CROSTOJKOVIC

KALINIĆ JE IDIOTSKA PRIĆA ZA SEBE

KAKO LJUDI ZABORAVLJAJU TKO SU I ŠTO PRIČAJU?

BILO JE TO - KADA SAM BIO
U ZBORU NARODNE GARDE (ZNG)
1991. GODINE

PIŠE: Branko Stojković

U ranim jutarnjim satima provodio sam vrijeme u društvu sa jednim prijateljem za šankom u baru Hotela „Centrala“ u Bjelovaru. Tu je bilo dosta mojih prijatelja i poznanika. Mi smo o svemu i svačemu razgovarali. S nama su ispijali svoje piće argentinski vojnici UN-a, tkz. „unproforci“, koji su bili u mirovnoj misiji kod nas. Tih dana u Hrvatskoj je zavladao teški nacionalizam, a mržnja je bila na svakom koraku.
Naš grad je bio pod zamračenjem zbog rata. U baru HOTELA „Centrala“ gdje smo se družili, neki alkoholizirani gardisti i policajci su ustali da tuku Radu Lukaća. Ja sam se ispreći ispred njih, i nisam dozvolio da iz čistog mira tuku toga čovjeka. Oni su rekli da je on Srbin. Ja sam im rekao; da ako je taj čovjek nešto kriv - neka odgovara policiji, državnom odvjetništvu i sudu, i da im neću dopustiti linč.

Dok sam tu stajao iza šanka, na drugoj strani bio je Đuro Kalinić, policajac u civilu. Kako, Đuru Kalinića poznajem od najranijih dana svoje mladosti – rekao sam mu; „Đuro nemoj dozvoliti da tuku ovog čovjeka. Radu Lukaća, tada nisam poznavao koji je danas vlasnik i instruktor auto škole „SIGNAL“ u Bjelovaru. S nama je tu bio i Branko Goljak. Poslije zabavljanja u hotelu krenuli sm kod Đure Kalinića, jer on nas je (sve) pozvao na domaću rakiju. Došli smo u njegovu kuću u Mihanovićevoj ulici, on je probudio svoju ženu, koja je spavala da nas za stolom usluži – ona kad je čula sve što se je dogodilo – rekla je pred svima nama; „Što si mi Đuro doveo ovog Srbina za moj stol?“ Radi Lukaću je bilo neugodno, ali pošto smo bili svi malo pripiti te riječi su ubrzo iščeznule. Ja sam bio u „šarenoj maskirnoj“ uniformi ZNG-a, jer sam tada pripadao anti-terorističkom vodu, kojim je zapovjedao bojnik Stanko Štimac.

Supruga od Đure Kalinića pokazala je tada toliko gađanje prema Srbima, da mu je rekla prije nego što je otišla (ponovo) na spavanje - da više nikada Srbe ne dovodi kući... Zanimljivo je u ovoj priči spomenuti - da Đuro Kalinić danas više ne živi sa svojom suprugom, to već ima dosta godina, s njom iz braka ima četvoro djece. Đurina žena kada se je rastala od njega, poslije je nastavila živjeti sa deklariranim „četnikom“ Velimirom Adžićem u njegovom stanu u Haulikovoj ulici u Bjelovaru. Zaboravila je što je 1991. godine pričala. Isto tako Đuro Kalinić nam je 1991. godine prićao kako je bio u bivšem Jugoslavenskom sistemu ( u Hrvatskoj) ugroženi Hrvata. Danas isto taj Kalinić oženio je od Srbina Vase Margetića iz Velikih Sredica, njegocu kći. Od Đure Kalinića otac Milan Kalinić (Rom) je bio Srbin, učesnik je Narodnog oslobodilačkog rata, dobio je sva partizanska i komunistička odlikovanja u „novo“ stvorenoj Jugoslaviji. Kalinićevi su dobili (penziju i sve benificije) od države - i kuću na raspolaganje u Mihanovićevoj ulici u Bjelovaru. Ono što je iznenađujuće da sada Đuro Kalinić se izražava Srbinom, on slavi srpske krsne slave, kod svoga tasta Vase na koje dolaze i njegovi kolege Nikola Hakdarević, policajac. Gledajući sada - koje je sve to „licimjerstvo“, sramota i laži od tih ljudskih „preobračenika“.

Bjelovar, 18. ožujak 2008.

CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr

TELEFON: 095/814-82-90, 091/797-65-56
E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com