CROSTOJKOVIC

DA VEĆ JEDNOM ZAVRŠIMO SA TIME ŠTO SE GODINAMA PROTEŽE

DANA 05.10.2007. (PETAK)

TUGOMIR PEMPER GLAVNI UREDNIK TJEDNIKA „REGIJA“ JE RAZGOVARAO I OBAVIO INTERVJU SA BRANKOM STOJKOVIĆEM PREDSJEDNIKOM BJELOVARSKE UDRUGE „ŠTIT“.

UREDNIK:
KAŽU ZA VAS DA STE KONTRAVERZNA OSOBA?

B. STOJKOVIĆ:
Nisam kontraverzna osoba niti kako neki kažu sporna, dapače ja sam glavni igrač na svim društvenim terenima. Oni koji o meni pričaju neistine, žele me lažno optužiti i zalijepiti mi krive etikete. Ti ljudi u biti su neznalice, i ne vole me, ili oni imaju neki drugi razloga da me negiraju. Pojedini mediji kada o meni napišu neku neistinu, oni ne daju mi da to demantiram. Tako javnost dobiva krivu sliku o meni. Moram reći kontraverzan ujedno i znači; pohotan, razvratan, i bludan… Ja od toga ništa nisam.

UREDNIK:
GOVORE DA STE KONFLIKTNA OSOBA?

B. STOJKOVIĆ:
Zašto neki kada ja branim svoju čast i dostojanstvo, svim sredstvima, i po svaku cijenu, tako i ljudska prava, oni kažu – da sam ja konfliktna osoba? Neki me žele isprovocirati, a ja kada im pokažem svoje zube – oni odmah onda zovu policiju. Huškaju ih na mene, i lažno me prijavljuju. Ako se to zaključuje po tome, samo zato što sam nekada radio kratko vrijeme kao redar u diskoteci. I to što sam kao mlada osoba bio nestašan, te sam imao preko 300 uličnih tučnjava. Sada sam na dobrom putu kao čovjek.

UREDNIK:
KAŽU DA STE PSIHIJATRISKI SLUČAJ I LIJEČEN BOLESNIK?

B. STOJKOVIĆ:
Oni koji to pričaju za mene nisu normalni. Ili to čine samo zato da me izbace iz igre. Nisam nikada liječen kao psihijatrijski slučaj. Na bjelovarskoj psihijatriji momentalno ima oko 15.000 bolničkih kartona, oni su žute boje kao i zgrada psihijatrije. Moga kartona tamo nema, niti povijesti bolesti, ako netko ima tu dokumentaciju neka je slobodno pokaže i objavi. Ako je karton postojao i ako ga je netko ukrao, odnosno uklonio sa odjela – pozivam policiju i ravnatelja bolnice da se očituju. Istina je da sam simulirao bivšu vojsku JNA i da danas zbog toga plaćam tu cijenu. Nisam htio služiti partizansko – komunističku zločinačku vojsku. Bilo je slučajeva nedugo na sudu, da se je vadila stara dokumentacija 31 godinu. To se čuva u arhivima samo zato da me se degradira. Oni koji su me proganjali sami su padali u svoje klopke; neki danas nisu živi, neki su izvršili samoubojstvo, a nekih nema… Sramotno je da neki mediji su o tim stvarima su govorili, a cijela bolnica i ravnatelj su šutjeli. Ta priča se već dugo godina povlači, i nikada nije dovršena. Očito ta priča nekima paše.

UREDNIK:
SVOJU PSIHU HRANITE POJAVLJIVANJEM U JAVNOSTI?

B. STOJKOVIĆ:
Moja psiha je potpuno zdrava i stabilna, i napreduje sve više savršenstvu, na odnosu od mnogih čija se psiha danas raspada. Što je dokaz velike erozije u našemu društvu. Ja svoju psihu hranim dobrim djelima i istinom, to je moja vjera i obraz-ilija. Normalno je da se svoga imena ne sramim, niti sustežem od javne riječi.

UREDNIK:
VI PRIVLAČITE POZORNOS NA SEBE

B. STOJKOVIĆ:
Moj sami fizički izgled privlači pozornost, i prijetnja je za kržljavce, jer ja sam visok i jak i atletski građen čovjek, pa i od tu neki imaju strah. Činjenica je da sam hrabar i da se ne bojim onoga čega se mnogi boje. Imam jaku vjeru u sebe i samopouzdanje, to isto nekima smeta. Jer jaki ljudi i u povijesti uvijek nisu bili dobro došli – bilo gdje. Istina je da imam svoj identitet koji mnogi ga nemaju. Moja riječ ima veliku snagu.

UREDNIK:
POZORNOST PRIVLAČITE ŠTO NEGATIVNIJE TO BOLJE?

B. STOJKOVIĆ:
Nije istina da sam ja negativac, moja plemenita djela i to brojna mogu se vidjeti, ako netko to želi. Za to treba imati oči i otvorena sva čula, kao i srce… Ta negativnost o kojoj vi govorite je istina, jer laž je postala istina, po kojoj danas mnogi žive. Sve vrijednosti su se i-z-o-krenule. Istina je postala negativnost? Kažem vam da sam uvijek bio pravedan i da zbog mene nikome nije nepravedno pucala kičma, niti je stradao, a niti ne daj bože bio ubijen. Ja sam tobože negativac, a oni koji su opljačkali i uništili naše društvo – oni su fini ljudi ?

UREDNIK:
VI ZADOVOLJAVATE SVOJ EGO I ZATO TO RADITE !

B. STOJKOVIĆ:
Eto, vi sada ipak priznajete da ja imam ego, koji mnogi nemaju. I zato sam sretan čovjek. To znači da sam šef svom vlastitom umu, i da teško s mnom netko može manipulirati. Dobro ja ne mrzim, već mrzim sve što ne valja koje šteti razvoju čovjeka.

UREDNIK:
VAŠ CILJ NIJE ISPRAVLJANJE NEPRAVDE I DOBROBITI!

B. STOJKOVIĆ:
Po čemu to zaključujete? Da li po tome što sam nagazio neke lažno - ugledne ljude? A tko onda ispravno ovdje radi? Zašto ne postoji neka udruga srodna ŠTIT-u, koja bi pokazala napokon kako se to ispravno radi. Ja istinu poznajem, dok drugi je mnogi ne prepoznaju, a vjerojatno, na njihovu tragediju ih ne zanima. Ja živim po istini, a mnogi žive po laži. Oni su totalno na krivome putu, koji ih vodi u iluziju i bolest.

UREDNIK:
TKO JE ZAPRAVO BRANKO STOJKOVIĆ ?

B. STOJKOVIĆ:
Nisam pobjegao od ovoga intervjua, iako ste sam rekli na početku da su pitanja vrlo neugodna i uvredljiva. Nikada ne bi ništa prešutio. Ja sam vjerodostojni život na ovoj planeti Zemlja, te pozivam i druge ljude da ga slijede. Mnogi su svoj život bacili uzaludno i nisu spremni da časno žive. U strahu su rođeni, u strahu žive, i u strahu umiru,.., a to nisam ja – zašto onda su oni uopće tako živjeli? Ja sam moralna vertikala našeg društva koje u kaosu tone. Na svim područjima sam dobar, na nekima čak i najbolji. Mislim da sam veliki um, i da moje ideje su jedinstvene.

UREDNIK:
VAŠ OBITELJSKI STATUS?

B. STOJKOVIĆ:
Otac sam petero djece, koja su lijepa i zdrava. Oni su dobri učenici i nisu društveni delikventi, kao djeca od onih koji meni prigovaraju. Moj obiteljski status je u normali. Imam jedno dijete van braka, ja sam ga priznao, i s mojom djecom je svakodnevno. Istina je da mi dolaze razne žene i ukucavaju mi se, jer u meni vide zdravog partnera. Sve više u našem društvu ima homoseksualaca, one su nezadovoljne time, i ugrožene su, grijeh je ono što homoseksualci rade. Naravno, mnogi ljudi, prirodno općenje su zamijenili sa protuprirodnim načinom seksa. Ako me pitate u vezi tih žena, iako na to ciljate, to vam je moj odgovor.

UREDNIK:
NA KOJI NAČIN OSIGURAVATE OBITELJ?

B. STOJKOVIĆ:
Poduzeće u kojem sam radio oko 14 godina je propalo kao i druga poduzeća u cijeloj Hrvatskoj. I ja sam kao mnogi u ovoj državi bez posla. Honorarno sam radio svakakve stvari, i dalje takve poslove radim, ali uvijek gledam da ti poslovi su u normali sa moralom. Moja obitelj je stabilna i ona je dobro, o tome nije potrebno puno pričati.

UREDNIK:
KAKO POKRIVATE MATERIJALNE TROŠKOVE OBITELJI?

B. STOJKOVIĆ:
Snalazim se na sve načine, ali ne izlazim van zakonskih okvira. Ja znam svašta raditi. Kada sam polagao razne testove inteligencije, za posao, i kada sam polagao auto školu, pokazao sam nadprosječnu inteligenciju. U životu napravio sam nekoliko inovacija i tehničkih unapređenja. Činjenica je da danas rad nije plaćen, a upravo je i to moja borba, protiv toga – da oni koji malo rade su bogati, a oni koji puno rade su siromašni. Za mene vrijedi samo jedan zakon – plati čovjeka i njegov rad i to je sva mudrost. Za čas bi otpali neradnici, jer nitko ih ne bi plaćao.

UREDNIK:
KAKO POKRIVATE MATERIJALNE TROŠKOVE POLITIKE I UDRUGE „ŠTIT“ ?

B. STOJKOVIĆ:
Uvijek ima dobrih ljudi koji vide u mome radu smisao moga djelovanja. Ti ljudi nisu zadovoljni kao i ja sa državnim institucijama koje ništa baš ne čine za građanina i čovjeka. Dapače te državne institucije su teško korumpirane i sve krivo rade. Puno puta i sam sa vlastitim sredstvima financirao sam rad udruge „ŠTIT“, kako se njen rad ne bi utrnuo.

UREDNIK:
NEMATE STALAN POSAO?

B. STOJKOVIĆ:
Malo tko u našem društvu ima stalan posao. Jedino ga ima državna birokracija koja živi na grbači naroda. Tako će i ostati dok se stanje ne promjeni u našem društvu. A promijeniti će se kada bude više ljudi ovakvih kao ja. Onda će čovjek svaki biti sretan, i njegov život biti ispunjen.

UREDNIK:
IMAMO INFORMACIJU: DA 300.000 KUNA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA STE OSIGURALI?

B. STOJKOVIĆ:
Ne znam tko vam je dao takvu informaciju, ona je lažna i lako se to može provjeriti. Ako sam dobio toliki novac, onda valjda i puno vrijedim! Onaj tko vam je dao tu informaciju, laže vas. Sada ispada da se moram češati tamo gdje me ne svrbi.

UREDNIK:
KAKO STE TO USPJELI I ZA KOJU NAMJENU ĆETE TO POTROŠITI?

B. STOJKOVIĆ:
Ničija sredstva nećemo potrošiti. Mi trošimo svoja sredstva, koja ulažemo kao članovi.

UREDNIK:
KAKAV JE VAŠ NAČIN KOMUNICIRANJA S OKOLICOM?

B. STOJKOVIĆ:
Sa svim ljudima odlično komuniciram. Neki moji kolege se na mene ljute što ne idem s njima razgovarati u gostionicu, koje ja smatram đavolske rupe. Jedine gostionice su tvrtke koje uspješno rade. Ako mislite na javnu komunikaciju, glavni mediji su korumpirani i zatvorili su svoja vrata naprednim mislima. Tako i ako nešto objave, to objave pod cenzurom. Udruga „ŠTIT“ je prisiljena da propagandu vrši na drugi način. Što znači da štampamo letke, kojih smo u 10 godina podijelili milijun komada, odnosno godišnje u prosjeku 100.000 letaka. Na kraju mediji su sve više korumpirani i lažno su svjetlo. Kad kažem svjetlo, to znači lažni putokaz.

UREDNIK:
KAKAV JE VAŠ NAČIN RJEŠAVANJA UOČENIH PROBLEMA U DRUŠTVU?

B. STOJKOVIĆ:
Udruga „ŠTIT“ je dala mnoge prijedloge i svoje ideje. Čak su ih neki određeni političari realizirali, odnosno prisvojili su autorsko pravo. Jedna od ideja je bila da ljudi koji se nalaze na birou za zapošljavanje više od deset godina, da im se to prizna pod radni staž. Iz naših svih napisa koji se mogu vidjeti i na internet stranicama Udruge (www.stit-bjelovar.hr) može se vidjeti da smo surađivali i pomagali svim nemoćnim i drugim ljudima da lakše formiraju svoja prava. Isto tako smo dali prijedlog koji je trebala Vlada RH usvojiti da oni ljudi koji su radili u poduzećima a na kraju su ostali bez imovine i dionica, da im vlada plati minuli staž po svakoj godini 1.000 Eura za obeščašćenje.

UREDNIK:
ČUDAN NAČIN I NEOBIČAN NASTUPJE VAŠ ISPOD KULTURNE RAZINE?

B. STOJKOVIĆ:
Vi meni zamjerate što ponekad imam određene riječi s kojima krstim novinare i druge nepokorne ljude, a vi kažete da je moj nastup ispod kulturne razine. A sami ste rekli da pitanja na koja ja trebam ovdje odgovoriti su vrlo neugodna. Onda tko tu nastupa ispod kulturne razine? Ja kad sam došao kod vas u uredništvo, da nešto napišete o mojoj Udruzi i meni, kako izlazimo na predstojeće izbore i koji ćemo program prezentirati, vi ste prešli na drugu tomu, na koju vam ja odgovaram. Da, ja sam na bezobrazan način oteo ljudima stanove i izbacio ih na cestu, uzeo im njihov posao i sredstva za rad, pa čak u ratu ih ubijao i otimao im, … Ja nikome ne priječim slobodu i njihova prava. Danas ljudi kopaju po kontejnerima za smeće i nemaju što jesti, dok navodno ta fina razina šuti. Dok je glad, riječ moral ne vrijedi. Nemate mi što zamjerati.

UREDNIK:
IMATE NASTUP UVREDLJIV I PROSTAČKI

B. STOJKOVIĆ:
Dobro, ako sam ja takav kako vi kažete – zašto mi u moje prostorije su dolazili profesori, doktori, magistri, SIS-ovci, čak i savjetnici Vlade RH, policajci … Što su oni tu tražili? Moram spomenuti da du studenti Filozofskog fakulteta radili studijsku radnju „civilnog društva“. Mogu reći da je to za Udrugu čast. Mene svi ljudi znadu da ja ne psujem, ako mislite na neke novinare koje sam častio tim riječima, to je druga stvar – jer oni su veliko zlo od društva. Ja nisam baraba. Iako me žele neki tako prikazati. Nekoliko puta su mi pripremali likvidaciju. Svaki pametan čovjek zna da ja ispravno radim. Kad je određeni medij prenosio najveće bljuvotine o meni, da sam liječen gdje vi govorite, namještali su mi, pokušali i trovanje… Tada da se meni nešto desilo, oni bi onim starim UDB-aškim metodama rekli, eto bili smo mi u pravu. Ali mene sila čuva, i uvijek sam korak ispred onih koji su manje savršeniji od mene. Koliko puta je medijski linč provođen protiv mene, a licemjeri i kukavice su na to šutjeli. Dočekivali su me automatskim puškama, pištoljima, toljagama,…, nisu me omekšali nego naprotiv učinili su me jačim. Ja sam u svim situacijama uvijek bio pobjednik. I u ovom intervju koji vi sa mnom obavljate – meni ispada kao da se moram braniti na suđenju.

UREDNIK:
VAŠE RIJEČI NE UKLAPAJU SE U BONTON?

B. STOJKOVIĆ:
Poznato mi je danas, da neki ljudi koji vjeruju u pse, njima čitaju bonton. Imao sam ja u svojoj udruzi dosta opozicije. Dolazili su lažni članovi koji su me špijunirali i mislili su krasti dokumentaciju. Namjerno su udruzi radili štetu, kako bi joj srozavali ugled. Zato ja bi u gradskome parku instalirao ring, izazvao sve one koji se hoće sa mnom tući – mislim da dobro prošli ne bi, jer tu bi isključili i sud i policiju. To bi bilo pravedno branjenje časti.

UREDNIK:
VAŠE RIJEČI NE UKLAPAJU SE U DEMOKRACIJU?

B. STOJKOVIĆ:
Moram vam reći da je demokracija laž. U Ustavu Republike Hrvatske stoji da demokracija vlada u Hrvatskoj, odnosno da je to volja većine ljudi. U ime demokracije najmonstruozniji zločini su se dešavali, zato sam ja za aristokratsko vladanje. Jer narod nikad nije bio zreo. U knjizi Biblija Poncije Pilat je prepustio narodu da Isusa osudi. To je dokaz kako se demokracija da zloupotrebljavati, i kako se u ime nje peru ruke.

UREDNIK:
ZBOG ČEGA TAKAV NAČIN KOMUNIIRANJA?

B. STOJKOVIĆ:
Ja sam došao kod vas u uredništvo da nešto lijepo napišete o meni, a sad ispada da se ja trebam tu prati, a ne znam od čega i od koga… Ja sam čist čovjek i moja savjest je mirna. Zato „ŠTIT“ postoji da ništa pogano ne uđe u mene. Ja tu ne trebam ništa dokazivati, ovo radim da bi javnost ovo znala, kako ste vi rekli – da ona ne zna.

UREDNIK:
DA LI POSTOJI DRUGI NAČIN KOMUNICIRANJA?

B. STOJKOVIĆ:
Da, dobar dio ovih pitanja koja vi postavljate su iz UDB-aške metodologije. S njima mi se želi naštetiti. Mene se nema tu što raskrinkati, pa ne može mi ni naškoditi vaša „na-vlak-u-š-a“. Moja komunikacija je na višem nivou. Vrlo sam informiran i načitan čovjek. Prirodno sam nadaren. Ljute se na mene oni koji nemaju odgovora na moja pitanja. Ili ne mogu promijeniti svoj način življenja. To što rade prema meni, rade iz svoje nemoći.

UREDNIK:
ČIM SE VAŠ IME SPOMENE LJUDI ODMAHUJU S RUKOM?

B. STOJKOVIĆ:
Ja nikada ne odmahujem rukom, jer to mi je nerazumno ponašanje i glupo. Ljudi koji imaju komunikaciju riječi, njima ne trebaju nijemi govori. Opet ću citirati Bibliju i Isusa, koji mi je drag ali moja istina mi je najdraža, čak i od Isusa. To možete pročitati da su upravo i njemu, to isto njemu radili. Ti ljudi su poslije ispaštali i platili cijenu svoj prokletstva. Čak i njihova djeca i potomci. Ja želim stvoriti pleme čistih ljudi koje se zove „ŠTIT“. Oni su izabranici, a ne spadaju ni u lijeve, ni u desne, ni u žute, ni u crne, ni crvene, ni šoviniste, ni nacionaliste… To je prava i čista sloboda.

UREDNIK:
DA LI SE ZBOG SVOG NAČINA KOMUNIKACIJE I NASTUPA IMALI POSLA SA ZAKONOM?

B. STOJKOVIĆ:
Da, kao što sam rekao prijavljivali su me totalno ograničeni ljudi, primitivni koji ne razumiju osnovna načela života. Istina da je najgore bilo u policiji naići na takve nerazumne ljude, idiote od kojih stvarno postanete žrtva. Ja se ne bojim pametnog i učenog čovjeka, nego šarlatana, nazadnjaka i ne razumnog čovjeka.

UREDNIK:
IMALI STE OBAVIJESNIH RAZGOVORA?

B. STOJKOVIĆ:
Da, upravo kad Vaš list „REGIJA“ izlazi 09. 10. 2007.g. (utorak) ja idem na 372. informativni razgovor u policiju. Mislim da će ovaj moj intervju s vama izaći, ako ga objavite. Opet su me prijavili lažni svjedoci, kojima ću lako proturječiti. Ovaj put neće jeftino proći, jer ću ustati kaznenom prijavom za lažno prijavljivanje. Usporedno ću pokrenuti privatnu tužbu za nadoknadu troškova. Za ovaj informativni razgovor, već sam dobio poziv, a i vi to vjerojatno već znate.

UREDNIK:
PROCESUIRAN ILI OSUĐEN?

B. STOJKOVIĆ:
Ja sam se pojavio oko 150 puta pred sudom. Nikad ni jedan sud nisam izbjegao, ili na njega ne došao. Jedino u dva navrata uspjeli su mi lažno montirati optužnicu. U tom procesu sam osuđen da sam mladića F. M. tukao lancem u parku „Borik“. Barem da jesam, onda bih znao zašto sam nosio tu uvjetnu kaznu. Uredno imam arhivirane predmete koji su, kad bi ih složio u stup, visoki 1,5 metara. Nekada netko će morati na ta sva pitanja odgovoriti. Samo sudac D. L. me sudio oko 50-tak puta. Nijedna presuda mu nije uvažena na drugostepenom sudu. Ja sam i dalje neosuđivan.

UREDNIK:
DA LI STE OSUĐIVANI ZA KLEVETU?

B. STOJKOVIĆ:
Nikad nisam osuđen za klevetu.

UREDNIK:
ONO ŠTO IZNOSITE U JAVNOST SU KULOARSKA NAKLAPANJA?

B. STOJKOVIĆ:
Ja za sve imam pokriće i dokumentaciju. Uglavnom većina mojih kaznenih prijava koje sam podnio stoji u ladicama. Raznu dokumentaciju su pohranjivale razne osobe i uglednici u Udruzi „ŠTIT“. Svi znadu da je ono što ja pričam istina.

UREDNIK:
KAKO JE TO MOGUĆE DOKAZATI?

B. STOJKOVIĆ:
Ja imam sve „crno na bijelo“. I sad vam mogu predočiti razne papire i drugu dokumentaciju o kriminalima koji idu samo na štetu ovog društva, a najviše na štetu građana.

UREDNIK:
KOJI SU IZVORI VAŠIH INFORMACIJA?

B. STOJKOVIĆ:
Informacije dobivam iz visokih i drugih krugova. Nekada ljudi svoja pisma ubace u sandučić Udruge „ŠTIT“ ili pošalju na moju adresu poštom. Ili traže da se susretnu sa mnom. Dobivam informacije e-mail-om ili me jednostavno nazovu na mobitel.

UREDNIK:
DA LI VAM NETKO DRUGI PIŠE PRIOPĆENJA?

B. STOJKOVIĆ:
Bilo je nekada slučajeva kada smo plaćali samo prepisivanje tekstova, osobe koje su to radile namjerno su radile greške, ispalo je kao da za nekoga rade. Onda sam ja bio kriv da sam nepismen, odnosno da ne znam gdje je zarez ili točka.

UREDNIK:
TAKVA PITANJA O TOME DA VAM DRUGI PIŠU ČUJU SE PO GRADU?

B. STOJKOVIĆ:
To nije istina. Sve kreacije su uglavnom od mene.

UREDNIK:
LICIMJERJE U DRUŠTVU JE NA VRHUNCU?

B. STOJKOVIĆ:
U pravu ste. To je prva duhovna bolest hrvatskog naroda.

UREDNIK:
DOBAR DIO GRAĐANA ČITA VAŠE LETKE I PAMFLETE?

B. STOJKOVIĆ:
Puno puta sam čuo da ljudi i pohranjuju naše letke i uvezuju kao knjige.

UREDNIK:
ONI PRIZNAJU DA VAŠE OPTUŽBE IMAJU SVAKAKO DIO ISTINE?

B. STOJKOVIĆ:
Ja uvijek pišem istinu i svakog čovjeka ću prihvatiti koji dođe na taj put.

UREDNIK: ONI SE BOJE TU ISTINU IZNOSITI?

B. STOJKOVIĆ:
Nije istina, oni ne znaju njezinu težinu.

UREDNIK:
BOJE SE SUKOBLJAVATI S VJETRENJAČAMA I TO PREPUŠTAJU DRUGIMA?

B. STOJKOVIĆ:
To je dokaz da su nezrele osobe i da idu linijom manjeg otpora. Jer misle da im je tako bolje, a u biti im je gore. I vjetrenjače su dakako kroz povijest padale kao kulise.

UREDNIK:
KAŽU DA BRANKO STOJKOVIĆ SE BORI PROTIV VJETRANJAČA?

B. STOJKOVIĆ:
Vjetrenjače su umjetno stvorene i nisu kreacija prirode. Zato me uopće nije ni strah.

UREDNIK:
MNOGI TRLJAJU RUKE KAD NEŠTO VI NAPIŠETE?

B. STOJKOVIĆ:
Na internet stranicama Udruge „ŠTIT“ postoji oko5.000 stranica materijala, što je golema arhiva koja je upisana u roku 4 godine. U tom vremenu na WEB-u je bilo oko 4.000.000 posjeta. Preko 300 zemalja je pregledavalo tekstove. Trljaju ruke zato što im je drago, da netko postoji tko ne šuti.

UREDNIK:
KADA SE O STOJKOVIĆU NEŠTO NAPIŠE?

B. STOJKOVIĆ:
Nisam do sada nikoga tužio. Samo sam se smijao na te gluposti i lažne optužbe. Čak sam im na svojoj stranici interneta otvorio rubriku „lažete-lažete“. Objavio sam im to što nije nitko, njihove laži koje su izašle većinom na lokalnom nivou. Nekada će se na to isto morati odgovoriti. Njih to njihovo čeka. Moja odvjetnica je htjela da tužim „Večernji list“ – dopisništvo u Bjelovaru. Nisam joj dao još punomoć.

UREDNIK:
NEKI GOVORE STOJKOVIĆ JE LUD

B. STOJKOVIĆ:
Vidite, pjevač Dino Dvornik je na svojoj glavi napisao „lud sam“, pa mu plješću i nitko mu to ne govori. A sad bi ja trebao biti Dino Dvornik.Traži se od mene da ja priznam „da sam bijesan“, a zna se što „š-i-n-t-a-r-i“ onda trebaju poslije raditi. I gradonačelnica mi je to govorila, pa što ju je zadesilo. Tako i urednik Kreković, pričao je da je „žuta zgrada“ za mene, a na kraju je sam tamo završio. Optuživao me je za najteže optužbe, danas leži u krevetu nepomičan i vegetira. Oni koji su pričali o meni da sam lud, umrli su, ili su napravili suicid, ili su se teško razboljeli…

UREDNIK:
U NEDOSTATKU MOĆI PRAVNE DRŽAVE, NEKI SU SE OBRAČUNALI S VAMA – KOLIKO IMA TU ISTINE?

B. STOJKOVIĆ:
Oni koji su se sa mnom obračunavali izgubili su svoju borbu. Čak su poslije dolazili i moliti me za oprost. Kukali su pred mnom, i priznali su da sam u pravu. Opet se okrećem na Bibliju i Isusa, kada su poslali na maslinsku goru one ljude sa mačevima i toljagama na njega. To su napravili farizeji, pismenici i pismoznanci, makar su znali da krše zakon ono su to radili. Glavni akter napada na mene, danas živi sa sutkinjom koja je mene osudila.

UREDNIK:
HOĆETE LI ISTRAJATI U SVOM NAČINU POLITIČKOG DJELOVANJA?

B. STOJKOVIĆ:
Moja borba je odlučna i ona ide do kraja. Ginem ili živim časno.

UREDNIK:
ILI ĆE VAŠE METODE UBUDUĆE NAIĆI NA NEKE KOREKCIJE?

B. STOJKOVIĆ:
Oni koji će i dalje ići na nepravedno na mene da bi zaustavili istinu, sutra će ih proklinjati i njihova djeca.

UREDNIK:
ZAŠTO, ILI AKO OPET ZAŠTO?

B. STOJKOVIĆ:
Puno puta su mi prigovorili da rabim riječ zašto. Ali to zašto nikada nisu razumjeli.

UREDNIK:
POSTOJE SVJEDOCI KOJI TVRDE DA STE ZLORABILI DONACIJE?

B. STOJKOVIĆ:
Moj informativni razgovor u policiji je na tu temu vezan. Kao što sam rekao prijavili su me opet lažni svjedoci, i dobro meni poznati. Oni su čak i ili u mojoj udruzi, došli su špijunirati i ukrali su disk iz kompjutera, i podmetnuli rabljeni. Vi ste u prošlom broju objavili njihov članak od organizacije HAKO koje sam i ja bio član i istupio sam zbog toga što sam vidio da se bave nečasnim radnjama i što sam vidio da su sekta koja stoji iza HAKA. Kakva je to anti-kriminalna organizacija?

UREDNIK:
DONACIJE STE PRODALI NA CRNOM TRŽIŠTU?

B. STOJKOVIĆ:
Jedno vrijeme kratko sam imao mir, i nije me ni policija obilazila. A sad pred izbore hoće me se ocrniti i oduzimati mi vrijeme. Ja ću dokazati da nisam upleten u nikakve nedopuštene radnje. I da nisam u zadnje dvije godine zloupotrebljavao donacije kako mi se to spočitava.

UREDNIK:
U PRTLJAŽNIKU VAŠEG AUTA PRODAVALI STE ROBU?

B. STOJKOVIĆ:
Nikada nije kod mene ništa nađeno, iako mi je policija i inspekcija bez naloga pregledavala auto, i to nekoliko puta. Tko je onda tu prestupnik i prekršitelj zakona? Vodili su čak i sud i izgubili od mene.

UREDNIK:
NA KOJI NAČIN ŠTITITE LJUDE?

B. STOJKOVIĆ:
Simbol štita je zajedničko ujedinjenje. I tako se svi zajedno štitimo. Ne mogu ja nekoga štititi ako on to neće.

UREDNIK:
KAKO SVOJIM JAVNIM DJELOVANJEM POKRIVATE TROŠKOVE ŽIVOTA?

B. STOJKOVIĆ:
Ja skromno živim sa svojom obitelji. I nisam reketaš kako su mi to neki novinari nabadali.

UREDNIK:
ŽIVITE VRLO VISOKIM STANDARDOM?

B. STOJKOVIĆ:
Po čemu to zaključujete? Možda što vozim BMW 5 ili zato što se znam lijepo obući? Istina je da sam neporočan čovjek i da sam sportaš, i da zdravo živim…

UREDNIK:
ONE KOJE ŠTITITE OD TOGA NEMAJU NIŠTA?

B. STOJKOVIĆ:
Niste u pravu. Postoji cijeli spisak ljudi kojima smo pomogli, i koji Vam možemo predočiti kao dokaz.


VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr

E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
TELEFON: 095 / 814-82-90
091 / 797-65-56

H R V A T S K A

KAD ĆE STJEPAN MESIĆ VEĆ JEDNOM SJESTI NA OPTUŽENIČKU KLUPU?

dr. sc. Tomislav Dragun

RAZGOVARAMO S BRANKOM STOJKOVIĊEM, PREDSJEDNIKOM HRVATSKE UDRUGE ZA OSTVARENJE I PRAĆENJE GRAĐANSKIH PRAVA „ŠTIT“ IZ BJELOVARA


Pitanje:

Tko ste Vi g. Stojkoviću?

Odgovor:

Ja sam Branko Stojković. Rođen sam 26. lipnja 1958. godine u Bjelovaru, znači rođeni sam Bjelovarčanin. Osnovnu i srednju školu pohađao sam u Bjelovaru. Završio sam Tehničku školu (četiri godine) usmjerenja alatničar. Izvanredno sam studirao u Križevcima na Poljoprivredno- stočarskom fakultetu. Nisam do danas završio studij.

Pitanje:

Pravi ste Bjelovarac?

Odgovor:

Samo donekle. Sin sam majke Drine rođene Pezer, koja je rodom iz Donjih Mamića kraj Ljubuškog u Hercegovini. Moja obitelj po majci još uvijek tamo živi. Pitanje:

Onda, ne treba Vas pitati na kojoj ste strani.

Odgovor:

Suvišno. Eto, na primjer, ministar NDH Andrija Artuković naš je rođak. Od moje mame sva rodbina bila je u regularnoj ustaškoj vojsci. Majčin brat Franjo Pezer bio je predstojnik ustaškog ureda u Mostaru. Njen drugi brat Ante Pezer ubijen je u Grubišnom Polju 1943. godine kada su partizani to mjesto napali. On i još desetak ustaških mladića tada su ubijeni. Bratić od mame Rade Pezer živi u Njemačkoj u Bremenu, ustaški je satnik.

Pitanje:

Dobro. Sve je jasno. Međutim, kako su se Pezeri našli na sjeveru Hrvatske?

Odgovor:

Moja mama doselila je iz Hercegovine u Grubišno Polje za vrijeme NDH, i to odmah 1941. godine sa svojom majkom Danicom i sestrama Dragicom, Katom, Ivankom, Šimicom i bratom Antom. Tu su živjeli do 1943. godine kada su se preselili u Bjelovar.

Pitanje:

I ostali su u Grubišnom Polju?

Odgovor:

Ne. Moja mama upoznala se s ocem Milanom (Dimitrijević) Stojkovićem u Bjelovaru, gdje su se onda i vjenčali u rimokatoličkoj župi 1945. godine. Moj otac je rođen u Makedoniji, u Belovištu općina Tetovo. U Bjelovar se doselio 1945. godine.

Pitanje:

Nastavila je mirno živjeti u Bjelovaru?

Odgovor:

Mirno, ali politički jasno određena. Biila je, uz ostalo, sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godine (kada su redom zatvarali). Obitelj mi je vrlo religiozna. U bivšoj državi nitko nije obnašao nikakvu društvenu funkciju. Bili smo žrtve učestalog provjeravanja policije i UDBA-e.

Pitanje:

Vratimo se Branku Stojkoviću, jer zbog njega i vodimo ovaj razgovor. Što ste Vi tada radili?

Odgovor:

Bio sam 1978. godine suđen za neprijateljsko djelovanje. Sudio me – zamislite samo - Miroslav Čačija. Taj drug danas je župan Bjelovarsko-bilogorske županije. Čak je bio i saborski zastupnik, a bio je glavni bjelovarski komunist.

Pitanje:

Sigurno Vas je i tada pratila policija, pardon milicija?

Odgovor:

Dakako. U dosijeu te milicije vođen sam kao crnokošuljaš. Izbjegao sam služiti JNA 1977. godine, jer nisam htio nositi petokraku na čelu tj. na glavi. Zbog toga su me u partizanskokomunističkom sustavu stalno proganjali, mene i moju obitelj.

Pitanje:

Ljudi poput Vas teško su u Jugi zarađivali svoj kruh. Jednako kao i danas?

Odgovor:

Tako je. Čovjek sam s bogatim i sadržajnim životopisom, ali uvijek čistim. U poduzeću Proizvodnja opruga POB, vlasništvo Stjepana Babića i Franje Fofonjke, zaposlio sam se 1978. godine. Tu sam radio godinu i pol dana, a onda sam prešao raditi u metalsku industriju, točnije rečeno u poduzeće „Tehnika“ Bjelovar, gdje sam radio punih 12 i pol godina, sve dok se to poduzeće nije raspalo u pretvorbi i privatizaciji.

Pitanje:

Jeste li stranački određeni?

Odgovor:

Jedina stranka u kojoj sam bio je Hrvatska stranka prava, i to od 15. veljače 1991. do kraja 1999. godine. Bio sam predsjednik HSP-a u Bjelovaru tri godine i povjerenik za Bjelovarsko-bilogorsku županiju. U osiguranju Dobroslava Parage bio sam 1991. godine. Upoznao sam se sa najširim krugom hrvatskih političara. O meni su tada pisale brojne novine i tjednici. Između ostalog davao sam izjave za naše iseljenike u SAD preko radija u Chichagu, pa za iseljenike u Njemačkoj za radio VDR.

Pitanje:

Jeste li sudjelovali u Domovinskom radu?

Odgovor:

Naravno. Među prvima u Bjelovaru obukao sam 1991. godine odoru Zbora narodne garde (ZNG). Proveo sam u njoj oko osam mjeseci. Bio sam u antiterorističkom odredu koji je nadzirao punktove koje su naši branitelji postavili. Na ratištu sam bio u Gradištu, Privlaci, Otoku (u istočnoj Slavoniji). Kad sam shvatio da to nije moja borba za onakvu Hrvatsku za kakvu se ja zalažem, tražio sam da me razduže, oružje i opremu. Učinio sam to časno i pošteno.

Pitanje:

Bili ste dosljedni?

Odgovor:

Uvijek. Od najranije mladosti posjedovao sam i razvijao crtu pravednosti u svojoj duši. Inače, sve o meni stoji i na internetskim stranicama www.stitbjelovar. hr . Vjerujem u nezavisnu Hrvatsku i za takvu ću se i dalje boriti svim svojim dostojanstvom i čašću.

Pitanje:

Jeste li oženjeni?

Odgovor:

Oženjen sam. Supruga Živka rođena je 1967. godine u Bjelovaru. Ranije je živjela u Starim Pavljanima. Imamo petero djece: Andrea ima 17 godina i pohađa 3. razred srednje škole, Aleksandar ima 16 godina i učenik je 2. razreda srednje škole, Andriana ide u osnovnu školu u 7. razred. Mateo i Antiša su učenici 6. razreda osnovne škole. Sva moja djeca su dobri i primjerni učenici. Aleksandar se bavi košarkom, a Andriana igra nogomet za Bjelovar.

Pitanje:

Čime se sada bavite?

Odgovor:

U Bjelovaru sam 2000. godine osnovao sam Udrugu građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava „ŠTIT“. Bila je to prva udruga na ovom području koja se borila za ljudska prava. U Bjelovaru imamo ured u Ulici Ivana Viteza Trnskog 12, gdje nam dolaze ljudi tražeći razne vrste pomoći. Humanitarno sam pomogao mnoge ljude, osobito one slabijeg imovnog stanja i sirotinju.

Pitanje:

Na kraju ovog dijela razgovora jedno aktualno hrvatsko pitanje. Drogirate li se, jer bez toga se izgleda ne može naprijed?

Odgovor:

Dajte, molim Vas. Ta ja sam osoba koja ne konzumira ni kavu ni alkohol, a kamo li drogu. Bavim se športom. Velika smo mi obitelj u Bjelovaru. Imam prijatelje i poznanike u inozemstvu, u emigraciji. Poznaje me široki krug ljudi. Dodat ću još nešto. Mislim da sam najveći borac za nezavisnu Hrvatsku, jer sam svih ovih zadnjih 11 godina bio vrlo aktivan. Nepristran sam i pravedan. Istina mi je iznad novca i ona mi je jedini cilj.

Pitanje:

Idemo sad malo u politiku. Postali ste specijalist za mesićizam.
Kako i zašto?

Odgovor:

Desetljećima je Stipe Mesić bio poznat (samo) kao „čovjek bez lica i morala“, jer u Hrvatskoj još nizi jedna tajna služba (policija) nije uspjela sastaviti mozaik, tj. sliku njegovih zlodjela i tako otkriti pozadinu te osobe. A to bi bilo vrlo jednostavno, uz baratanje istine. Da bi (se) raskrinkalo Stipu Mesića, trebamo prikazati sve njegove (ne)stvarnosti, mistifikacije, prijevare, laži i krvarine… Moramo otkriti kako je on nastao, …, instrument njegove vlasti. Ovaj problem je postao vrlo osjetljiv nakon što hrvatski narod (osjeća) to zlo na svojim leđima, i to neprestano. Stalno se suočava s tim problemom.

Pitanje:

Napisali ste i knjigu o predsjedniku RH Stjepanu Mesiću?

Odgovor:

Knjigu i pol. Zove se „JE LI STIPE MESIĆ RATNI ZLOČINAC?“ Ona daje nam konačan odgovor na postavljeno pitanje. Mesićeva diktatorska vlast samo je prerušena u demokratsko ruho, ali se iza nje kriju najveća zlodjela. To je najgrublji poraz demokracije u Hrvatskoj.

Pitanje:

Grubi ste. Zašto?

Odgovor:

Godinama se održavaju tobože „legalni“ izbori, a u stvari krivotvore se, namještaju, kao da je to tobože (sve) volja građana. Zapravo to je nametnuta diktatura. Bivši špijuni Ureda državne (bez)bijednosti (UDBA-e) SRJ-a postali su glavna kralježnica Hrvatske. Narodu ne preostaje ništa osim lažnog predstavljanja „istih“, koji manipuliraju i lišavaju narod stvarnosti. Građani su postali žrtve iskorištavanja i obmana takve nasilničke politike. I to je ta tradicijska demokracija uz propagandu medija.

Pitanje:

Čekajte malo.

Odgovor:

Nemojte me prekidati. Znam što govorim. Zbog čega su se onda hrvatski branitelji krvavo i mukotrpno borili u Domovinskom radu. Za ostvarenje vjekovnih težnji hrvatskog naroda ili da opet glavni činitelji u društvu i državi budu bivši komunisti, tj. krivci za mnoge zločine protiv Hrvata i Čovječanstva. Stoga je neshvatljivo, da sada Hrvatskom predsjedava Stipe Mesić, bivši predsjednik Jugoslavije i Vrhovni komandant JNA. Užas.

Pitanje:

To ipak prolazi, ne čini li Vam se tako?

Odgovor:

To je zastarjela i otrcana teorija i praksa lažne i namještene demokracije, odnosno, ovo je najsurovija diktatura. Za cilj ima razbijanje temelja hrvatskog naroda i uništiti svaki plan koji služi njegovu napretku. Često izmicanjem stolice na kojoj Hrvati sjede, da bi na njihovo mjesto došli tamničarski šefovi.

Pitanje:

Kao da postoji neki sotonski plan?

Odgovor:

Upravo tako. Oni se služe skrnavljenjem i omalovažavanjem svojih protivnika, politički, socijalno i ekonomski ruše život društva, po onoj staroj latinskoj uzrečici: zavadi pa vladaj. Očito je da je Mesićeva stranačka igra plitka i prevarantska. Zasniva se na pljačkanju hrvatskog puka, na sebičnosti i vlastoljubivosti. Putem mađioničarskih trikova, upravlja se magijom, u interesu Mesića i njegovih sljedbenika. U Hrvatskoj ne postoji ni jedna prava „hrvatska stranka“, nego su sve one povezane radi svojih interesa. Oporba nije narodni nadzornik nad takvom imaginacijskom vlašću, već je „korumpirana“ izdajnička „nevjesta“, koja se koristi da bi se takva režimska vlast održala. Hrvatskom vlada politička prostitucija i mitomanija… I crkva u tome posreduje, u svoju korist.

Pitanje:

Ispada kao da je Stjepan Mesić u izravnoj svezi sa samim Luciferom?

Odgovor:

Ne samo to. On je nadzornik koji sve nadzire. Iz toga se vidi obmana, laž i besmislenost ovog društva, koje iz dana u dan sve više propada. Prevarantske stranke vladaju umjesto naroda. Istina se i danas ne smije čuti, niti je dobro došla. Društvo u kojem vlada „koma“, jedan je kolektivni „ošamućeni“ mozak, koji ne funkcionira. Kao što smo vidjeli iz mnogih raznih primjera, iz njegovih rušilačkih utjecaja. Komunističke metode nimalo se nisu promijenile. Prihvaćanje takvog načina društvenog života i takvih postupaka ne koristi ljudskim pravima i građanskim slobodama. Nema slobodnog razvitka, djelovanja, ili bolje rečeno, mora se likovati – kao neizlječivi bolesnik. To, dakako, nije pošteno, nije u interesu cijelog društva, nego služi samo interesu jednog klana na vlasti. Takav eliminirajući postupak u osnovi je zločin protiv čovjeka i čovječnosti. Ako nasljeđe (opet) nama ne da slobodu, mi nismo slobodni ljudi, već smo robovi staro – novog sustava. I tako se obavlja borba za vlast nad društvom, bez vječne (ne)odgovornosti. Materijalna osnova društva nije čvrsta, stabilna, i ona je sirotinjskog karaktera. Nema stvaranja novih proizvodnih vrijednosti,…, tjelesnih i duhovnih,…, možemo zaključiti da vlada surovost, da ona predstavlja ismijavanje naroda. To je ta „lažna demokracija“, koja je, tobože volja većine.

Pitanje:

Uh, uh!

Odgovor:

Nego što? Građani su zapravo ušutkani tim novim oblikom demokracije. Dakle, kojim putem mora ići Hrvatska da bi se zauvijek oslobodila tiranije, režima i ugnjetavanja? Moramo se najprije riješiti svih bivših komunista, i to posebno onih koji nikada nisu odgovarali za svoja zlodjela. Time bi se za ljudsku zajednicu okončala epoha najrigoroznijeg i najopasnijeg režima, tj. uspostavila bi se (naša) narodna vlast. Mesićevom bezakonju trebao bi doći kraj. Proglašavanjem tajnosti njegovog ratničkog postupka protiv Hrvatske 1991. godine je „magnum krimen“ protiv svake slobode i prava čovjeka, protiv nacionalnog rugla i ponižavanja. Mesić i vojska JNA su radili zločine nad Hrvatima pod simbolom „crvene petokrake“. Ovo je strašna stvar. Stipe Mesić je vršio pokolje i rušio je Hrvatsku, a sada je (njen) legitimni hrvatski predsjednik.

Pitanje:

Smeta Vas to?

Odgovor:

Jako. Kakva je danas Hrvatska, nakon ratne invazije? Prekršeni komunizam, danas nas „opet“ uče pameti, te govore da: „Tuđman je stvorio Hrvatsku sa svojim lopovima i ubojicama…“ A Mesićevo zlo, u svetoj mantiji, postala je hrvatska kultura i prosvjetiteljstvo? Postoje izvješća haaških istražitelja Reynauda Theunensa i Allena Borrellia iz kojih se vidi da je to opsežni materijal protiv cijelog vojnog vrha SFRJ-a s kojim je rukovodio Stipe Mesić gotovo sedam mjeseci. Nedvojbeno je, međutim, djelovanje Vrhovnog komandanta JNA Mesića, kao i vojne operacije protiv Hrvatske. Bilo bi za očekivati da će Međunarodni sud podići generalnu optužnicu protiv jugoslavenskog vojnog vrha, ali to još nije učinjeno. Ukoliko se to dogodi na optuženičkoj klupi bi se našao glavni šef Stipe Mesić, Veljko Kadijević, ministar obrane, i drugi jugoslavenski generali i odgovorni političari.

Pitanje:

Što kad se to dogodi, a nadamo se da hoće?

Odgovor:

Svi pošteni hrvatski građani, preko osnovnih hrvatskih institucija, trebali bi zauzeti mjesta u vladanju državom, odnosno trebali bi zbaciti sve Mesićeve (ne)ljude. Tako bi administracija postala narodna, a i nadzor bi bio narodni. To bi dobilo konačni svoj oblik. Time bi automatski nestali problemi u Hrvatskoj i okončala bi se diktatura zla. Počele bi se ispunjavati demokratske norme, zakonodavstvo, pravda i pravednost… Činjenica je, da bi život zaživio pravim životom.

Pitanje:

Što reći na kraju?

Odgovor:

Samo jedno. I to pitanje nad pitanjima. Dokle će nam ti komunisti krojiti budućnost i uništavati Hrvatsku?

Molim se svakodnevno da to ne bude za dugo.

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi
• Administracija

• SREĆKO KOLJIĆ PIJANI ŠEF CAFFE BARA "ART" U BJELOVARU BRANI SVOG PIJANOG KONOBARA MATIJU VRAGOVIĆA?
• LEGENDA KOJA VJEČNO ŽIVI I NE UMIRE - BRANKO STOJKOVIĆ ŠTIT IZ BJELOVARA
• BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT: LJUDI KOJI SE DRUŽE SA PSIMA SU PSIHIĆKI BOLESNI.
• Stalno se vodi velika trka za materijalnim bogatstvima
• PIŠE: BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT - BAVIM SE VEĆ OKO 50-GODINA (NE)PROFESIONALNO SA MUZIKOM - TO MI JE VIŠE HOBI - ŠTO ZNAČI DA SE RAZUMIJEM U MUZIKU. JA, IZMEĐU OSTALOGA SAMOUKO SVIRAM NEKOLIKO INSTRUMENATA...
• INDIRA LEVAK JE "PEVALA" KUKURUZIMA NA KRAMU U NOVOJ RAČI !!!
• LEGENDE NE UMIRU - VJEČNO NJIHOVA DJELA ŽIVE.
• Ako se ikada sjetiš da postoji negdje čovjek koji je vrhunski igrač na svim prostorima.
• BRANKO STOJKOVIĆ: ŠUTNJA PREMA NEPRAVDI JE MASOVNO ZLO A TAKVO JE I OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ.
• Predmet: LAŽNO SU ME PRIJAVILI DJELATNICI KTC-a

• http://crostojkovic1958.blog.ht [1202]
• Generalna [2195]
• http://crostojkovic1958.blogspot.com/ [192]
• http://www.zaslike.com/viewer.php?file=4m9wa9xh9ronhw1tdx.jpg [72]
• http://crostojkovic1958.blog.hr [4]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom