CROSTOJKOVIC

20.06.2011., ponedjeljak
JESTE LI VIDJELI TAJ "PAKLENI" NEMIR !?
ONI GAY MRZE NAS NORMALNE LJUDE

Frank Dota je poslije Gay parade u Splitu 11. lipnja 2011. godine, Splićane nazvao „Fašistima“, upravo pljunuo je na grad – gdje je navodno rođen...

Jeste li vidjeli „nemir“ od Franka Dote koji je gostovao u HRT-ovoj emisiji nedjeljom u 2., koji je cijelo vrijeme nešto objašnjavao rukama. Nije mirno sjedio i staloženo i razgovarao,.., ruke su mu letjele na sve strane i u svim smjerovima. To je sve meni ličilo na neku poremećenu ili jako griješnu osobu... Oni koji se bave mimikom i gestikulacijom, trebali bi objasniti tekve pojave.

Između ostaloga Dota je nazvao na Gay povorki u Zagrebu 18. Lipnja 2011., Marijanu Petir (HSS) da je največi i glavni „Homofob“. Dok ministra policije i MUP-a Tomislava Karamarka – nazvali su na svojoj paradi „ponosa“ ružnim riječima: „Kara-Marko“,.., ismijavali su glavnog čovjeka policije, upravo „onih“ koji su ih čuvali. U svojoj emisiji voditelj Aleksandar Stanković, je postupio vrlo pristrano – jer nije dao priloge i komentare od druge strane, od onih ljudi koji imaju suprotno mišljenje.

Ortodoksna ljevičarka Vesna Pusić je proglašena „Gay frendicom“, dok su glavni hrvatski mediji (Večernji list, Jutarnji list), isto dobili titulu „Gay frendova“. Meni, osobno je to sramota - da se toliko daje važnost i piše o Gay populaciji.
Stanković je podilazio Franku Doti, jer nije postavljao prava pitanja i zbog toga neka se srami... Tako učinio je čisto proklamiranje Gay sljedbenika. To „Udruženje Zagreb Pride“ ima veća prava od nas udruga – koja se bavimo ljudskim pravima i građanskim sloboda. Mene Stanković nije nikada pozvao kao gosta u svoju emisiju „nedjeljom u 2., ako udruga „Štit“ postoji već više od 11. godina.

Ovo je samo primjer – kome televizija vjerno služi kao servis.
Gay parade su postale prijatnja svakoj normalnoj obitelji i normalnom čovjeku. Ogroman novac se troši iz gradskih proračuna za financiranje takvih skupova i tribina... Iako je u Hrvatskoj „mega“ nezaposlenost, nema prosvjednih skupova – na kojim bi se borili protiv socijalne bijede. Voditelj Aleksandar Stanković nas je totalno razočarao kao čovjek.
Šetnju u povorci „Gay“ su podržali „hrvatski“ političari i saborski zastupnici: Radomir Čačić (HNS), Šime Lućin (SDP), Čedo Prodanović, odvjetnik, i Velimir Viskovi, iz hrvatskog društva pisaca... Ako homoseksualci tako agresivno nastave sa svojom propagandom, nadmaši će nas „normalne i zdrave“ ljude. Očito je, da je i Stanković je „izašao iz ormara“, taj „moljac“ javno nam „zuji“ i „zvrnda“ o pederima i lezbijkama... Nije mi jasno zašto toliki ljudi šute o ljudskom ponižavanju – jer nismo tako stvoreni . Morbidni ljudi izašli su van protiv nas i izazvali su nas.

U Bjelovaru, 20. Lipnja 2011. Godine

HRVATSKI NEZAVISNI KANDIDAT
I Predsjednik Udruge „Štit“
BRANKO STOJKOVIĆ

20.06.2011., ponedjeljak
JESTE LI VIDJELI TAJ "PAKLENI" NEMIR !?
ONI GAY MRZE NAS NORMALNE LJUDE

Frank Dota je poslije Gay parade u Splitu 11. lipnja 2011. godine, Splićane nazvao „Fašistima“, upravo pljunuo je na grad – gdje je navodno rođen...

Jeste li vidjeli „nemir“ od Franka Dote koji je gostovao u HRT-ovoj emisiji nedjeljom u 2., koji je cijelo vrijeme nešto objašnjavao rukama. Nije mirno sjedio i staloženo i razgovarao,.., ruke su mu letjele na sve strane i u svim smjerovima. To je sve meni ličilo na neku poremećenu ili jako griješnu osobu... Oni koji se bave mimikom i gestikulacijom, trebali bi objasniti tekve pojave.

Između ostaloga Dota je nazvao na Gay povorki u Zagrebu 18. Lipnja 2011., Marijanu Petir (HSS) da je največi i glavni „Homofob“. Dok ministra policije i MUP-a Tomislava Karamarka – nazvali su na svojoj paradi „ponosa“ ružnim riječima: „Kara-Marko“,.., ismijavali su glavnog čovjeka policije, upravo „onih“ koji su ih čuvali. U svojoj emisiji voditelj Aleksandar Stanković, je postupio vrlo pristrano – jer nije dao priloge i komentare od druge strane, od onih ljudi koji imaju suprotno mišljenje.

Ortodoksna ljevičarka Vesna Pusić je proglašena „Gay frendicom“, dok su glavni hrvatski mediji (Večernji list, Jutarnji list), isto dobili titulu „Gay frendova“. Meni, osobno je to sramota - da se toliko daje važnost i piše o Gay populaciji.
Stanković je podilazio Franku Doti, jer nije postavljao prava pitanja i zbog toga neka se srami... Tako učinio je čisto proklamiranje Gay sljedbenika. To „Udruženje Zagreb Pride“ ima veća prava od nas udruga – koja se bavimo ljudskim pravima i građanskim sloboda. Mene Stanković nije nikada pozvao kao gosta u svoju emisiju „nedjeljom u 2., ako udruga „Štit“ postoji već više od 11. godina.

Ovo je samo primjer – kome televizija vjerno služi kao servis.
Gay parade su postale prijatnja svakoj normalnoj obitelji i normalnom čovjeku. Ogroman novac se troši iz gradskih proračuna za financiranje takvih skupova i tribina... Iako je u Hrvatskoj „mega“ nezaposlenost, nema prosvjednih skupova – na kojim bi se borili protiv socijalne bijede. Voditelj Aleksandar Stanković nas je totalno razočarao kao čovjek.
Šetnju u povorci „Gay“ su podržali „hrvatski“ političari i saborski zastupnici: Radomir Čačić (HNS), Šime Lućin (SDP), Čedo Prodanović, odvjetnik, i Velimir Viskovi, iz hrvatskog društva pisaca... Ako homoseksualci tako agresivno nastave sa svojom propagandom, nadmaši će nas „normalne i zdrave“ ljude. Očito je, da je i Stanković je „izašao iz ormara“, taj „moljac“ javno nam „zuji“ i „zvrnda“ o pederima i lezbijkama... Nije mi jasno zašto toliki ljudi šute o ljudskom ponižavanju – jer nismo tako stvoreni . Morbidni ljudi izašli su van protiv nas i izazvali su nas.

U Bjelovaru, 20. Lipnja 2011. Godine

HRVATSKI NEZAVISNI KANDIDAT
I Predsjednik Udruge „Štit“
BRANKO STOJKOVIĆ

PROGLAS

Poštovani građani i građanke,

oprostite na vulgarnom izrazu, ali drugi izraz za ovo nemam, da jedan lakrdijaš Dean Vukčević,

(ZA)JEBAVA POLICIJU, DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO I SUD..!?

PIŠE: Branko Stojković

Daleko od očiju javnosti odvija se drama: Registrirani ubojica Dean Vukčević, svakodnevno se šeće mojom ulicom, i dalje mi prijeti smrću – peto suđenje ide, a on ne pojavljuje se na sudu. Iako je sutkinja Općinskog suda u Bjelovaru, već nekoliko puta izdala nalog policiji za privođenje. U ovom otkrivanju, svjedoči i to, da postoje određeni policajci (imenom i prezimenom) koji pomažu okrivljeniku te ga nagovaraju protiv mene, i oni kad dolaze na intervenciju, isti iskrivljuju službene zapisnike – što je to i dokazano. Policajci su počinili teška kažnjiva djela iz domene obavljanja svoje dužnosti. Općinska državna odvjetnica Ksenija Pavić, sve moje kaznene prijave protiv korumpiranih policajaca je odbacila (policajci Miroslav Chluda, Nikola Hajdarević, Dražen Štajduhar, i dr.). Dana 24.11.2005. (četvrtak), optuženik je samo jedan sat prije suđenja (u 9,00 sati) viđen u mojoj ulici kako ulazi u susjedno dvorište kod svog starog znanca Hajdarevića, kojeg često posjećuje, a on je brat Nikole Hajdarevića, jednog od prijavljenih policajaca, koji radi u Policijskoj upravi Bjelovar. Istog dana (24.11.2005.) poslije suda, kojem sam ja uredno pristupio, a nije se mogao po četvrti put održati, jer optuženi Dean Vukčević nije se pojavio. Pozvan sam na Informativni razgovor u policiju, u svojstvu građana, u objašnjenju, da Državno odvjetništvo - traži od policije dopunu, jer policija, nije izvršila kako treba, obradu kaznene prijave, odnosno, da su propušteni dokazi na okolnost od 20. lipnja 2005. godine. Protiv Deana Vukčevića potpisao sam brojne kaznene prijave. No, ovdje se po mom mišljenju radi, da je Unutrašnja kontrola policije MUP-a Zagreb, zatražila istragu svojih djelatnika koji nisu odradili svoj posao.

Jer u toj prijavi - između ostalog stoji, da Dean Vukčević toga dana mi je prijetio, a policajac koji je došao na intervenciju, odšetao se dalje, kao da ga nije za ništa briga, iako sam policajcu pokazao sudski nalog (ukoliko vidim okrivljenoga) da ga policija privede. Policajac je rekao; da kod njih gore ne postoji nikakav nalog. Ja sam mu rekao: da ga je onda netko pospremio u ladicu. U Rješenju suda stoji: „Izdaje se nalog za dovođenje okrivljenika Deana Vukčevića po djelatnicima Policijske postaje Bjelovar.“ Branko Stojković kao nepozvana stranka pristupio je Uredu predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru, te pismeno predao i obavijestio taj ured, da imam primjedbe na vođenje kaznenog postupka kod Općinskog suda u Bjelovaru, da sudac nije po mojim saznanjima, gdje se nalazi okrivljenik pozvala policiju i tražila uhićenje, zbog omalovažavanja i ne dolaženja na sud. U pismenoj izjavi molim predsjednika suda g. Mladena Piškorca da ispita postupanje u ovom predmetu. Posjetio sam i Općinsko državno odvjetništvo i uložio usmeni prigovor gđi. Kseniji Pavić, kojoj sam prigovorio – da ništa ne poduzimaju, ili bolje rečeno, ništa ne rade. I da ovog časa idem automobilom u Zagreb u Ministarstvo Policije, Pravosuđa, Glavno državno odvjetništvo, u Uskok… Gđa. Ksenija Pavić mi je rekla; (tu je bila nazočna moja supruga i njena tajnica) „Gospodine Stojković pazite kako vozite, snijeg je i led, cesta je skliska mogli bi stradati.“ Ta izrečena izjava je prijetnja, koja je zabilježena dana 24.11.2005. u 9:40 sati (četvrtak). Ovdje moram poručiti gđi. Kseniji Pavić, da će doći dan kada će ona (i njoj slični), morati odgovarati za svoja (ne)djela. Pred zakonom su svi isti.

Tražio sam tajnicu u uredu g. Gorana Milakovića, predsjednika Općinskog suda u Bjelovaru da me primi, i da mu iznesem svoje nezadovoljstvo. Iako je g, Milakovića bio tu, nije imao nikakvog posla, povukao se u svoj kabinet. A tajnica mi je saopćila – da napišem pismenu prijavu, tek onda će mi se odrediti termin, ujedno mi stavlja na znanje da predsjednik neće biti slobodan 3 mjeseca, jer biti će na sređivanju zemljišnih knjiga. Primila me je predsjednica Županijskog državnog odvjetništva gospođa Branka Merzić, koju sam u kratkim crtama upoznao sa mojim problemom. Dok su Sud i Policija tragali za okrivljenikom – on je i dalje činio kaznena djela – meni i mojoj obitelji na štetu, oštećivao nam je naše stvari i osobno vozilo… Kako država može izgraditi i kreirati napredne stavove, i obraniti svoj obraz od jednog Deana Vukčevića, koji nema završenu ni osnovnu školu, a vrlo niske inteligencije, bez kulture, doselio je sa sela (Velika Pisanica) u grad, alkoholičar, sitni kradljivac, koji je nožem ubio mladića samo zato što ga je krivo pogledao, bio je osuđen 9 godina zatvora, proveo je 2 i pol godine u zatvoru te abolicijom i amnestijom pušten je van - zakon i odluku su donijeli: Tuđman i Šeks, 1991. i 1992. godine, no ta baraba ostala je (i dalje) nepopravljiva, poslije toga izdržavao je još sitne zatvorske kazne, zbog raznih prijestupa… Nož mu je uglavnom sredstvo „imiđa“. On je provokator, i živući malograđanin,…, koji učestalo mijenja adrese stanovanja, i prebivališta… Napominjem: Ide peta sudska rasprava na Općinskom sudu u Bjelovaru, koja je zakazana 21.12.2005.. Postoje brojne kaznene prijave koje stoje u Policiji i Općinskom državnom odvjetništvu. Pitam: Kako to da „pravna država“ srozala se na ovakav način, na najnižu mjeru, a pravda i zakon izvrgnuti – ruglu?!

NA ZNANJE: Svim državnim institucijama i vodećim ljudima – dužnosnicima, građanima, medijima u Republici Hrvatskoj.

KONTAKT:
www.stit-bjelovar.hr
e - mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Tel/mob: 091/797-65-56

U Bjelovaru, 25. studeni 2005.

RAT ZA OLIGARHIJU (1)

Moja knjiga ( koju pišem) nije nikakva puka naklapanja i propaganda, nego je istina o krvavom hrvatskom podzemlju. No, moj cilj - nije da se bavim „njima“, nego, ja ostavljam otvoreno pitanje: Zašto mi građani to sve dozvoljavamo? Kakva nam je onda budućnost ili sigurnost življenja ?

RAT ZA OLIGARHIJU

PIŠE : Branko Stojković

Lude 90-ete kada je kriminal bio gotovo legtimna stvar i oblik života, još ni iz blizine nije iza Hrvatske. Rat je završen. Neki od „junaka“ iz tog vremena su mrtvi, neki u zatvorima, a neki su bogati. Očigledno i Hrvatska kao i druge zemlje u tranziciji, koja je uz to prebrodila i Domovinski rat, predstavlja „raj na zemlji“, za kriminalce, s mnoštvom mamaca koji pomažu brzome i nekažnjenom stjecanju novca. Podatak koji se uklapa u stereotip o Hrvatskoj kao opasnoj zemlji, do srži zatrovanoj organiziranim kriminalom unutar kojega je jedino moguće poslovati. Takva percepcija Hrvatske , međutim, poprilično je zastarjela i slična je onoj svojedobnoj zapadnjačkoj predodžbi o Južnoj Americi. Hrvatska ješ ni danas nije stabilna zemlja - nego je korupcijsko - birokratizirana u 21. stoljeću. Stjepan Mesić je predsjednik Hrvatske države, koja u biti ide na gore. Mesić je potpisao Kovenciju Ujedinjenih naroda za borbu protiv organiziranog transnacionalnog kriminala. Dok i sam Mesić spada u kategoriju najcrnje svjetske sfvere, jer i on je umješan u - najkažnjivija djela.

Prerma posljednjem istraživanju Transparency Internacional Hrvatske, parametri korupcije u našoj zemlji su toliko visoki da nas stavljaju zajedno sa Albanijom na zečelje spiska svih zemalja Evrope napravljenom prema stupnju korumpiranosti u njima. Glavna prijetnja političkoj stabilizaciji i privrednom razvoju širom jugoistočne Evrope je organizirani medjunarodni kriminal. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji i propast izgradnje zdravih demokracija u toj regiji dodatno su značajno otežali problem. Demokraciju su iskoristili oni, koji su na to imali najmanje prava. Na području gospodarstva svakako ima najviše kriminala, koji je očigledno povezan s centrima politièke moći, koji štite one koji čine takva kriminalna djela. Stoga ako ovdje govorim o organiziranom kriminalu, onda bi trebalo korjenito promjeniti naš sustav i činiti sve da se isti koliko je to uopće moguće, iskorijeni.

Problem povezanosti vlasti i organiziranog kriminala jedno je od najosjetljivijih pitanja poslijeratne Hrvatske. Da mafija još uvijek ima dugačke ruke, svjedoći nerasvjetljena ubojstva ljudi koji su na neki način bili uključeni u pokrenute sudske procese protiv kriminalnih grupa. Zbog jakih veza sa mnogo političara, hrvatska mafija svoje svakodnevne "poslove" obavlja bez mnogo straha od zakona. Upravo tako imamo - rat poslije rata. Smrt i strah postali su sastavni dio našeg življenja. U ovakoj psihološkoj atmosferi, ohrabreni su ne samo afirmirani kriminalci već i oni pojedinci koji nikada ne bi ispoljili kriminalno ponašanje.

Građani Hrvatske kao jedan od najvećih problema vide organizirani kriminal i korupciju, koji su na trećem mestu – odmah nakon nezaposlenosti i siromaštva. Nakon katastrofalnih iskustava s devedesetih, pa prema ovamo, država je u poslednjih nekoliko godina, u zakonskim okviroma, formirala specijalnu agenciju USKOK, vlast je željela pokazati - da ona želi stati na put organizovanom kriminalu, ali pokazalo se - da to nije dovoljno: U galeriji likova koji su nas posljednje četiri godine uveseljavali iz Banskih dvora, titulu najzaprljanijeg uvjerljivo odnosi ministar prometa, turizma, mora i razvitka Božidar Kalmeta. Malo koja ministarska karijera puna je skandala kao ona bivšeg zadarskog gradonačelnika.

Mafijaške organizacije uživaju zaštitu određenih političkih krugova. Ta zaštita se ljepše naziva korupcija i prisutna je u svim segmrentima našeg društva. Korupcija prodire u vlast na najvišim razinama. Organizirani kriminal djeluje u smjeru ekonomske ekspanzije, izgradnje koalicija među “financijašima” različitih država i provode svoje vlastite interese. Da bi organizirani kriminal nesmetano cvjetao u Hrvatskoj, ovisan je o zaštiti koju mu pruža vlada Ive Sanadera. I to sve u mogućnostima koje pruža globalizacija međunarodnog kapitalizma. Gangsterima je odgovaralo da se uvuku vrhove države, da u svoje redove političare i da ih oni drže na platnom spisku. Međutim, vremenom kriminalci su shvatili da su oni osobno mnogo sposobniji od predstavnika vlasti. Hrvatska se zato sve više suočava sa eksplozijom organizovanog kriminala. A gotovo svakodnevno ne prestaju pljačke banaka, kao i drugih novčanih poslovnica.

Kada kažemo"centri moći", na šta se to, zapravo, odnosi? Postoji nekoliko centara moći u zemlji i oni su locirani pri velikim strankama; Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), Socijal- demokratske partije (SDP) Hrvatska seljačka stranka (HSS),.., to su centri moći koji pripadaju stranačkim političarima... To samo pokazuje kolika je moć koja je koncentrirana kod određenih stranaka, koji se financiraju iz državnog proračuna. . Naravno ne samo oni , nego i oni koji im iz sjene pomažu.

U Bjelovaru, 27.01.2008.

VOĐA POKRETA "ŠTIT"
Branko Stojković

CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr

TELEFONA;
095/814-82-90

E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com

BRANKO STOJKOVIĆ: Bravo Darko Petričiću svaka ti čast !

MESIĆEVU PREDSJEDNIČKU KAMPANJU FINANCIRALA JE ALBANSKA MAFIJA

MESIĆ: SVEJEDNO JE, DA LI MAFIJA ILI LOBIJ

Subota, 17. Prosinac 2011.
16:08

Donosimo prijepis kompletnog iskaza bivšeg predsjednika Stjepana Mesića na Općinskom sudu u Zagrebu Ilica 207 , povodom Mesićeve tužbe protiv našeg suradnika Darka Petričića zbog klevete. Sudac je Zorislav Kaleb, a odvjetnica tužitelja Jadranka Sloković – Glumac. Rasprava je održana 24. lisopada s početkom u 12:30. Suđenje je izazvalo veliku medijsku pozornost, a portal Tjedno prvi ekskluzivno objavljuje kompletan stenogram iz sudnice.

Stenogram nismo kratili.

SUDAC MESIĆU: Možete nam reći što vas je pogodilo u nastupu optuženog?

MESIĆ: Sve to s istinom nema nikakve veze. Prije svega, da sam ja među najbogatijim ljudima. Ne znam po čemu se to zaključuje?

SUDAC: Recite, a ovo što se spominje da ste povezani s albanskim lobijem?

MESIĆ: Te Albance koji se spominju, ja nikad u životu nisam vidio. Nikakva albanska mafija me nije financirala. Uostalom, imate izvješće koje je potvrđeno i od strane revizije. Prema tome, ne znam o čemu se radi.

SUDAC: Optuženi i ne spominje da se radilo o mafiju, već spominje albanski lobij.

PETRIČIĆ: Ja nikad mafiju nisam spomenuo. Jedini tko je spomenuo mafiju je bivši predsjednik Mesić i njegov odvjetnik Prodanović.

MESIĆ: Svejedno je, da li je mafija ili lobij, jer mene nikakav lobij nije financirao.

SUDAC: Postoji li mogućnost da vam je neka osoba albanske narodnosti dala nekakav prilog za kampanju?

MESIĆ: Nikakav. (Sudac diktira tekst u zapisnik). Da li je kao građanin netko uplatio u mojem uredu…, ali meni da je netko dao, to nema veze. JE, DA LI JE

SUDAC: Vjerojatno se misli na neki veći iznos?

MESIĆ: Gdje bi plaćao najbogatijem čovjeku, pa nisu blesavi valjda (sudac diktira tekst u zapisnik).

PETRIČIĆ: Tada niste bili.

SUDAC: Imat ćete poslije prilike postavljati pitanja. Ne znam jesu li vas upoznali s izjavama svjedoka?

MESIĆ: Čitao sam u novinama.

SUDAC: Kris Gergaj. Znate li njega?

MESIĆ: Ne znam. Sretao sam ja mnoge ljude, ali da sam s njim pio kavu i da sam se s njim družio, to nema nikakve veze.

SUDAC: Anton Kačinari je svjedočio da ste se vi viđali s njim (Kris Gergajem op.a.).

MESIĆ: Kažem, ja sam se viđao s hiljadama ljudi… Vjerojatno i s ovim. (Sudac diktira tekst: Kris Gergaj nije moj prijatelj niti sam se osobno nalazio s njim.)

SUDAC: Što možete reći za izjavu svjedokinje Višnje Škreblin?

MESIĆ: Da, to je žena koja je donosila nama u stožer kolače… Ona ima valjda pekaru, ili tako nešto. Dolazila je u naš ured, bila je aktivist i to je sve što ja znam.

SUDAC: Svjedočila je da je u početku bilo financijskih problema, a poslije nije. Misli se na prvu kampanju.

MESIĆ: Šta da ja na to kažem? Normalno, kad su poslije stotine ljudi financirali kampanju. (intervencija odvjetnice Sloković vezano uz pojašnjenje za koju se kampanju misli, prvu ili drugu). Vidite, ja sam bio direktor projektne - konzultantske firme, i nikada u mojoj firmi nijedan projektant nije čekao više od tri dana plaću. To je firma koja je dobro stajala i mi smo dobro funkcionirali.

SUDAC: Rekli ste, kada ste ušli u drugi krug da su se sponzori malo zainteresirali.

MESIĆ: Je, onda su se zainteresirali i sve se vidi iz izvješća.

SUDAC: Vi ste ušli u kampanju bez novca?

MESIĆ: Nisam ušao bez novca. Ušao sam s onoliko koliko u reviziji piše. (sudac diktira tekst).

SUDAC: Pacoli vam je poznat? On živi vani?

MESIĆ: On živi negdje u Švicarskoj. Inače, investirao je u Zabok, ili ne znam u koje mjesto. Dao je određeni iznos kao avans za izgradnju jednog turističkog kompleksa. I znam da me gradonačelnik molio da ga na neki način privolim na tu investiciju. Međutim, on je očito odustao, a valjda su mu i novci propali.

SUDAC: Koje mjesto?

MESIĆ: Mislim Zabok…, ili Zelina. Mene je gradonačelnik Zeline zvao da nazovem Pacolija i da ga pitam što će on s tim novcima koje je dao kao avans, kao garanciju da će ići u investiciju. Ali on u tu investiciju nije ušao, a što se s tim novcima dogodilo, ja ne znam.

SUDAC: Vi ste tu posredovali?

MESIĆ: Ne, gradonačelnik me molio da telefoniram. Jer ja sam na mojem mjestu bio zainteresiran da se otvaraju radna mjesta. To je bilo u fokusu mojeg interesa.

SUDAC: Je li vam on financirao kampanju?

MESIĆ: Ne.

SUDAC: Što možete reći o Amiru Muharemiju?

MESIĆ: Amir Muharemi je pukovnik hrvatske vojske koji je izašao iz hrvatske vojske i bio je u mojem izbornom stožeru. Inače je profesor psihologije…

SUDAC: U prvom ili drugom?

MESIĆ: U prvom i drugom. Zajedno s Karamarkom. On je u stvari prijatelj Karamarka. (sudac diktira tekst)

SUDAC: On sada ima neke dužnosti?

MESIĆ: Sada je on generalni konzul u Istambulu, a kod mene je bio šef ureda.

SUDAC: Prije toga je bio smijenjen u Americi?

MESIĆ: Ne!

SUDAC: Povučen iz Amerike?

MESIĆ: Ne!

PETRIČIĆ: Zabranjen ulazak…?

MESIĆ: Nema veze nikakve. On je bio na drugom mjestu u našoj misiji u New Yorku, i onda je imenovan za generalnog konzula, i otišao je za generalnog konzula. Inače, njegovo zaduženje u UN bilo je da kontaktira sve ambasadore zemalja koje su imale svoje misije u UN da glasali u UN za Hrvatsku za Vijeće sigurnosti. Taj posao je on sjajno obavio.

SUDAC: Nije vam poznato da je on protjeran prije nego što je došao u Hrvatsku?

MESIĆ: Ne, to nema nikakve veze. Kako bi onda bio generalni konzul.

SUDAC: Istjeran. Provjerite pretraživač (internetski op. a.) pa ćete naći.

MESIĆ: Da je protjeran?

SUDAC: Da!

MESIĆ: Ne!

SUDAC: A generalnim konzulom imenovan je kad je završio vaš mandat.

MESIĆ: Prije toga bio je ambasador u Ankari. (sudac govori nešto nejasno).

SUDAC (Petričiću): Imate li pitanja?

PETRIČIĆ: Prvo bi pozdravio predsjednika: Mir dita. A je mir?

SUDAC: Čekajte, nisam ja nešto pitao. Postoji li mogućnost da se pomirite?

PETRIČIĆ: Vi se šalite, ili…?

SUDAC: Ne, stvarno. Mogućnost je i mirenje.

ODVJETNICA SLOKOVIĆ: Ako se ispriča na ove navode, i kaže da ne stoji iza njih, normalno je da ćemo prihvatiti ispriku. Ali se mora ispričati za to. (Govori nešto nejasno)

SUDAC: Vi se ne namjeravate ispričati.

PETRIČIĆ: Nisam to planirao.

SUDAC: Ajde, ali da bude direktno u vezi predmeta.

PETRIČIĆ: Dakle, pozdravio sam predsjednika. Jel' znate što sam rekao maloprije, ili ne znate?

SLOKOVIĆ: Pa to nije pitanje?

MESIĆ: Ne znam o čemu čovjek govori.

SUDAC: Nešto albanski?

PETRIČIĆ: Pozdravio sam ga s «Dobar dan». Mislio sam da razumije i da će reagirati. OK. Imam dvije vrste pitanja. Prva su vezana uz ugled, a druga su vezana uz financiranje kampanje, budući da su te dvije teme elementi privatne tužbe. Dakle, da sam iznio nešto neistinito što može štetiti njegovom ugledu. Pa bih počeo prvo ugledom. Gospodine Mesiću, je li točno da ste vi bili suradnik UDBE?

SLOKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, ja protestiram.

MESIĆ: Mogu ja odgovoriti…

SLOKOVIĆ: Ne, ne, nemojte!

MESIĆ: To je čisti idiotizam.

PETRIČIĆ (SUCU): Prije svega, niste upozorili svjedoka da je dužan govoriti istinu.

SUDAC: Svjedoka sam već upozorio dva puta. (galama gdje svi govore u jedan glas).

MESIĆ: Ja sam za vrijeme Jugoslavije bio na robiji. Ali UDBA nije svoje suradnike slala na robiju.

SUDAC: Je li bio pripadnik ili suradnik?

PETRIČIĆ: Suradnik, ne pripadnik. Suradnik!

SUDAC: Pitanje se zabranjuje jer nema veze s predmetom.

PETRIČIĆ: Ima veze s predmetom jer govorimo o predsjednikovom ugledu. Mislim da hrvatski građani imaju pravo… (intervencija suca). OK.

SLOKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, moram reći ovdje nije predmet dokazivanja da li gospodin Mesić ima ugled ili nema, to ćete vi odlučiti na temelju ovog cijelog života gospodina Mesića.

MESIĆ: To su građani rekli…

SUDAC: Može se postaviti pitanje čime je narušen njegov ugled…

PETRIČIĆ: Građani su imali krivu percepciju o njegovom ugledu…

SLOKOVIĆ: Ali to nije predmet ovog postupka. Dakle, predmnijeva se dok se ne dokaže suprotno da gospodin Mesić kao i svaki drugi građanin ima ugled zbog kojeg može reagirati na difamirajuće uvrede.

PETRIČIĆ: Mislim da je to potpuno nepotrebna polemika. Bivši predsjednik može na to pitanje odgovoriti ili neodgovoriti.

SUDAC: Samo pitanja bez puno uvoda.

PETRIČIĆ: Govori se o časti i ugledu. Odvjetnica kaže da to nije upitno. Ja kažem da je upitno jer hrvatski građani… (intervencija suca). Jesu li točni navodi koji su se pojavili na internetu da se vaš djed zvao Ujudurović Idriz, i da je on bio Rom iz Like? Je li to točno ili nije?

MESIĆ: (Smije se.) Jesi li ti normalan? Čovječe, uzmite moje generalije.

SUDAC (PETRIČIĆU): Da unesemo u zapisnik da je pitao: jesi li normalan?

PETRIČIĆ: Može.

MESIĆ: Stvarno se postavlja pitanje da li je čovjek normalan. Ako u ovoj zemlji netko ne zna moje generalije to je onda žalosno za ovu javnost. Moj djed je bio Ivan Mesić, rođen u Stajnici u Lici. njegov otac je bio Josip Mesić; moj otac je Josip Mesić; i ja sam Stjepan Mesić, zvani Stipe. Jel' još ima pitanja? To nama nikakve veze…

PETRIČIĆ: Ali ima veze ukoliko Mesić skriva svoje pravo porijeklo kao što je skrivao nacionalnost svoje supruge Milke.

SLOKOVIĆ: Šta je skrivao? O čem' mi tu govorimo. (intervencija suca).

PETRIČIĆ: Vezano za klevetu i uvredu, jeste li tužili i Denisa Kuljiša koji je izjavio: Stjepan Mesić je idiot?

MESIĆ: Ja ne tužim sve. Ja samo odabrane tužim. Ovog sam odabrao (pokazuje na Petričića). Mnogi su mene vrijeđali, a ja ih nisam tužio. (sudac diktira zapisnik). Čovjek piše knjige i normalno je da moram reagirati.

PETRIČIĆ: Vi ste prvo vrijeđali Luku Rajića i govorili ste otkud kamiondžiji novac, a onda ste mu otvorili tvornicu lijekova. Možete li objasniti kako je došlo do tog zaokreta u vašim stavovima prema Luki Rajiću?

MESIĆ: O čemu čovjek govori? Ja sam za sve one u privatizaciji postavljao pitanje odakle novac za privatizaciju? Za sve sam postavljao, a ne samo za Luku Rajića. (intervencija suca). Luka Rajić nije financirao moju kampanju. Ja sam bio kritičan prema svima koji su sudjelovali u privatizaciji za vrijeme rata dok su drugi ginuli na braniku Hrvatske. Ali, Luka Rajić je kasnije funkcionirao transparentno, i nema ni jednog razloga, ako otvara nova radna mjesta da ja to ne podržim. Jer ja sam se borio za nova proizvodna radna mjesta koja stvaraju nove vrijednosti. (sudac diktira zapisnik).

PETRIČIĆ: To bi bio prvi dio pitanja. Drugi dio pitanja odnosi se na financiranje kampanje i njegovo bogatstvo. Australski iseljenici tvrde da su vam dali torbu s novcima, kad ste bili u Australiji i kad ste pjevali ustaške pjesme. Zanima me je li to točno, i gdje je završila ta torba s novcima, i koliko je u toj torbi bilo novaca?

MESIĆ: Ja ne znam, ovaj…, ali to je vaš problem, a ne moj… Bio sam u Australiji…

SUDAC: Koje godine je to bilo točno?

MESIĆ: Ja sam bio u Australiji 1992. Bio sam predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a. U Australiji sam bio po nalogu stranke. Bio sam na mjestu kada su pjevali ustaške pjesme… Ne, pjesme, nego su jednu pjevali… Pjevali su «Jure i Bobana». Ja sam bio prisutan. Mogao sam napustiti dvoranu, ali moj zadatak je bio da ih ja mobiliziram da prikupe pouzdan novac. Ja nikakve novce nisam nosio osim, dobio sam jedan ček od, ne znam, 30 ili 50 tisuća australskih dolara koje je trebalo predati za bolnicu u Gospiću. Međutim, taj ček je ostao tamo. Ja ga nisam ponio… Dosta je bilo gusto kada sam odlazio. Bilo je puno ljudi, pozdravljali smo se…, i negdje je taj ček ostao. Utvrdilo se poslije da ja nisam odnio ček; da su oni nove novce poslali; ta bolnica je dobila te novce, i zato je bilo to prepucavanje – gdje je taj ček. I to je sve riješeno. To možete vidjeti u bolnici u Gospiću. (sudac diktira zapisnik). Na skupovima sam mobilizirao ljude da prikupljaju pomoć za Hrvatsku. Ja nikakvu pomoć nisam nosio osim toga čeka koji je, nažalost zaboravljen u Australiji. Moram napomenuti, ja sam kao predsjednik Izvršnog odbora, na Izvršnom odboru zabranio da se skupljaju novci u «kešu» nego da se šalju na račun za obranu i obnovu Hrvatske, koji je najprije bio u Švicarskoj; nakon toga u Austriji; a nakon toga otišao na tko zna koliko računa. Na tome ja više nisam mogao sudjelovati.

SUDAC: Jeste li u torbi dobili kakav novac?

MESIĆ: Nikada! (sudac diktira zapisnik)

SUDAC: Zar niste novac u torbi predali Šušku?

MESIĆ: To je drugo. To nema veze s Australijom. U Kanadi, u to vrijeme ja sam bio predsjednik predsjedništva Jugoslavije. Dakle, valjda 1991. Tada sam dobio za Šuška, dakle za obranu… Fra Duka i ja smo bili, dobili smo novce koje smo uredno predali Šušku i njegovoj šefici kabineta (Dunji Zloić Gotovina op. a.). I to je sve dokumentirano u HDZ-u.

SUDAC: O kojem se radilo iznosu?

MESIĆ: Ne znam. Par sto tisuća… To je bilo iz banke izvađeno, dakle… U gotovini. Ali s reversom, kojim sam se ja razdužio. (sudac diktira zapisnik). To je sve dokumentirano.

PETRIČIĆ: Spominje se još jedna torba koju vam je donio Ćiro Gašparac iz Australije. Je li to točno i o kojem se iznosu radilo?

MESIĆ: Nikada. Ćiro Gašparac, niti meni, niti bilo kome koga ja znam, nije donio nikakve novce. O tome ništa ne znam. (upadica odvjetnice Sloković).

PETRIČIĆ: Koliki su bili troškovi vaše prve predsjedničke kampanje i tko su bili najveći financijeri?

MESIĆ: Ne znam. U Izvješću sve ima. (sudac diktira zapisnik).

SUDAC: Pojedinačni financijeri?

MESIĆ: Nisu me interesirali, jer nitko od njih ni tražio od mene nikakvu uslugu.

PETRIČIĆ: Gospodin Mesić je spomenuo da pojedinačno ne poznaje pripadnike albanske zajednice koji su mu financirali kampanju, pa bih bio slobodan pročitati jedan iskaz gospođe Ilirijane Shequ. Ona je izjavila da je jako dobra prijateljica s bivšim predsjednikom Mesićem jer je njezin suprug u prošlosti financirao Mesićevu predsjedničku kampanju.

MESIĆ: To ja ne znam. Možda je među građanima bio i on. Ja o tome ne znam ništa, a njega sam prvi put vidio kad je bio na samrti… Ilirijana je inače naš predstavnik na Kosovu…. Bila je jedini naš predstavnik HGK prije nego što je Hrvatska priznala Kosovo, i rekla je da joj muž umire. Ona je sa mnom u dobrim odnosima, i njezina kćer i ona su me molile da bi on još htio vidjeti me prije smrti i ja sam otišao u bolnicu. Tu sam se s njim i upoznao, i on je nakon nekog kraćeg vremena umro.

SUDAC: Je li vam rekao da vas je financirao?

MESIĆ: Ne. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Budući da ne znate tko vam je financirao kampanju s kojim iznosima i na koji način, može se reći da nije isključeno da je novac koji je došao za vašu kampanju, i neki iznosi, da su sumnjivog porijekla?

MESIĆ: Nema nikakvih sumnjivih porijekla. Ja bih to vidio iz izvješća koje je vođeno za prvu i drugu kampanju. To je sve revizija utvrdila. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Ako niste imali veze s albanskim lobijem u Hrvatskoj, kako to da su se neki Albanci našli na vašoj pobjedničkoj večeri kad ste slavili pobjedu u prvoj kampanji?

MESIĆ: Ja nikoga nisam pozivao na večeru.

SUDAC: Sami su došli?

MESIĆ: To vi kažete. Nisam ja nikoga pozivao. Moj štab je pozivao. Moj štab je napravio popis aktivista koji su bili pozvani. Ja sam pozvao jedino članove moje familije.

PETRIČIĆ: Koji su bili razlozi zapošljavanja Muharemija u vašem uredu?

MESIĆ: On je jedan od sjajnih organizatora. Pukovnik je hrvatske vojske, profesor psihologije, izvrstan organizator. Pokazao se upravo u izbornoj kampanji i u ratu se posebno istakao, i ja sam smatrao da je dobro da netko iz nacionalnih manjina bude u mojem uredu. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Htio bih da Mesić još jednom potvrdi, dakle, vi niste nikada razgovarali ni kontaktirali s Krisom Gergajem?

MESIĆ: Među hiljadama drugih, možda je i on negdje bio, ali da bi ga ja posebno zvao na večere i ručkove… Ja sad nisam siguran kako taj čovjek izgleda. Možda je u nekoj skupini bio, ali ne mogu ga izdvojiti.

PETRIČIĆ: Hoćete li to upisati?

SUDAC: Hoćemo. Hajde dalje.

PETRIČIĆ: Je li vam poznata osoba Vebi Velija?

MESIĆ: Da, on mi je poznat. On je imao prvi kineski restoran u Zagrebu. Nakon toga je imao prvi argentinski restoran. U vrijeme dok sam bio direktor arhitektonskog studija, ja sam dovodio goste u njegov restoran. Odatle je moje poznanstvo. Nakon pada režima Envera Hodxe u Albaniji, on je otišao u Albaniju. Tamo je kupio neke tvornice, ne znam, tvornicu duhana… Kupio je jednu televizijsku postaju… Sreli smo se par puta na nekim konferencijama, je on dolazio u ime nekih društava iz Albanije… Ali to je sve: ili na konferencijama ili u Zagrebu kada bi on došao u Zagreb. (sudac diktira zapisnik)

SUDAC: Je li vam on financijer?

MESIĆ: Ne!

PETRIČIĆ: Osobe koje bi došle u službeni posjet dok ste bili predsjednik, morale su prolaziti nekakav protokol i nekakvu sigurnosnu provjeru. Pitanje je, kako je onda moguće da ste stupili u kontakt s Krasniqijem koji je kasnije ubijen u mafijaškom ubojstvu, i za kojeg se kasnije uspostavilo da pripada zagrebačkom podzemlju? Zvao se Lujzim Krasniqi. (Petričić citira novinski naslov: Ubijeni Krasniqi bio je s Mesićem)

MESIĆ: Tog čovjeka nisam nikad čuo ni vidio. Možda je u nekoj grupi bio. Kod mene je dolazilo na stotine ljudi subotom. U novinama sam pročitao to ime. (Sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Ukoliko nemate nikakve veze s albanskim lobijem, zašto su Makedonci odbili vaše posredovanje u mirenju s Albancima?

MESIĆ: To morate pitati Makedonce. (intervencija Sloković). Ja sam samo rekao da kada bi me pozvala jedna i druga strana, ja bih se odazvao.

PETRIČIĆ: Da li vam je u predsjedničkoj kampanji poklonjen automobil, i tko vam ga je poklonio?

MESIĆ: Nije poklonjen automobil. (sudac diktira zapisnik)

PETRIČIĆ: Nitko vam nije poklonio nikakav automobil za predsjedničku kampanju? A da li vam ga je ustupio ili posudio da ga možete koristiti?

MESIĆ: To može biti, jer korišteno je desetak – petnaestak automobila. To je moguće.

PETRIČIĆ: I ne znate tko su bili ti dobročinitelji koji su vam ih poklonili?

MESIĆ: To me nije interesiralo. To je moj štab vodio. To morate pitati Karamarka.

PETRIČIĆ: Preko kojih računa su onda išle uplate za vašu kampanju. Da li su to bili novci u gotovini ili se radilo preko privatnih računa Obranovića, ili nekog drugog?

MESIĆ: Tko je to Obranović.

PETRIČIĆ: Onda recite preko kojih računa su išle vaše uplate.

MESIĆ: Morate pogledati izvješće moje kampanje i izvješće revizije i sve će vam biti jasno. Ono se nalazi kod Štefanije Balog. Direktorice arhitektonskog studija koja je došla na moje mjesto direktora. (sudac diktira zapisnik)

SUDAC: Je li to veliki materijal?

MESIĆ: Ne.

PETRIČIĆ: Kupili ste kuću u podsljemenskoj zoni, pa me zanima odakle vam novac i tko vam ga je posudio, ako vam ga je posudio?

MESIĆ: Šta se to vas tiče?

PETRIČIĆ: Znate li, je li taj novac legalnog ili ilegalnog porijekla?

MESIĆ: Legalnog.

PETRIČIĆ: Kako znate da je legalnog?

MESIĆ: Jer drugog ja ne bih uzeo. (sudac diktira zapisik)

PETRIČIĆ: Jeste li dioničar u kakvim hrvatskim tvrtkama?

MESIĆ: Nisam.

PETRIČIĆ: Samo za kraj, znate li možda kakva je razlika između lobija i mafije?

SLOKOVIĆ: Gospodine Mesiću, na ovo ne morate odgovarati jer to je edukativno pitanje. (Sloković citira dio spornog teksta). Vi ne morate odgovarati na ova teorijska pitanja, to nije vaše…

PETRIČIĆ: Mislim da je to bitno pitanje, jer je Mesić na početku rekao da je mafija i lobij jedno te isto.

MESIĆ: Nisam rekao da je jedno te isto, ali svejedno je šta tu piše.

SUDAC: Jeste li završili sa pitanjima.

PETRIČIĆ: Ja sam završio s pitanjima.

Dovršeno u 13.20 sati.

23.01.2013., srijeda
TREĆA EKSPLOZIJA U CENTRU ZAGREBA

GLAVNI GRAD POSTAO JE NESIGURAN U KOJEM JE PRORADIO TERORIZAM

Na Trgu bana Jelačića odjeknula je nova eksplozija oko 2.30 sati ujutro. Lakše je oštećen spomenik bana Jelačića, policija je obavlja očevid te priopćila da šteta nije velika. Građani su zabrinuti zbog svoje sigurnosti.

Zagreb su u siječnju 2013., potresle dvije snažne eksplozije, u srijedu 9. siječnja u Podsusedu, te 11. siječnja na autobusnoj stanici na Aleji Bologne. U drugoj eksploziji ozlijeđen je Vojislav Blažević kojeg policija sumnjiči da je naprave i postavio.

Želi se u javnosti umanjiti događaj pa između ostaloga govori se da snažna detonacija je zvučala kao topovski udar. Teroristi koriste plastični eksploziv a očito u tom trenu nije bio dobro postavljen. Zaboravlja se da veliki broj branitelja ima razno oružje, bombe i druga eksplozivna sredstva kod kuće. Politička situacija u zemlji je vrlo loša.

HRVATSKI POKRET
Udruga ŠTIT

BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8