crostojkovic | 15 Oktobar, 2011 14:23
NINO RECI IM DA SAM TE JA NAUČIO PRVIM HVATOVIMA NA GITARI !
U listu Bjelovarac od 13. listopada 2011., na stranici 27., sam pročitao članak: "U New Yorku živi i diše glazbu i umjetnost".
Između ostaloga pročitao sam kako je naš Bjelovar grad talenata i glazbenika, a Marino Mraz, zvani Nino ostvario je svoj životni san,
u kojemu mnogi sanjaju, još davne 1989. godine Nino se je uputio u SAD-e, gdje (sad) kaže se - da je izgradio karijeru.
Da surađuje s mnogim poznatim glazbenicima i sviračima... Zašto sam bio potaknut da napišem ovo pismo reagiranja,
odnosno stavim svoju priču u javnost. Istina je da Nino je naučio vrlo mlad svirati bubnjeve, a poslije i gitaru, koju kaže da je "sijala"
u njegovim rukama. Neki u stvari su učili godinama, a Nino je u vrlo kratkom vremenu postao pravi gitarista. No, moje pitanje je:
Zašto se Nino mogao probiti u Americi, a ovdje u Hrvatskoj nije? E, to je dokaz da mnogo toga u ovoj državi nevalja.
A sve se kreće od korumpirane i lopovske politike, koja (ne)da sposobnim ljudima da oni budu šefovi vlasti i dobrog dijela učenja... To
je dokaz da Amerika je slobodna zemlja. Dok Hrvatska je totalno detirminirana* država.
Bilo je to prije puno godina. Znam da je to bilo negdje 1980-tih, godina, kada sam dolazio kod starijeg brata od Nine, koji je kod kuće vježbao u podrumu,
sa svojim muzičkim sastavom. Tada sam upoznao i Ninu, koji je jako bio zainteresiran za muziku. Pošto sam ja več nekoliko godina ućio i svirao gitaru,
Nino me je zamolio da mu ja posudim jednu knjigu, koju sam ja kupio u knjižari narodnih novina. On je došao kod mene kući (Trg Stjepana Radića br 40)
i ja sam mu posudio knjihu - koja je bila početnica za učenje gitare. Čak sam Nini pokazivao akorde na gitari, odnosno učio sam ga prvim hvatovima....
Mjeseci su prolazili ali Nino mi nije vračao tu lijepu knjigu, mislim da je autor bio neki Jovanović. U toj knjizi su bile sve pojedinosti, muzičke ljestvice,
note,.., pravilno držanje gitare, i ritmovi...
Bio sam ljut što mi Nino nije vratio knjigu,a meni je ona bila draga. Jednog dana sam rekao Nini da hoću da mi vrati knjigu. No, sve
je to trajalo mjesecima i Nino me je (čak) počeo izbjegavati - zbog toga. Napokon, Mino mi je jednog dana ipak na kraju donesao - samo
podrapanih nekoliko stranica od moje knjige. Kraj toga što je bio od srama sav crven u licu,.., kada sam ga pitao što mi je napravio od knjige?
Ja sam ga vrlo ljutito ošamario, nije to bila jaka pljuska - ali je bila pedagoška...Jedan i drugi poslije smo se odljutili, pa smo kao i prije dalje se
susretali i pozdravljali. Jednom me je Nino na korzu jako nasmijao. Ja sam ga pitao - kakvu to litrenu bocu nosi - jel to flaša s rakojom?
On mi je kazao: da je bio kod nekog čovjeka koji se bavi sa liječenjem - da mu je kosa počela ispadati s glave, i da je sve ređa,.., te mi je
pokazao na tjemenu svoje glave ogoljelo mjesto... Da mu je taj čovjek rekao ukoliko bude mazao tom vodom - da će mu narasti kosa..
Naravno ja sam se na to smijao, jer nisam vjerovao u takve gluposti... Ja mislim da postoji osim muzike, još jedan razlog - zašto je
Nino otišao u Ameriku. Od one vode mu nije narasla kosa.... Prije par godina kada sam bio s Ninom, on mi je pokazao - kakvu ima
dugačku kosu i gustu.... Kaže Nino - da je dao, tj. platio 20.000 dolara. Nino i to kaže da u Americi možeš sve za novac. ali svijedno Nino
se je opet vratio u Bjelovar, odakle je otišao u SAD-e, ostavivši čak zbog "zemlje čuda" i svoju voljenu curu, koja se je poslije udala za drugoga...
I na kraju moram priznati da je Nino vrlo dobar i talentirani muzičar....
U Bjelovaru, 15. listopada 2011. godine
BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT
« | Oktobar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |