranja, … itd. U skladu Statuta i programa MUP-a tj. Zakona i Ustava Republike Hrvatske, ova priča, potpuno oslikava suštu suprotnost, koja izaziva gađenje – svakog poštenog građanina. Hrvatska javnost nije upoznata sa tehnikama i metodama policijskog prikazivanja i interpretiranja istine.

Sumrak sumanutog policajca je izašao na vidjelo dana. Matinović je znao razbijati i po svojoj kancelariji, o tome su svi šutjeli, dok ja nisam obavijestio unutarnju kontrolu policije MUP-RH u Zagrebu. Kazao sam im neka smamo pogledaju na što liči kancelarija, i razbijena vrata... Policajac Vlado Matinović, se napio na kramu „Velike Gospe“ u Novoj Rači i pregazio neke mlade ljude...

I to je bilo dana 14. kolovoza 2005. godine, odnosno nekoliko minuta iza ponoći, tj. 15. kolovoza, u Novoj Rači totalno je pijani policajac i i nspektor Vlado Matinović iz Bjelovara, sa svojim vozilom Fiat Bravo kojemu je izmjereno 1,47 promila alkohola u krvi, naletio na dvoje pješaka koji su se propisno kretali kolnikom. Zadobivene ozljede su dobili Ž.R. (15) iz Stare Rače, teško je ozlijeđena i V.D. (20) iz Drljanovca.

Policajac Vlado Matinović skrivio je nesreću, on je izletio sa svog pravca kretanja na suprotnu stranu kolnika. Mladić i djevojka prevezeni su kolima hitne pomoći u Opću bolnicu Bjelovar, gdje su zadržani na liječenju kirurškog odjela. Vlado Matinović isto je zadržan na bjelovarskom psihijatrijskom odjelu, gdje mu se ukazuje preventiva. O ovom događaju javnost baš nije bila upoznata. Pitam: zašto se to sve prešućuje? Vandalski čin pijanog policajca na „kramu“ je izazvao sveopće zgražanje…

Matinović je s mnom tjerao Inat umjesto da mi pomogne, da prekršitelji zakona budu kažnjeni. U Kaznenoj prijavi potpuno su bilo izmijenjeni dijelovi i smisao, te se mene u njoj ocrnilo. Predsjednica Državnog odvjetništva u Bjelovaru Ksenija Pavić odbacila je kaznenu prijavu. Prijestupnici koji su me napali, sad su bili ovdje u svojstvu svjedoka. Dobro sam osjetio i policijski teror tih dana. Sve je to mogao raditi Matinović, jer su mu to njegovi šefovi dozvoljavali. Prijestupnici su svi bili oslobođeni za nasilje, i napad na mene. A ja sam, na kraju, završio kod sudca za prekršaje. Što je još trebalo dočekati da Vlado Matinović napravi?!

Policajac i njegovi istomišljenici pljuvali su po dostojanstvu čovjeka. Mislim, da je sad policijski odmetnik poražen, iako je bio privilegiran. Ta pijandura od policajca me je proganjala po nalogu svojih šefova. Takve „određene“ grupe ljudi u policiji ugrožavaju Ustavni poredak Republike Hrvatske. Upravo je tužno gledati takvog policajca, koji predstavlja Zakon, a tako totalno pijan automobilom gazi ljude. Ali, nikakvo čudo – Matinović je svašta radio, njegov „grijeh“ je do neba dopro. Uistinu se je pokazivao kao (ne)civilizirani čovjek – kako je takav mogao uspjeti? Neki nikada nisu trebali ni doći raditi u Policiju.

Dana 04. rujna 2003. godine osobno sam predao predstavku MUP-u i Unutrašnjoj kontroli policije u Zagrebu. Predstavku sam naslovio na ruke ministra Šime Lučina: da šefovi u PU – Bjelovar šalju mi teroriste na vrata mog stana, a ne policajce. Dva inspektora koja su došla 02. rujna 2003. godine, jedan od njih bio je Vlado Matinović, a drugi Josip Gavranović, koji su došli bez ikakvog pismenog naloga. Te mi je Matinović prijetio: odnosno, zapazio sam da Matinović drži uzdignutu ruku gore raširenih prstiju – te govori kroz zube – „nemoj se ti s nama zajebavati!“ Moram ovdje priznati da je Josip Gavranović smirivao Vladu Matinovića. Ni Gavranović više ne radi u policiji kao inspektor, jer i on mi je znao pakirati...

Vlado Matinović poznat je bio prije svega kao portir u bivšoj tvrtki „Sigurnost“. Posebno je važnu ulogu istakao kao inspektor u Policijskoj upravi Bjelovar, iako nije imao odgovarajuću stručnu spremu. Bio sam užasnut kad sam čuo, kakva je sudbina pogodila „mlade ljude“ – i tko ih je pogazio. Policajac je završio na psihijatriji – nije samo to najgore, što je on izluđivao svoju glavu, nego što je on svoje žrtve mučio. Sjećam se kad sam bio kod njega na obavijesnom razgovoru u policiji, tada je Vlado Matinović lupao šakom u stol i vrata, te agresivno vikao: „Jebem ti Gospu, krv Isusovu!“. Već onda sam shvatio da čovjek nije kako treba. Pitam se: Što sam ja njemu i drugim korumpiranim policajcima bio kriv?

I opet nam je Viša sila odlučila pokazati svoju moć – sud pravde. Rastrojeni policajac ničeg se ne sjeća – svojih strašnih grozota i zabluda… Te kako je mene stavljao u robski položaj, i od mene radi taoca… Uzimao mi pravdu. Služio se nasiljem i lažima… On je bio slika i odgoj kolektiva u kojem je radio. Tako sam se „tog zla“ dovoljno ružno nauživao. Policajac je doslovno (sad) raskrinkan, za njega su odgovorni – oni koji su ga na to mjesto dopeljali. Nesporna je činjenica da u policiji rade „patriote nižeg ranga“, pod zaštitom značke, šerifi rade što hoće! I dalje kriminal u policiji cvate...

Već se dugo vrlo sustavno radi na (de)kriminalizaciji policije. Tko će meni nadoknaditi štete, što mi je napravio Matinović i njemu slični? U Hrvatskoj je pošten rad postao nacionalna sramota, a kriminal i lopovluk – herojstvo. Čovjek na ovo nemože ostati ravnodušan, s obzirom na sve, što sam preživio, kako mi „maskirana prava“ čini nepravdu. I to ljudi koji nose plavu policijsku uniformu – plaćeni za pravdu – a oni čine nepravdu. Kako je uopće moguće nešto postići, na takav način, kad na zdravu kritiku, ustaje se harangom i progonom…

Ja nikoga nisam dirao, a činjenica je da policija ne štiti mene ni moju obitelj. Sve ovo su proizveli korumpirani policajci. Moralni kolaps u policiji mora se zaustaviti. Svijest – je način razmišljanja o temeljnim pitanjima, prvo: dobro, a onda potom: lošeg. Temeljem ovog mišljenja, očekujem da će razumni ljudi uzeti na dnevni red – priču koju upravu čitaju. Kako bi se zaustavila samovolja, međutim i otvorile se brojne teme i mogućnosti, da se što uspješnije tako nešto zaustavi. Dok se ne skine pečat zla u policiji Bjelovar, naše društvo ne može slobodno ići dalje...

Predstavnici zakona su se stavili na stranu prestupnika. Osilili se. Odnosno, policajci sa ruba kriminaliteta, iskoristili su događaj, da bi mene proganjali i podmetali mi. Dana 13. kolovoza 2005. u 11.35 sati na špici Gradskog korza na Trgu Eugena Kvaternika kroz prozor svog automobila Audi 8 (PU 636 JH), obratio mi se je Miroslav Levak, glavni akter napada na mene na Gradskom bazenu u Bjelovaru. Rekao je: „da je stvarno pogriješio i da mu nije trebao taj sukob s menom, te da ponekad ima problema sa živcima, i na bazenu, da mu se taj put smračilo i da nije znao šta radi…“ Ja sam ga pitao: zašto je to napravio?

On je rekao da sam ga mrko pogledao. Odgovorio sam mu da ne može nekome on braniti da gleda. Da ja nisam kriv što imam mrki pogled. Pitao sam ga: zašto je to učinio pred djecom? Levak je rekao: da je pogriješio i da već jednom treba biti mir između nas. Pružio mi je ruku pomirenja. Ja sam ga upitao: zar samo tako? Prigovorio sam mu da sam zbog njega bio i medijski klevetan, i proganjani policijom. Jer oni, koje sam prozivao, iskoristili su taj slučaj. Gledao sam jedno vrijeme u njegovu ruku, ispitivajući svoju nutrinu, da li da mu pružim ruku pomirenja – ali vidio sam da se je Levak iskreno kajao, i da je njegova priča zvučala pošteno, sve je priznao i rekao je da je kriv. Dao sam mu ruku pomirenja. Na sjedalu do njega u automobilu, sjedio je njegov otac Branko Levak. Koji me je htio lažno optužiti da sam ja njega toga dana napao... Levaku sam dao ruku ali mu nisam nikada oprostio... On i njegova (bivša) sutkinja Sandra Hančić, su mi puno toga namjestili.

Očita je diskriminacija u području policijske službe. A Vlado Matinović, policajac, je žrtva „Velikog Molaha“ kralja žrtve vragova. To je bilo njegovo štovanje. E, pa bilo bi vrijeme da se prestane sa očitom diskriminacijom u području policijske službe. Neka ispitaju (svoj) policajce, umjesto da oni podmeću meni… Zapanjujuće je, sa kolikom latentnošću se ignoriraju prljavštine policajaca – i koliko se o istini mora šutjeti. U ovom mom slučaju, nije ovdje to nastalo samo od sebe, nego sve su to uzrokovali i fingirali policajci koji ne poštuju Zakon. I na kraju moram spomenuti, da sam ja istinoljubiv čovjek, koji ima pravo na svoje gledište, što ih jasno pokušavam i sad izreći. Oni su mi ovo priuštili, da ovo moram pisati i da se na ovakav način moram braniti. Ovo je moj zavičaj u kojem sam rođen, u kojem sam odrastao i u kom živim… Normalno je, da me smeta nepravda! Istina je! I nije laž!

BRANKO STOJKOVIĆ
B j e l o v a r, 43000
0958148290 (Tel/mob.)
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Udruga "ŠTIT"
URED. Masarykova 8
-------------------------------------------------
Objavljeno: 08.01.2017.
-------------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
-------------------------------------------------
Broj članaka: 3503.

Tito Gubić je nepravomoćno osuđen zato što je; dana 28. rujna oko 13:30 sati tijekom televizijskog snimanja emisije prijetio reporterki Emi Branici

crostojkovic | 10 Januar, 2017 01:13

Tito Gubić nepravomoćno je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog prijetnji reporterki emisije TV-e Provjerenog Emi Branici.

Novinarka je u svojoj emisiji "NOVA-TV"Provjereno razotkrila Titu Gubića,da je prevarant, koji predstavljajući se kao žena Ivana Zdravka Josipa Radoš, s psihički nestabilnim starcem potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju, a potom i o životnom partnerstvu i to svega sat vremena prije nego što je starac završio u bolnici u komi. Nedugo potom je umro, a Tito je postao vlasnikom trokatnice u zagrebačkoj Dubravi, i druge imovine vrijedne oko 2 milijuna kuna.

Tito Gubić je nepravomoćno osuđen zato što je; dana 28. rujna oko 13:30 sati tijekom televizijskog snimanja emisije prijetio reporterki Emi Branici poručivši joj da će "završiti kao novinar tjednika Nacional Ivo Pukanić", koji je ubijen u listopadu 2008. godine u podmetnutoj eksploziji. U tom terorističkom činu poginuo je i novinarski suradnik Niko Franić. Tito Gubić već ima prije toga jednu zatvorsku kaznu, i onda jednu kaznu zatvora za krađu haljina u butigu.

BRANKO STOJKOVIĆ
B j e l o v a r, 43000
0958148290 (Tel/mob.)
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
Udruga "ŠTIT"
URED. Masarykova 8
-------------------------------------------------
Objavljeno: 10.01.2017.
-------------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
-------------------------------------------------
Broj članaka: 3504.

Meni

Pretraži

Kalendar

«	Januar 2017					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31